Branko Grisogono: Megapijavice u urbanim područjima odnose 5-6 života, a ne mogu se točno prognozirati

Nagle promjene vremena, pretopli proljetni dani koje brzo zamjenjuju hladna razdoblja sa snjegovima u planinama kako je to bilo ovog travnja i svibnja dokaz su da se klima promijenila. Malo tko može zaboraviti uraganski vjetar i pijavicu koja je prošlog ljeta rušila drveće po Zagrebu, a svjedoci smo i ovotjednog olujnog nevremena i apokaliptične tuče u Županji i Bošnjacima  s ledom  veličine teniske loptice. Naravno da nas zanima možemo li takvo nevrijeme očekivati i u ostataku ljeta. Za odgovore smo zamolili Branka Grisogona, jednog od najcitiranijih hrvatskih meteorologa.

Dr. sc. Branko Grisogono, rođen u Virovitici 1959. godine, redoviti je profesor u trajnom zvanju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao je fiziku 1992. godine, a od 1997. do 2003. bio je izvanredni profesor na Sveučilištu u Uppsali i na Sveučilištu u Stockholmu. Bavi se atmosferskom fizikom i klimatologijom, istražuje atmosferske valove i turbulencije te planinsku i obalnu meteorologiju i (mikro)klimatologiju. Dugogodišnji je član Zavičajnog društva Virovitičana u Zagrebu i u svojim javnim nastupima redovito upozorava da su trendovi promjene klime zabrinjavajući, ali nije još sve izgubljeno pod uvjetom da se poduzmu hitne akcije kako bi se smanjila emisija plinova staklenika i zaustavilo globalno zagrijavanje veće od dva stupnja Celzija.

Prošlog ljeta Zagreb je dvaput pogodilo nevrijeme atipično za vrstu kontinentalne klime u Hrvatskoj. Koji su uzroci pijavica na našem području i možemo li ih i ubuduće očekivati?

Da, imali smo češća i žešća nevremena u 2023. nego što to naše podneblje i pripadni nam uobičajeni tip kontinentalne klime sugerira. Inače, postoji nekoliko tipova kontinentalne klime... U neformalnom govoru kaže se: 'Klima je ono što očekujemo, a vrijeme je ono što dobijemo.“ Zna se da se klima i prije, tj. uvijek mijenjala, manje ili više; međutim, klima se ubrzano mijenja zadnjih nekoliko desetljeća i to je nepobitno dokazano. Nije toliko pitanje koliko puno se ona mijenja, već koliko ubrzano i u kojim smjerovima.

Postoje različite vrste pijavica pa stoga i različite vrste pripadnih uzroka. No, uvijek se radi o atmosferskoj nestabilnosti na relativno maloj skali u prostoru i vremenu (~ 10-ak km, 1 do 5 km dubine i par sati trajanja te nestabilnosti). To znači međuigru između mehaničkih efekata, tj. jakih promjena vjetra, te toplinskih efekata (različita zagrijanost podloge, itd.). Onda ide niz drugorazrednih ali ne i nevažnih efekata poput hrapavosti podloge, vlažnosti...

U budućnosti u prosjeku trebamo očekivati više sličnih nevremena, barem tijekom idućih 40-ak godina. Potencijal za njihov nastanak i razvoj raste u sve toplijoj klimi jer klimatski sustav ima sve više toplinske energije u sebi.

Jesu li pijavice karakteristične za topliji dio godine i zašto? Kako nastaju i tko prati njihov nastanak i kretanje?
- Jesu (mada ih ima u svim sezonama) jer u toplijem dijelu godine u prosjeku su jači termalni (toplinski) efekti i njihove brže promjene u prostoru i vremenu pa može međuigra s vjetrom biti jača. U hladnijem dijelu godine termalni efekti su blaži. Atmosferske pijavice mogu se razviti samo u tzv. trodimenzionalnom i vremenski ovisnom strujanju gdje mora postojati razvoj i rastezanje vrtloga. Bez vjetra nema ni vrtložnosti, a to je rotacija vjetra – to su navedeni mehanički efekti i oni su primarni za stvaranje pijavica. Pijavice prate operativne meteorološke službe; u Hrvatskoj to je DHMZ. To ide uz veliku pomoć amatera i ostalih zaljubljenika u vrijeme i klimu. Valja nadodati ovdje i motrenja s brodova, aviona, itd.

