Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  Doba propasti

Bezdušni osvetnik

  Tibor Žukina           03.09.2013.         2708 pogleda
Bezdušni osvetnik

Roman u nastavcima: Doba propasti
23. poglavlje: Bezdušni osvetnik
Prethodna poglavlja

Konačno je došao i taj kobni, jezoviti trenutak za kojim su jedni već godinama čeznuli, a drugi se molili da nikad ne postane dijelom stvarnosti.  U zapanjujući četverodimenzionalni prostor čiji  je neshvatljivi prizor odmah izluđivao svačiju svijest, plašeći sve smrtnike svojom grotesknom izobličenosti, vratio se gnjevni osvetnik nakon puno godina izbivanja dok su se u njegovoj glavi

kotile destruktivne i apokaliptične namjere psihotičnog i moći željnog uma. Hitre i nezaustavljive  borbene letjelice odane Gospodarevoj nepopustljivoj volji neprestano su kružile tim beznadnim tmurnim prostranstvom, a snažni električni izboji svakog su trenutka ugrožavali njihovu opstojnost, tjerajući moćnu onostranu vojsku iz svakoga kutka više dimenzije da se odmah okupi oko samog središta carstva kako bi sačuvala ono posljednje dostojanstvo  svoje propadajuće civilizacije.

Još otkad je Izdajnik napustio svoju nadljudsku postojbinu i skrio se u niskom svijetu smrtnika, carstvom je zavladala vječita i stalna bojazan i svi koji su ikad čuli za njegov misteriozni nestanak nisu mogli biti mirni dok god ne saznaju što se s njime uistinu dogodilo. No u zadnje vrijeme taj je loši predosjećaj prerastao u puno snažniji strah jer ta savršena, hladna i gotovo božanska ravnoteža koja je već cijelu vječnost vladala Gospodarevim svemirom sad je bila okaljana kao nikad prije i iako su svi slutili što je posrijedi nitko se nije usudio samom sebi priznati što bi ih sljedeće moglo zadesiti. Tajanstvena svjetlost bekrajno dalekih zvijezda kojima se niti jedno biće nikad nije uspjelo približiti  prije nekoliko sati počela je polako slabjeti, a nekoć svjetli i živopisni svod sada je nalikovao na debeli crni pokrivač pa se činilo da je sama Providnost zakazala, pripremajući se na kraj stvarnosti.

-Odlično, Slugo! Čini se da nas je već dočekao kaos. Njihov je moral toliko slab da se neće biti u stanju oduprijeti mome besprijekornom oružju!-smiješeći se podlo i arogantno,  Izdajnik se s prijezirom zagleda u uzvrpoljenu flotu koja se već izdaleka doimala rasutom, uplašenom i nadasve nesposobnom za borbu.  Činilo se  da je sramotni Gospodarev pad već započeo, no dvije stotine nepregledno ogromnih letjelica odmah je pojurilo prema nadolazećem neprijatelju, izvukovši svoje prijeteće srebrne cijevi  iz čijih bi vrhova ubrzo mogli poteći vreli laserski snopovi i zaustaviti Izdajnika jednom zauvijek.

-Ušli ste u višu dimenziju bez dopuštenja! Ovo je posljednje upozorenje. Otkrijte svoj identitet ili ste osuđeni na smrt!-monotoni i tupi robotski glas koji bi u običnom ljudskom biću

potaknuo istovremeno podsmjeh i strah postavio je pred Izdajnika kobni ultimatum, no zaluđen vlastitom veličinom i prividnim osjećajem svemoći  koji ga je obuzeo Izdajnik još nije osjećao ni najmanju nelagodu, nego se prkosno nastavi munjevitom brzinom približavati veličanstvenom piramidalnom objektu od kojeg ga je dijelilo svega nekoliko tisuća  zemaljskih kilometara. Na Sluginom ozbiljnom licu iznenada se pojavi grimasa prestravljenosti te se na njemu mogla jasno vidjeti panika i neopisiva bojazan za goli život. Unatoč tomu, on je i dalje bio jedini glas razuma koji je barem donekle uspijevao obuzdati Izdajnikovo razorno ludilo i tako ga spasiti od naglih odluka kojima bi samome sebi zapečatio sudbinu.

-Ne smiješ im više prkositi! Moraš odmah prihvatiti sve njihove uvjete! Nije još sve izgubljeno! Možemo ih uništiti iznutra. Nemoj odavati svoje loše namjere jer otvorena borba protiv njih bila bi beznadna. Molim te, poslušaj me!-iako je nastojao izgledati što čvršće i smirenije, Sluga je već bio gotovo na rubu suza, preklinjući Izdajnika da se barem ovoga puta odrekne svog egocentričnog ponosa i preda tek jednu nevažnu bitku kako bi dobio rat.

