Banner
Sabor: Oprečni stavovi oko ustavnosti odluke o obuci ukrajinskih vojnika
Banožić: Postoji sprega između Milanovića i Franka Vidovića
SPH: Napad na policajce vozilom treba kvalificirati kao pokušaj ubojstva
Građani će od sutra moći nabaviti početni paket eurokovanica
DP: Školama i vrtićima imena djece žrtava Domovinskog rata
Večernji list: Može li Alketbi glasati na skupštini dioničara Fortenove?
Jutarnji list: FBI u Trogiru zbog jahte Putinova kuma

  Domovinski rat & branitelji

Bitka za Vukovar (16): Druga faza obrane - žestoke borbe za Nuštar, Bogdanovce i Vukovar

  Boris Ćaleta Car           21.11.2022.         1143 pogleda
Bitka za Vukovar (16): Druga faza obrane - žestoke borbe za Nuštar, Bogdanovce i Vukovar

U danima prije i tijekom 19. rujna preko Šida na Zapadni Srijem i Istočnu Slavoniju uvedena je glavnina manevarskih snaga 1. pgmd-a, i to njegove 2. i 3. proleterska gardijska mehanizirana brigada (pgmbr), koje se priključuju 1. pgmbr-i koja je već razmještena na prostoru zapadnog Srijema. U isto vrijeme pristiže i 252. oklopna brigada iz Kraljeva koja je pridodana 1. pgmd. Početak napada divizije naknadno je zapovjeđen dan prije – 20. rujna 1991. g. Tako su ove postrojbe tzv. JNA-a doslovce s hodnje uvedene u borbu – bez izviđanja i detaljnog planiranja, s pomiješanim postrojbama i zakrčenom komunikacijom Šid – Vinkovci.

Kako je tih dana izgledalo Istočno slavonsko bojište i koji su smjerovi napada najbolji prikaz je slijedeći: snage tzv. JNA su na potezu Erdut-Sarvaš-Tenja-Borovo Selo imali 150 tenkova, 80 oklopnih transportera uz sredstva potpore; na potezu Vukovar-Vinkovci-Tovarnik 200 tenkova, 140 oklopnih transportera uz značajna sredstva potpore sa ciljem odsijecanje Vukovara, Vinkovaca i Osijeka od RH; dok su snage u Baranji brojile 1.500 ljudi sa 40 tenkova sa ciljem vezivanja hrvatskih snaga da se onemogući deblokada Vukovara ili bočni udar na OG Jug.

Tih dana su Iločane s njihovih ognjišta protjerali srpska vojska i četnici uz nazočnost europskih promatrača, a sličnu sudbinu doživjelo je i selo Lovas, čiji su svi stanovnici pobjegli nakon dolaska stotinjak kamiona punih rezervista i četnika, te je na ovaj način tzv. JNA dobila sa južne strane potpuno otvoren koridor za nesmetano kretanje snaga i ratnog materijala iz Srbije prema Vukovaru.

Zapovjedništvo obrane Vukovara, uočavajući golemu silu koja je koncentrično usmjerena na Vukovar, traži ofenzivno djelovanje osječkih i vinkovačkih pripadnika Zbora narodne garde, no to se ne događa, iz razloga vezivanja snaga i prijetnji napadom na tom prostoru, o čemu sam prije pisao. Hrvatske snage donijele su 29. rujna 1991.g Zapovijed o obrani koja je nalagala obranu svim snagama i pod cijenu znatnih gubitaka, a potom kretanje u protunapad, prelazak u Baranju, deblokadu Vukovara, širenje slobodnog teritorija i stvaranje uvjeta za izbacivanje agresora s državnog teritorija RH.

Početak najveće obrambene operacije

Obrana Vukovara dobro je isplanirana, prilazi gradu i glavni smjerovi napada su minirani s brojnim eksplozivnim sredstvima, osim postavljanja mina i sve ceste prema gradu su zaprijećene željeznim kompozicijama s betonom, postavljeni su čelični ježevi, bodljikava žica, srušeni su drvoredi, uslijed topničkih udara neprijatelja i borbi došlo je do rušenja dijela zgrada u starom dijelu, a šleperi i autobusi s betonskim blokovima postavljeni su kao blokada, i svi ovi prostori i ove prepreke bile su branjene vatrom. Dana 29. rujna 1991.g. braniteljima Vukovara stigle su 4 haubice i 4 kamiona streljiva (to je zadnja ozbiljna količina dovezenog oružja u Vukovar iz razloga što se poslije više nije moglo uči u Vukovar), pa su i ove haubice vješto i znalački uklopljene u sustav obrane Vukovara. Ono što je značajno za ovu zapovijed / odluku o obrani i po čemu se razlikovala od prethodnih je u tome da je ova napisana i kao zapovijed za kretanje u napad, bez obzira što hrvatske snage u tome trenutku nisu bile pripremljene i opremljene za takve aktivnosti.

