DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Večernji list: U Karlovcu se uselile prve dvije od 10 sirijskih obitelji
Jutarnji list: Dekanica Filozofskog kriva za uzmeniravanje na poslu
Kolakušić na Pantovčaku očekuje plaću od minimalno 70 tisuća kuna
Bernardić: Bilo bi bolje da predsjednički izbori nisu u vrijeme blagdana
Grubišno Polje: Na Sajmu sira 142 izlagača iz 13 hrvatskih županija
Čačić: Narodna stranka - Reformisti podržat će Milanovića

Boris Kržić i Siniša Sudar čuvaju stare lokomotive od izumiranja. Mjere ih pa izrađuju precizne modele u omjeru 1:87. Javnost će ih prvi puta moći vidjeti u Virovitici


  Mali vlakovi           Bogdan Blotonej/24 sata           19.10.2019.         496 pogleda
Boris Kržić i Siniša Sudar čuvaju stare lokomotive od izumiranja. Mjere ih pa izrađuju precizne modele u omjeru 1:87.  Javnost će ih prvi puta moći vidjeti u Virovitici
Jedan oglas na oglasniku za model lokomotive bio je dovoljan da spoji zaljubljenike u vlakove Sinišu Sudara (32) iz Zagreba i Borisa Kržića (39) iz Križa, koji su pokrenuli revoluciju u svijetu ljubitelja željeznice. Oni mjere prave lokomotive i vagone, crtaju skice, printaju i uređuju minijature - donosi 24 sata.

Ljubav prema željeznici obojica su razvili u djetinjstvu. Kao i svim hobistima, cilj im je bio imati i modele koji su nekad vozili ili i dalje voze po našim prugama, kakve god da one bile. Veliki svjetski proizvođači modela lokomotiva ne pokazuju interes za izradom primjeraka koji voze u manjim državama. Pravdaju to malenim tržištem, no to ni prije nije spriječilo neke ljude da izrade modele koji bi približno izgledali kao pravi. No svijet modelarstva u prošlosti nije prihvatio takve primjerke zbog njihovih manjkavosti. To je bio povod Siniši i Borisu da unesu inovaciju u voljeni hobi.

- Ja sam i ranije izrađivao neke modele, što za sebe, što za prijatelje, a jednu sam lokomotivu dao u prodaju. Tako se 2017. javio Boris i palo nam je na pamet spojiti njegovo tehničko znanje 3D printanja i moje iz modelarstva - počeo je priču Siniša, koji se obrazovao za učitelja cestovnog prometa. Boris, inženjer elektrotehnike, sve je to brzo izračunao i posao je mogao početi.
 
Svoju tehniku pokazali su nam u Hrvatskom željezničkome muzeju u Zagrebu, gdje su mjerili dizel-električnu lokomotivu General Motorsa, popularno zvanu “kenedijevka”. Dok je vozila pod oznakom Jugoslavenskih željeznica JŽ 661-216, sudjelovala je u najvećoj željezničkoj nesreći u povijesti ovih prostora 30. kolovoza 1974. Tad su poginula 153 putnika, lokomotiva nije bila oštećena te je i dalje prevozila ljude. - Kako bi izmjerili svaki vijak na takvoj lokomotivi, nas četvorica mjerili smo je četiri dana. Svaki dan radili smo po 10 sati i podatke unosili u tablet. Potom izrađujemo 3D model u računalu i to traje mjesec do dva, ovisni koliko je kompleksno - pojašnjava Boris.

S obzirom na to da je 3D printer s kojim rade ograničenih dimenzija, lokomotivu su morali rastaviti u dijelove koje kasnije sastavljaju. Preciznost, naravno, ovisi i o kvaliteti i skupoći printera. Osim toga, 3D printanje je i sporo, pa tako stroju treba i do 48 sati dok ne izradi sve komadiće. Moraju paziti da im slučajno ne nestane struje jer bi se našli na početku, a stroj bi zaglavio. - Posebno pazimo ljeti, kad kod nas ima grmljavinskog nevremena. Mi napravimo i po 20-ak primjeraka prije nego što dobijemo pravi model. Kad ga dobijem, sve predajem Siniši, koji ih sastavlja i oslikava - priča Boris.
 
U početku su i tu imali problema jer se pribor za bojenje ne može ni kupiti u Hrvatskoj. Većinu zato naručuju iz inozemstva.
- Uz bojenje ih ja i dekaliram, što znači da nanosim oznake za lokomotive, koje dolaze na finoj foliji debljine 18 mikrona. One se prenose preko specijalne tekućine i tu treba vještina kako se folija ne bi rastegnula u procesu. Najbitnije ih je nanijeti tako da izgledaju kao da su iscrtane jer se rukom, u omjeru 1:87, ne bi mogle nacrtati - pojašnjava Siniša. To sve uzima od 40 do 50 sati rada. Sve to košta, no obitelji imaju razumijevanja. Zato prijatelji ne piju, ne idu u kladionice ili kasina i sav višak novca ulažu kako bi očuvali dio tehničke kulture.

- Mi svojim modelima možemo stvoriti posebnu sliku kojom ćemo promatrače vratiti i do 70 godina u povijest. Izradili smo tako modele JŽ 664, tzv. staru Ličanku, i lokomotivu HŽ 2062 za tešku teretnu vuču po ličkoj pruzi. Tu je i model HŽ PP 2044, koja dan danas vozi po Zagorju i do Splita. Želimo da se ovim modelima ljudi prisjete svih čari putovanja željeznicom - kažu momci. Njihov posao ovisi i o ljudima iz Hrvatskih željeznica, koji su im izašli u susret. Dobili su dozvole kako bi snimili i izmjerili neke lokomotive koje se sve manje mogu vidjeti na prugama. Tako si rade i uslugu jer će ih ovi dečki očuvati od zaborava nakon što pođu na svoju posljednju vožnju - do rezališta. - Na prostoru C.I.O.S.-a mjerili smo tako vlak oznake 7021, koji zovu Francuz. O njemu više ne postoji tehnička dokumentacija. Dobili smo posljednju priliku premjeriti ga i izraditi računalni 3D model kako bismo ga spasili od izumiranja. Bilo je to tužno, no ispunili su nam želju i mi smo bili posljednji putnici. Zadnjih stotinjak metara gurali su nas bagerom i ispunili su nam sve želje za snimanjem - prisjetili su se.

Sve gotove modele pokazat će na 9. Burzi malih vlakova u Virovitici, koja se održava 19. listopada na prostoru gradskog željezničkog kolodvora.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Mali vlakovi



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: