KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Put pod noge

Bećarac, skladatelj Bobić i grupa „Nemeček“

  Olga Vujović/Fotografije Danijel Soldo           19.01.2025.
Bećarac, skladatelj Bobić i grupa „Nemeček“

Velika barokna tvrđava Brod (1715.-1784.) na savskoj obali dala je gradu ime Brod na Savi i mada je grad kasnije (1934.) nazvan Slavonski Brod, utvrda je i dalje ostala važno mjesto. Danas se u restauriranim dijelovima tvrđave nalaze gradska uprava, dvije škole i dva prostora Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda: Galerija „Ružić i suvremenici“ (2004.) i interpretacijski centar posvećen tamburi „Kuća tambure – slavonska notna bajka“ (2024.; nevezano za rad Muzeja tambure koji je 2013. otvorila Brodska udruga tamburaša). Priča o tamburi postavljena je u kružnoj putanji i hodajući kroz veličanstveni barokni interijer, posjetitelji prate povijest, rasprostranjenost, tipove i korištenje tambure s primjerenim brojem informacija i dobro odabranim izlošcima što pokazuje da su autori postava (Romana Tekić, Mirela Jagodić, Dalibor Timarac, Gorana Jagarinec) pomno proučili teme i mogući profil publike.

Ulaz u „Kuću“ je „omeđen“ s dvije vitrine: u jednoj se nalazi skulptura Vanje Radauša „Slavonka“ i njegova pjesma o snaši, dok je u dugoj restaurirano tamburaško stojeće čelo koje je 1980. „spasio“ i poklonio skladatelj Branko Starc. Rasprostranjenost tambure prikazana je na „Svjetskoj mapi tambure“, a nakon nje slijedi „Povijesna lenta“ koja počinje zapisom N. Nicolaia iz 1551. o tome kako mladi janjičari u Bosni sviraju tamburu. Podatak će vjerojatno začuditi ljubitelje tambure, jer svi znaju da je tambura naša i samo naša (tko još pjeva bećarce?). Osim ako to nisu svirali naši oteti dječaci?

Očito je manje poznato da taj „narodni trzalački instrument“, iako tradicionalan ipak nije autohton i k nama su ga (i našim susjedima ) u 14. i 15. stoljeću donijeli Osmanlije. Spomenuti Nicolas de Nicolay (1517.-1583.) bio je francuski geograf i pratio je francuskog konzula na putu po Turskoj, pa je valjda zatekao momke kako sviraju „svoju“, a zapravo perzijsku tamburu (naš naziv vuče korijen od perzijske riječi za „žicu“). Valja također reći da pojam „tambura“ obuhvaća glazbala raznih veličina i oblika (kruškoliki i gitarski) a u vitrinama su izloženi: bisernica, brač, bugarija, čelo i berda. I usput, izraz „tamburati“ obično ne rabimo u smislu „svirati tamburu“ nego više ironijski pri opisu nečijeg zamornog govora ili u žargonu kada se nekoga tuče.

Prosvjetitelj Matija Antun Relković u svojem djelu „Satir iliti divji čovik“ (1762.) nije mogao izostaviti tamburu, stoljeće kasnije svestrani Pajo Kolarić osniva prvi tamburaški sastav, a Lisinski sklada solo popijevku „Tamburaška“. Zatim se, za afirmaciju tambure, redaju povijesno važna imena koja „preskačem“ do godine 2013. kada je Davor Bobić (1968.) skladao „Vinsku simfoniju „Enjingi““ za tamburašku filharmoniju (tamburaški orkestar, udaraljke, puhači ) koja se može čuti u Ambijentalnoj dvorani. Bobić svaki stavka posvećuje jednom vinu iz vinarije Enjingi pa nakon rajnskog rizlinga („Vinski podrum Zlatne doline“) slijede graševina („Vinski valcer“), zweigelt („Arhiva Slavonica“) i venje (iz vinograda na istoimenom lokalitetu), a svaki stavak prati snimka jednog godišnjeg doba (počevši od zime) tako da se ovisno o datumu posjete može čuti odgova-rajući stavak (oni baš jako radoznali moraju doći četiri puta!).

S obje strane ove dvorane nalaze se dvorane s glazbalima ilustrirajući stare i moderne sustave, zatim slijedi dvorana u kojoj se mogu vidjeti prateći koncertni materijali i odličan izbor fotografija uz nastupe orkestara i malih sastava, novo mjesto tambure u školskom sustavu i kontinuirano mjesto u tradicijskoj kulturi s fotografijama raznih običaja i dijelovima slavonske muške i ženske nošnje s istoka Brodsko-posavske županije. Obilazak završava u majstorskoj radionici u kojoj se na video projekciji može pratiti izrada tambure.

Kako je tambura prvenstveno namijenjena svirci, u kući se nalazi i koncertna dvorana u kojoj nastupaju tradicijski ali i „drugačiji“ sastavi kod kojih se tambura kombinira s drugim glazbalima pa su svoje mjesto na suvremenoj glazbenoj sceni našli Duo Hojsak& Novosel (Tihomir Hojsak na kontrabasu i tamburaš Filip Novosel) i grupa „Nemeček“ u kojoj pjevaju i sviraju Vedran Živković (tambura), Leo Beslać (sintesajzer) i Borna Maksan (bubnjevi): dok duo interpretira glazbenu baštinu, trio autorski povezuje baštinu i eksperimentalni rock donoseći, kako je netko napisao, „neodoljivu buku i mistiku“.

Komentari




Još iz kategorije Put pod noge