Bio je to ujedno i početak najveće obrambene operacije hrvatskih snaga na Istočnoslavnskom bojištu tijekom 1991. Na pravcu Šid-Vinkovci do 29. rujna 1991. tzv. JNA je zauzela hrvatska sela i 30. rujna 1991. započela je napadnu operaciju. Glavnina događaja vezano za napadnu operaciju odvijala se u vremenu od 30. rujna do 3. listopada 1991. g kada su napadi započinjali jakim topničkim pripremama, pa su nastavljani koordiniranim svakodnevnim oklopno-pješačkim napadima na potezu Vinkovci-Nuštar-Marinci-Bogdanovci-„kukuruzni put“–Vukovar.

Dana 01. listopada 1991. godine, tzv. JNA napada i osvaja strateški višestruko značajno s. Marince, koji se samostalno bez vinkovačke i osječke podrške nisu mogli obraniti. Tzv. JNA uz pomoć paravojnih formacija okupirala je s. Cerić. Time je, neprijatelj napravio veliki iskorak u operativnom smislu jer je pod svoj nadzor stavio važni izduženi prostor Mirkovci-Cerić-Marinci-Pačetin-Trpinja, s kojega je mogao ofenzivno i defenzivno djelovati i prema Vinkovcima i prema Vukovaru, odnosno kada napada Vukovar veže snage u Vinkovcima i obrnuto, a očistio je i učvrstio „srpski vojni zid“ oko Vukovara. Padom Marinaca, blokiran je „kukuruzni put“ spasa čime je Vukovar našao u potpunoj blokadi (u grad se više nije moglo ući), a selo Bogdanovci palo je u okruženje. Bogdanovci su ostali jedini hrvatski prostor u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala žestok i jak otpor tzv. JNA i srpskim paravojnim snagama nanoseći mu gubitke u ljudstvu i tehnici.

Tijekom listopada 1991.g (osobito nakon izolacije Bogdanovaca), prigradsko naselje Lužac našlo se u jako teškom položaju, jer je postalo jednim od najkritičnijih mjesta u obrambenom lancu Vukovara. Njegovim bi padom tzv. JNA i srpskim paravojnim snagama bio omogućen jednostavan prodor do Dunava, odnosno presijecanje Vukovara na dva dijela. Time bi se presjekla veza između Borova Naselja i središnjih dijelova Vukovara. Velikim i jakom naletima tenkova i pješaštva napadač je nekoliko puta ulazio u sam Lužac, ali nakon teških gubitaka koje su im nanosili hrvatski branitelji u uličnim borbama, tzv. JNA i srpske paravojne snage i četnici uvijek su prisiljavani na povlačenje.

Od samog početka rata, i tijekom rata Borovo Naselje bilo je najjača otporna točka i sjeverna linija obrane Vukovara, pa je neprekidno bilo na udaru topništva i pod napadima oklopno-pješačkih snaga, zbog čega je trpjelo strahovita razaranja i učestale napade tzv. JNA, srpskih paravojnih postrojbi i četnika iz Borova Sela, Orlovače, Pačetina i Trpinje. Uvijek su iskusni i dobro organizirani branitelji Borova Naselja potpuno razbili neprijatelja i doslovno ga potjerali dalje i od Borova Sela; no zbog malog broja branitelja i oružja nisu mogli pokrivati tako široko područje, pa su se svaki put vraćali na usku zonu obrane Borova Naselja – a neprijatelj je uporno napadao nadajući se da će probiti liniju obrane, i opet ispočetka nakon što bi dobio svoju dozu.

Tijekom cijele bitke za Vukovar komunikacija između središta Vukovara i Borova Naselja se neprekidno održavala u cilju: opskrbe hranom, sanitetske pomoći i operativno-borbene suradnje. Umijeće i hrabrost bila je potrebna da se prođe brisani prostor koji su pokrivali neprijateljski tenkovi i snajperi pa se uglavnom putovalo noću (osim hitnih slučajeva) sa vozilima s ugašenim svjetlima i najvećom brzinom.

Dana 02. listopada 1991.g. izvršen je napad na Sajmište gradsku četvrt Vukovara. Napad je izvršen iz vojarne u Vukovaru sa 30 tenkova i oklopnih vozila, 600 pješaka u dva pravca – ulicom Mladena Stojanovića i Dalmatinskom ulicom. Žestoke borbe vodile su se cijelo jutro, a hrvatski branitelji uništili su 3 tenka, 1 oklopno vozilo i poginulo je približno 100 neprijateljskih pješaka. Zanimljivo je da je neprijatelj uveo u borbu pripadnike 63. Padobranske brigade iz Niša - specijalne snage posebno obučene za borbu u naseljenom mjestu.

Tijekom ovih žestokih borbi i uništenog oklopa neprijatelj se razbježao i posakrivao u okolnim kućama pa je svaku trebalo čistiti. U ovom čišćenju i teških uličnih borbi branitelji su imali gubitaka, među kojima je bio i Petar Kačić zapovjednik obrane Sajmišta koji je od posljedica ranjavanja preminuo (njegov 16-godišnji sin Igor najmlađa je žrtva pokolja na Ovčari, tek je napunio 16 godina). Njegovi suborci kažu Petar je heroj Domovinskog rata koji je za Sajmište bio isto što je Blago Zadro bio za Trpinjsku cestu. Borbe na Sajmištu su bile iznimno teške i žestoke.

