KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Aktualnosti

Branko Grisogono: I požari su povezani s klimatskim promjenama

  DJ/Glas Slevonije           31.07.2022.
Branko Grisogono: I požari su povezani s klimatskim promjenama

Svako pa i ovo ljeto tema globalnog zatopljavanja postaje posebno aktualna s obzirom na velike vrućine, sušu, požare... Sve to i još puno toga proživljavamo i preživljavamo i posljednjih pakleno vrućih dana i tjedana, pa se čini da su u tom i takvom kontekstu u drugi plan pala i korona i ukrajinski rat te svi drugi aktualni problemi poput inflacije i poskupljenja. Jednostavno rečeno, za mnoge je sad jedina briga kako se zaštititi od vrućine, ohladiti uz klima-uređaj ili provesti dan na moru, na rijeci, na bazenu i koliko-toliko pokušati se osvježiti dok ovu trenutačnu žegu ne ublaži neka hladnija ciklona.

Jesu li trenutačni toplinski val i rekordno visoke temperature diljem Europe uključujući i Hrvatsku također još jedan dokaz da je globalno zatopljavanje sve izraženije? Jesu li i primjerice katastrofalni požari diljem Europe i u RH također posljedica globalnog zatopljavanja...?

Na ta i neka druga pitanja za ovotjedni Magazin Glasa Slavonije odgovara prof. dr. sc. Branko Grisogono, redoviti profesor s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: - Nažalost, da, to je neumoljiva činjenica, do na preko 98 % vjerojatnosti, odnosno sigurnosti. Makar se ne može svaki pojedini požar pripisati recentnim klimatskim promjenama, to bi bilo neumjereno i netočno, no ipak, strukture pojavnosti požara u svijetu općenito, dakle promjena obrasca ponašanja požara i opožarenih površina jako su povezani s promjenom klime. Meteorolozi i klimatolozi najavljuju to bar posljednjih 25 godina, ali pripreme su zakazale. To vrijedi "od glave" pa naniže, dakle za ondašnje predsjednike RH i vlade pa nadalje, što se Hrvatske tiče. Slično vrijedi i za Kaliforniju i druga područja našeg planeta, gdje vidimo da su požari sve učestaliji i sve katastrofalniji.

Jesmo li kao civilizacija, globalno i pojedinačno, zapravo zakasnili poduzeti učinkovite mjere za obuzdavanje zatopljavanja našeg planeta pa sad srljamo u neizbježnu klimatsku katastrofu? Mnogi sad govore da je prilagodba na ekstreme jedino rješenje...
- Nismo još zakasnili, ali kasnimo u prikladnim, bar privremenim, ako već ne i s cjelovitim djelovanjem uz pripadne zakonske i provedbene mjere. Puno se govori, a malo se čini. Prilagodba je svakako važna, ali ne i jedina strategija. Kompleksni problemi, kao što su recentna globalna kriza, tj. klimatska, ekološka, društveno-moralna, energetska, vodna itd. kriza, zahtijevaju višeslojne i kompleksne pristupe i odgovore. U ovom slučaju to treba uključivati i smanjenje, tj. prigušenje klimatskih promjena, te posebice obrazovanje i znanstveno-stručna istraživanja.

S klimom u vezi, od konferencije COP26 u Glasgowu prošlo je već osam mjeseci, no dojam je da je puno toga i dalje na papiru, a malo u praksi. Što je zapravo COP26 donio dobroga, i koliko će se toga moći provesti u stvarnosti kad se radi o poboljšanju klimatske situacije u svijetu koja je, vidimo i dalje sve gora...?
- COP26 u Glasgowu pokušao je u biti dvije osnovne stvari: 1. ponovno objediniti svijet oko namjera, tendencija iz Pariza sredinom prošlog desetljeća i 2. pooštriti fokus svjetskog djelovanja u smjeru smanjenja efekata klimatskih recentnih promjena te pripremati bolje prilagodbe - sve u skladu sa posljednjim Međuvladinim izvješćem o klimi, tj. IPCC 6 iz 2021. Domaćim riječima, Glasgow je trebao biti osvježenje svjetskih intencija da klima i svijet ne odu k vragu. No među vladarima svijeta je i dalje podvojeno reagiranje. Iako se gotovo svi zaklinju u svjesnost o postojanju brzih klimatskih promjena te da će nešto poduzeti, manjina njih doista radi na tome. Rat u Ukrajini je, nažalost, pravi primjer toga - zloupotrebe moći i nebrige za ljude.

Prošle godine u lipnju, Europski parlament potvrdio je europski zakon o klimi. Koliko je taj dokument provediv u praksi? Drugim riječima, je li uopće moguće postizanje klimatski neutralne Europske unije do 2050. i smanjenje emisije stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030.? I o čemu to najviše ovisi? Pretpostavljam i o političkim dogovorima...
p- Je, Danska je inicijator tog zakona, i prvo su ga donijeli u svojoj zemlji. Provedivost društvenih zakona nije moja struka (prirodnih zakona, jest), no usuđujem se to komentirati kao laik; zakon je u principu provediv bar do 80 %, jer ekonomski slabije članice EU-a, kao i nove potencijalne pristupnice, vjerojatno neće biti u stanju to ispuniti. To ovisi o podjeli znanja, iskustava i tehnologije, od bogatijih članica k onima u razvoju, ali to ne ide samo tako jer bogati uvijek hoće nešto ušićariti od siromašnijih, ili slabijih. Uostalom, što bi EU stvarno postigao takvom neutralnošću na ovom malom kontinentu, fizički blisko povezanim s Afrikom i Azijom - koji su puno veći, gladniji, žedniji, i u većoj potrebi svega toga od nas Europljana?

Naravno, atmosfera je jedna, vjetar puše i nosi čestice, oceani i mora se miješaju... Dakle, EU može djelovati kao lijep primjer ako ostvari navedeno, ali to će imati manje od 5 % globalnog efekta na buduću klimu Zemlje. Nama će i dalje dolaziti daljinski prijenos onečišćenja zrakom, morem, hranom itd. Mislim da nije u redu da EU parlament nosi bijele košulje i fine kravate dok više od 80 % čovječanstva kopa po otpadu, koristi stare tehnologije, akumulatore, radioaktivne ostatke itd.

Komentari




Još iz kategorije Aktualnosti