-Ja sam jedan od najmoćniih ljudi iz ove bijedne dimenzije i vratio sam se uzeti ono što mi pripada! Dosta mi je Gospodareve jadne hegemonije i zato sam odlučio doći na njegovo mjesto, milom ili silom!-izbuljivši svoje oštre crne oči kao nikada prije, ošinuo je Slugu nepojmljivim luđačkim pogledom, ne obazirući se na njegova upozorenja, a njegovom podčinjenom podaniku nije preostalo ništa drugo nego nadati se čudu.

-Izdaja se ne može oprostiti! Uključite svo naoružanje! Pretvorite ga u gole atome!-glas bezdušnog stroja koji se prolomio negdje iz dubine višeg svemira bio je potpuno hladan i prazan, ne odišući niti najmanjom srdžbom, no Izdajnik je shvaćao da više nema izlaza i da će sve na čemu je godinama radio sada biti njegova jedina nada. Prvi crveni snopovi već su pogađali njihovu krhku letjelicu i svakim se trenom činilo da će Gospodarev suparnik sramotno izgubiti nakon samo nekoliko sekundi bezuspješne borbe, no iznenada se iz prednjeg kraja tek naizgled nemoćnog broda promoli tanki titanski šiljak.

-Vrijeme je da otpustim najveću solarnu baklju u povijesti i bacim najjaču postojeću civilizaciju u kameno doba!-iz Izdajnikovog izobličenog lica zračilo je neprocjenjivo zadovoljstvo kakvo nije osjećao ni kad je stekao svoje prve milijarde. Smijući se oholo i bahato i vješto se izmičući sve mahnitijim napadima Gospodareve vojske, Izdajnik pritisne kobni crvenu gumb te iz oštrog metalnoga šiljka otpusti snažni magnetski izboj koji se sjedinio s apokaliptičnim plavim munjama i stvorio uništenje kakvo niti jedan svijet još nije vidio. U samo jednoj sekundi, deseci nezaustavljivih divova raspršenih po okolnome svodu izgubili su svu svoju energiju i ostali plutati u tami, bez najmanjeg znaka života.

-Što se to s nama događa!? Središte je počelo crpiti pričuvnu kozmičku praenergiju! Nemamo više niti jednog vojnika!!-prestravljeni je Gospodar prvi puta u vladavini iskusio vlastitu ranjivost, smatrajući da je njegovo nedodirljivo nadljudsko društvo ozbiljno ugroženo nekom još višom silom koju niti sam nije razumio. Trčeći uspaničeno svojom umirućom Galerijom koja se svakog trena može bespovratno ugasiti,Gospodar se žurno primakne jednoj od bezbrojnih hologramskih kugli i ugleda prizor koji ga je još jače uznemirio.

-Ne smiješ joj to dopustiti! Nemoj joj vjerovati! Ona je samo pokvarena i licemjerna manipulatorica koja koristi svoje tijelo da bi te pokorila!...-uzvikne on potreseno očajnički se zagledavši u dubinu svemira,

Dok je u Bezvremenskoj Vijećnici vladala katastrofalna pomutnja, Galerija utone u tjeskobnu polutamu, a čuvari paralelnih svemira nisu više bili u stanju držati se svoje vječite dužnosti, već su izgubljeni lutali tim zagasitim prostranstvom, strepeći što će im sljedeći trenutak donijeti. Zaobišavši s lakoćom nepomične i prazne olupine koje su dotad sačinjavale najugledniju postojeću vojsku, ponosni se Izdajnik već primaknuo samoj Gospodarevoj prijestolnici. Sjajeći od iskrene radosti što ga je preplavila i slaveći u sebi pobjedu koju još uopće nije ostvario, on slavodobitno uzvikne ime svog najvećeg neprijatelja, zahtijevajući da ga primi u svoje svete odaje.

-Opet se srećemo, Gospodaru! Znam da me nikad nisi zaboravio i da si oduvijek sa strahom iščekivao moj povratak! Poslao si po mene tek jednog jadnog i nesposobnog vojnika koji nije uspio niti pronaći moju tajnu bazu!-reče Izdajnik ponosno i superiorno.

-Nisi ti bio jedini kojeg sam kanio zaustaviti! Svijet je krenuo u potpuno krivom smjeru! Netko je morao zgaziti sve te drske, bezdušne i odvratne korporacije koje bez imalo sažaljenja pustoše jedini ljudski planet! Mislite da ste nezaustavljivi, imuni na bilo kakve posljedice i da vam je dopušteno sve, ali ja to neću dopustiti! Možda je ljudsko društvo zakazalo u borbi protiv njih. Možda uopće više nikog nije briga za opstanak ljudske vrste, no svi ti poremećeni megalomani odsad će odgovarati meni!-Gospodar se nije dao pokolebati,shvativši da su teške riječi sad njegovo jedino oružje kojime će zastrašiti pokvarenu izdajicu i natjerati ga na pokornost.

-Smak svijeta je već odavno predodređen i to se ne može spriječiti! Neka te u to uvjeri ovaj strašni poraz koji nisi mogao spriječiti! Svi tvoji legendarni borci samo su puki roboti koji nikad neće moći zamijeniti napredni ljudski um! Tek blagi električni udar bio je dovoljan za njihovo uništenje.-skrasivši svoju teško oštećenu letjelicu u predvorju Gospodareve palače, Izdajnik počne samouvjereno koračati prema Vijećnici, misleći  da mu se nema više tko suprotstaviti, dok ga je Sluga samo pratio u stopu poput pokornoga psa, ne shvaćajući besmislenost Izdajnikova cilja. Gospodareve nečiste žute oči počele su bliještati jarkih crvenilom srdžbe i on se smjesti na čelo stola u gotovo praznoj mračnoj vijećnici, iščekujući dolazak beskrupuloznog tiranina koji mu namjerava preoteti vlast.

-Ne mogu vjerovati da netko može biti toliko zao i bezosjećajan. Čak ni niski ljudski rod ne može prijeći preko izdaje, a ti na njoj temeljiš godine svog parazitskog života! Gori si čak i od njih! Ne znam kako te nije stid nazivati se nadčovjekom poput mene!-Gospodar se zagleda u njega pun gađenja, a njegove očajničke riječi zvučale su poput režanja uplašenog psa.-Prije nego nas dočeka potpuna propast, dužan si mi priznati još samo jedno: Kojom si to božanskom silom ovladao!? Kako si u samo jednom trenu uspio uništitu našu drevnu domovinu!?-okrečući se nervozno prema Galeriji Paralelnih Svemira i mahnito mašući svojim teškim rukama kao da nastoji privući nečiju dragocjenu pažnju, osjećao je prema Izdajniku užasnu zgroženost prožetu nekim skrivenim divljenjem.

-Bili su to samo slabi izboji jedne sitne zvijezde iz niže dimenzije!- uzvikne Izdajnik dok ga je Gospodar zapanjeno promatrao.- Moram reći da si se precijenio, veliki vođo! Nije ti presudila nikakva nadnaravna sila niti strašna božanska pošast koju sam ja poslao! Za tvoju je propast odgovorno Sunce!-kad je začuo Izdajnikove nemilosrdne i arogantne prodike, Gospodar je prvi puta bio preplavljen bolnim osjećajem poraza koji mu je dotad bio nezamisliv. Spustivši glavu na hladnu površinu stola, bio je ošamućen sramotnom spoznajom da će propast njegove slavne vladavine biti uzrokovana toliko podlim i jeftinim trikom, da ga neće ukloniti moćna nadljudska vojska niti svrgnuti bijesni vijećnici koji više ne mogu trpjeti njegovu diktaturu, nego da će biti slomljen takvom niskom silom ispuštenom iz minijaturne letjelice kukavičnog izbjeglice.

-Gospodar nas sada treba više nego ikad! Čovjek mora biti vraćen pod svaku cijenu! Moramo ih izvući iz ovoga svemira!-dok su drugi odbrojavali sekunde do kraja spotičući se o brojne hologramske projektore i nastojeći pobjeći bez razmišljanja, tek nekolicina pribranih boraca još je stajala nasred Galerije, kujući dosjetljivi plan uz kojeg bi ipak postojala nada za njihovu stvarnost.

-Ali to se ne može učiniti! Moguće je napustiti višu dimenziju i skočiti u jedan od nižih svjetova, ali vratiti se u odande jednostavno je neizvedivo. Potrebno je dugo putovanje gotovo beskonačnom brzinom!-bojeći se još gorega zla, jedno od najmoćnijih stvorenja Galerije odbijalo je učiniti ono što nitko prije nije pokušao.

-Uistinu nemamo što izgubiti! Sakupite energiju deset okolnih projektora i pokušajte ih isisati! Učinite to odmah!-ne popuštajući svojim neodlučnim sugovornicima, Gospodarev je podanik tvrdoglavo ustrajao na svojim planovima, dok se u Vijećnici između dvojice zakletih neprijatelja vodila prepirka puna mržnje, a dragocjene zalihe iskonske praenergije postajale sve oskudnije.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Doba propasti