Od prvih dana pokušaja proboja na Sajmište, organizirani branitelji su sprječavali daljnji i dublji prodor. Dok je neprijateljska vojska nastojala napraviti proboj po linijama kuća, teren je bio konfiguriran tako da je bilo nemoguće zadržati taj položaj, što su branitelji itekako dobro znali iskoristiti, ograditi i protjerati sve one koji su neprestano pokušavali napredovati u zauzimanju. Osmišljena je i taktika za obranu Sajmišta, a kao idejne začetnike te taktike zasluge idu Nikici Buriću-SamoborcuIvanu Brdaru Rudolfu Vukoviću-Senzenu, a taktika je oblikovana tako da nakon odbacivanja napada neprijatelja branitelji odmah moraju krenuti za njima i ne dati im predaha. Brzina je bila presudna, što je bilo i ključno u obrani. Borbe su se vodile i na drugim dijelovima vukovarske bojišnice ali najteže i najžešće je bilo na Sajmištu. Taj dan na Vukovar je palo oko 11000 neprijateljskih granata, a branitelji su uništili oko 39 tenkova i oklopnih transportera, i u borbama je poginulo oko 200 neprijateljskih vojnika.

Napad na Bogdanovce i Nuštar

Dana 02. listopada 1991.g. u ranim jutarnjim satima sa 10 tenkova i 10 oklopnih transportera i većeg broja pješaka izvršen je napad na Bogdanovce u prijepodnevnim borbama branitelji su uspješno odbili napad pri čemu su uništili 3 tenka i 2 oklopna transportera. U popodnevnim satima ponovno je napadnuto s. Cerić iz smjera Male Bosne predgrađa Vinkovaca. Branitelji su uspjeli uništit 4 oklopnjaka, ali su se morali povući i tzv. JNA i četnici osvojili su s. Cerić.

Dana 03. listopada 1991.g. napadnut je Nuštar, koji je bio okružen iz tri smjera – istočno iz zauzetog s. Cerić, sjeverno s ekonomije Henrikovci i zauzetog s. Marinci, i sjeverozapadno iz jakog srbočetničkog uporišta s. Bršadin i s. Pačetin, i zapadno iz zauzetog s. Ostrovo. Iz smjera s. Marinnci u napad je krenula 252. oklopna brigada tzv. JNA sa jakim paravojnim srpskim snagama (pješaštvo, "beli orlovi" i "arkanovci"), sa jakom topničkom potporom u pripremi napada (oko 2000 granata). Tijekom napada imala je potporu tenkova iz s. Bršadin i tenkova sa ekonomije Henrikovci. Branitelji Nuštra (oko 400) bili su: malobrojni domaći branitelji (nuštarci), dio pripadnika 2. bojne 3. gardijske brigade HV – kune, dio pripadnika policije iz Vinkovaca i Varaždina, manji broj pripadnika HOS, i u obranu su se uključili „žuti mravi“ s Andrijom Marićem – protuoklopna skupina sa Trpinjske ceste.

U žestokim borbama, neprijatelj se uspio probiti do centra sela, gdje je u popodnevnim satima i u žestoj borbi napad je odbijen, neprijatelji je do kraja dana izbačen iz sela, a branitelji su vratili prvotne položaje.  Uništena su 2 tenka i 2 oklopna transportera i tzv. JNA se povukla. Slika Nuštra bila je strašna,  tijela ljudi i životinjske lešine ležale su po ulicama, podivljale i preplašene životinje lutale su selom, dimili su se ostaci neprijateljskog oklopa, a kuće su plamtjele i urušavale se - te dramatične slike obišle su svijet. O žestini borbi najbolje govori podatak da su u Nuštru taj dan poginula 94 branitelja iz svih krajeva Hrvatske, a oko 280 ih je ranjeno. Drugi dan u nekoliko navrata prijepodne avioni tzv. JNA i teško topništvo zasipali su selo novim granatama i bombama, u cilju odmazde.

Istovremeno sa napadom na Nuštar otpočeo je napad i na Vukovar. U Vukovaru borbe su se vodile duž cijele bojišnice, ali najžešći i najjači napad do tada bio je usmjeren na Borovo Naselje. U napad je krenula tzv. JNA sa jakim paravojnim srpskim snagama, sa 26 tenkova, 19 transportera i približno 750 vojnika. Žestoke borbe su se vodile cijeli dan, a tzv. JNA se povukla sa gubicima od 17 tenkova, 9 transportera i velikim brojem poginulih pješaka. Taj dan tzv. JNA je sa jednom oklopnom bojnom i jednom pješačkom bojnom iz pravca s. Petrovci i s. Marinci krenula u napad na s. Bogdanovce, malobrojni, ali hrabri branitelji pružili su žestok otpor pri čemu su uništili 10 tenkova i oklopnih transportera, a ubijeno je oko 100 neprijateljskih vojnika. Ovdje želim istaknuti heroja obrane Bogdanovaca, Žarko Manjkas Crvenkapa sam je uništio 4 tenka T-55.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Domovinski rat & branitelji