Malo poznato razdoblje iz prošlosti Virovitice približila je Virovitičanima u Zagrebu Anika Rešetar Drvar jedinstvenim predavanjem o moćnoj njemačkoj obitelji Schaumburg Lippe koja je u 19. stoljeću posjedovala dvorac, mlinove i zemljišta u okolici Virovitice, Slatine i Špišić Bukovice. Anika Rešetar-Drvar je Virovitičanka u Zagrebu, koja se kao profesorica germanistike bavila pedagoškim radom i simultanim prevođenjem konferencija i diplomatskih pregovora. Predavanje u Zavičajnom društvu Virovitičana pripremila je na temelju doktorata Stefana Meyera o obitelji Schaumburg Lippe koji je pronašla u njemačkim izvorima. O istoj temi govorit će u Gradskoj knjižnici i čitainici Virovitica, u subotu 15. kolovoza u 19 sati.
Anika Rešetar Drvar predavanjem je Virovitičane upoznala s razvojem Virovitice na pragu industrijskog doba te s poslovima i ulaganjima moćne njemačke obitelji koja je u 19. stoljeću posjedovala imanja i razvijala poslove na području Virovitice i okolice.
S Anikom Rešetar Drvar razgovaramo o njezinom istraživanju povijesti obitelji Schauburg Lippe, o doktoratu o povijesti Virovitice koji je pronašla te o gospodarskom razvoju našeg kraja u doba kada je moćna njemačka obitelj razvijala poslove na području od Špišić Bukovice do Slatine.
* Zašto ste se odlučili baviti temom obitelji Schaumburg - Lippe u Virovitici?
- Prošlog sam ljeta na šetnici preko puta dvorca zastala kraj ploče (iza kioska kod Fine) na kojoj je pisalo de je godine 1841. knez Georg Wilhelm od Schaumburg-Lippea kupio od grofova Pejačević dvorac i imanja u okolici Virovitice, da je to tada bilo jedno od najvećih vlastelinstava u Hrvatskoj te da je u to doba Virovitica doživjela najveći gospodarski prosperitet. To bi značilo da je Virovitica još u 19. stoljeću imala uspješnog njemačkog investitora! O knezu Georgu Wilhelmu sam na hrvatskom jeziku našla vrlo šture informacije, ali sam otkrila doktorat na njemačkom jeziku od dr. Stefana Meyera iz 2005. pod naslovom „Georg Wilhelm Fürst zu Schaumburg Lippe (1784. – 1860.) apsolutistički monarh i veleposjednik na pragu industrijalizacije“. Zbunjivalo me da je u to doba netko iz okolice Hannovera, cca 1250 km od Virovitice, putovao do Virovitice kad nije bilo ni željeznice ni pravih cesta, nego se putovalo kočijama i rijekama. Fascinira me dodatno činjenica da je knežev krsni kum bio engleski kralj Đuro III, te da im je u njihovom dvorcu Bückeburgu dvorski kapelmajstor bio Johann Christoph Friedrich Bach (1732. – 1795.), sin Johanna Sebastiana Bacha, koji je povodom njegova rođenja skladao i kantatu u njegovu čast.
* Što je autora doktorata potaknulo na istraživanja o knezu Georgu Wilhemlu?
- Knez Georg Wilhelm bio je autoru doktorata zanimljiv jer se netipično za ostale predstavnike visoke aristokracije, bavio, danas bi rekli „businessom“. Budući da je bio suveren druge najmanje njemačke države - njegova kneževina imala je 43.00 stanovnika, a kraljevina Prusija tada 16 milijuna – osjećao se stalno ugrožen od većih susjeda Hessena, Hannovera i Prusije. Zbog toga je već njegova majka kupovala imanja na njegovo ime kako bi, ako izgube vlast, barem ostali bogati, a on je to nastavio činiti. Cilj mu je bio osigurati opstanak kneževine Schaumburg-Lippe, ( površine 340 kvadratnih kilometara, usporedbe radi današnji grad Virovitica se prostire na 170 kvadratnih kilometara), ali i ustanoviti paralelnu dinastijsku liniju tzv. sekundogenituru negdje na teritoriju austrijskog carstva. Prvo je kupovao na vlastito ime, doduše „državnim“ novcem, imanja u Pomeraniji, a onda je tražio imanja na kojima bi mogao dobro zaraditi jer je kupnju financirao i kreditima.
* Pa kako je knez Georg Wilhelm došao do Virovitice?
- Knez je imao siromašnog rođaka grofa Octavia Lippea koji se bavio špekulativnim poslovima u Beču i dao mu je zadatak da nađe isplativo imanje, po mogućnosti u Češkoj. Početkom svibnja 1840.g. grof Octavio mu javlja da se u sjevernom dijelu Kraljevine Slavonije u neposrednoj granici prema Turcima nudi vrlo isplativo imanje Veröcze. Za 1 mio. carskih talira moglo se kupiti 74.800 hektara zemlje dobre do sjajne kvalitete. Osim zemlje imanje je posjedovalo i dva lijepa dvorca, ergelu konja, velike ovčare, siranu, svilanu, veliko skladište soli i nekoliko mlinova. Uz to su se imanje prodavala i još dva manja, jedno u Bukovici sa šumama, a drugo u Mikleušu veličine jedne trećine virovitičkoga imanja. Iz Virovitice se upravljalo i imanjem u Slatini. Knez je poslao svog službenika Victora von Straussa u procjenu imanja. On je smatrao da se melioracijom i gnojidbom te boljim sjemenom, mogu brzo poboljšati rezultati. Knez se dvoumio zbog loše pravne regulative. Zakon o religiji zabranjivao je kupnju zemlje aristokratima protestantima, a on nije bio katolik nego luteran, tj. protestant. Na svu sreću, supruga grofa Octavia bila je katoličke vjere pa je kupoprodajni ugovor glasio na nju. U separatnom ugovoru stajalo je da se ona i njezini nasljednici odriču prava vlasništva nad imanjem u korist kneza Georga Wilhelma. K tomu je vrijedilo još i pravilo prvootkupa Carske komore koje se nije primjenjivalo, ali je unosilo pravnu nesigurnost.
* Da li je sam knez ikad posjetio Viroviticu?
- Prvih nekoliko godina knez je iz daleka preko svojih službenika upravljao virovitičkim imanjem. Prvi je upravitelj bio Mađar Közey, a na imanju je radilo 299 zaposlenih. Sve je detaljno bilježio i slao jasne upute. Za bolji uzgoj ovaca uvezao je 8 merino ovaca, sklopio je ugovor s njemačkim trgovcima prediva, pojačano je sadio uljanu repicu i djetelinu, uvezao je nove sorte vina i alat za obradu trsova, otvorio je tvornicu stakla i brusionicu u Slatini. U Koriji je dao izgraditi velike štagljeve u sjevernonjemačkom stilu gradnje (1850.g. u Koriji je urod iznosio više od 500 t žita), a za Antunovac je u svoj dnevnik unio postojanje „vodenog mlina, konjskog mlina ili suvare, sirane, pecare, štale za konje, spremišta za kočije, kola i prikolice, 4 kuće za služinčad i po jedna za kočijaša, vrtlara, upravitelja žitnice i 2 kuće za pandure i službenike“. Budući da je iste 1841. godine kupio i imanje u Dardi od grofa Eszterhazyija, prvo je krajem rujna 1853.godine posjetio Dardu, a potom krajem listopada iste godine je došao u Viroviticu i nastanio se u dvorcu. S njim je iz Bückeburga došao i novi upravitelj cijelog imanja Höcker. Uzgoj ovaca se više nije isplatio zbog konkurencije iz Novog Zelanda, pa je odustao od daljnjeg uzgoja. Najviše sreće imao je s parnim mlinom u Virovitici. Pšenica se uvozila iz Banata, a potražnja iz Varaždina i Graza je bila tako velika da je knez 1854. kupio još jedan parni mlin i dao ga postaviti u Antunovac. Kupio je i nekoliko lokomobila od engleske tvrtke Barret i dremašinu. Zimi je mlin radio kao šećerana. U Virovitici je dao otvoriti šećeranu 1846. godine u nekadašnjem skladištu soli. Knez je svaki dan išao u šećeranu, ali često i u lov. Cvala je prodaja alkohola, a on je imao monopol na prodaju, pa je dao izgraditi i gostionicu „K Lippeovoj ruži“ koju Virovitičani zovu stari hotel. Za vrijeme svog boravka proučio je svakog službenika (dob, vještine, karakter, poštenje, jezici, bračno stanje), dao je prilog za izgradnju HNK u Zagrebu, dao je osnovati osnovnu školu u Bukovici 1847.godine, a u Virovitici je uz zdravstvene osnivao i karitativne ustanove. Njegovi nasljednici nastavili su s tom praksom, darivali su zemljište i opeke za crkvu sv.Josipa u Slatini, za evangeličku crkvu u Slatini i slično. U Slatini je također proizveden i prvi hrvatski pjenušac.
* Jesu li očuvana imanja obitelji Schaumburg Lippe u Virovitici, Špišić Bukovici i Slatini? Gdje se nalaze u kojem su stanju danas i tko su njihovi vlasnici?
- Nasljednici kneza Georga Wilhelma postupno su prodavali imanja u Hrvatskoj, a novac uložili u dvorce u Njemačkoj i na raskošno/rastrošan život. Parcelizacija i prodaja je počela već 1890. Vrijednost tadašnjeg kneževa bogatstva danas bi iznosila oko 16 mrd. eura, posjedovao je više od 100.000 ha zemlje i time bio jedan od najvećih europskih zemljoposjednika. Bio je jedan od najbogatijih njemačkih vladara, a tada mladi car Franjo Josip dodijelio mu je visoki orden svetog Stjepana. Virovitičko imanje, preostalu polovicu, nasljednici su prodali grofu Draškoviću 1910.godine, a on ga je prodao gradu Virovitici. Nažalost su nasljednici najveći dio novca uložili u njemačke ratne obveznice tijekom 1.svjetskog rata, a one su propale. Velik dio imanja i zgrada postoji i danas, dvorac u Virovitici, Višnjica, majurske zgrade u Antunovcu i Koriji, mogu se obići i istražiti, neke su propale, a neke su obnovljene i dalje donose prihode ili su u drugačijoj uporabi.
* Postoji li njegov današnji nasljednik?
- Nasljednik loze Schaumburg-Lippe, knez Alexander,(1958.godište) danas živi u Njemačkoj, u Bückeburgu i zadržao je velik dio obiteljskog bogatstva. Pripada njemačkom visokom plemstvu, uspješan je poslovni čovjek i strastveni jazz glazbenik.