<<< Branko Grisogono: Znanstvenici imaju rješenja za klimu, čekaju političare

Pijavica je u Zagrebu odnijela dva života, čupala drveće i drvorede i nosila krovove. Prema Vašim procjenama, dobro smo prošli. Zašto?
- Eh, sad ne znam o kojem terminu točno govorimo. Ako se misli na 19. srpnja 2023., onda se radilo o tzv. super-ćelijskom kumulonimbusu koji je bio dio tzv. olujne pruge (engl. squall line). Onda nisu bile službeno registrirane pijavice, koliko sam uspio saznati (do jeseni 2023.), a što ne znači da ih nije bilo jer je vidljivost bila premala i vrijeme je bilo ubitačno. U takvim super-olujama, u gradu uz pljuskove, kad pijavice dotaknu podlogu, te pijavice a i eventualna tornada (mega-pijavice) lokalni promatrač ne vidi. Moja prva reakcija, da je bilo „samo“ dvije žrtve je bila preuranjena tog predvečerja, a osnivao sam ju na statističkom podatku da super-ćelijski kumulonimbusi u i oko urbanih područja odnose 5 do 6 života. Međutim, broj žrtava je rastao kako je super-oluja brzo putovala k istoku. I, koliko znam, oduzela je sveukupno 5 života; Zagreb je bio samo početak. Dakle, reagirao sam pogrešno „zadovoljno“ na statistiku žrtava takvog tipa konvektivnih oluja prije no što je super-oluja završila svoju tragičnu bilancu.

Je li kod nas arhitektura i hortikultura prilagođena pijavicama i uraganskim vjetrovima? Što gradovi mogu poduzeti za bolju zaštitu od vjetrova? Pojavile su se i preporuke za sadnju otpornijih vrsta drveća u gradovima.
- Arhitektura kod nas je uglavnom prilagođena uraganskim tipovima vjetra, tu prvenstveno mislim na zidane kuće jakih krovova i zgrade; međutim, ima mostova koji nisu projektirani za takva nevremena. Pa i ne može biti sve prilagođeno tome. Na primjer, meteorološke i klimatološke stanice, većina garaža i drugih dvorištnih objekata ne mogu podnijeti orkanske brzine vjetra kao i brojni krovovi kuća.

Hortikulturu je gotovo nemoguće prilagoditi uraganskom vjetru jer tu govorimo o srednjim satnim brzinama vjetra preko 32 m/s, što znači da pripadni udari vjetra, ovisno kako su izmjereni i onda statistički obrađeni, mogu prelaziti iznad 65 m/s. A što mogu gradovi učiniti po pitanju prevencije štete od uraganskog vjetra je više pitanje za inženjere strojarstva, građevine i arhitekture. U svakom slučaju treba nastaviti laboratorijska i numeričko-modelarska istraživanja gradskih konstrukcija i objekata. Dati još više značenja elastičnosti i čvrstoći zgrada, istraživati optimalne razmještaje tih objekata te pažljivije odabirati vrste drveća, optimalan im razmještaj i koje bi im trebale biti najprikladnije visine.

Kao fizičar koji se između ostaloga bavi i klimom, što možete preporučiti za buduću bolju zaštitu od većih stradanja zbog uraganskih vjetrova? Koliko se unaprijed može znati da se približava pijavica?
- Prvo pitanje, opet, nije iz domene atmosferske fizike, već pripada inženjerskim strukama. Mogu preporučiti praćenje aktualne prognoze vremena od DHMZ-a i prilagodbu svih pripadnih aktivnosti izvan doma, u stvari prekid tih aktivnosti vani. Kad se zna da vjerojatno dolazi jako nevrijeme, treba se povući u solidno čvrste nastambe. Pijavice se još ne mogu prognozirati jer su prostorno-vremenski premale da ih redovito izmjere meteorološke postaje i simuliraju operativni meteorološki numerički modeli. Naime, pijavice traju najdulje do 20-ak minuta, zauzimaju horizontalno područje do nekoliko stotina metara i gibaju se vlastitom brzinom koja je drugačija od srednjeg prizemnog vjetra. Moguće je dati kvalitativnu statističku procjenu njihove pojavnosti za neko područje nekoliko sati unaprijed, do jedan dan.

<<< Branko Grisogono: I požari su povezani s klimatskim promjenama

Dok se mijenja klima, što se događa s vjetrovima karakterističnim za našu klimu, kao što je bura? Mijenjaju li smjerove i intenzitet? Što promjena vjetrova znači za poljoprivredu i gospodarstvo?
- Imamo premalo istraživanja navedene teme da bi znali solidan odgovor jer Hrvatska premalo ulaže u znanost, posebice u ovu temu. Bura mijenja svoju sezonsku raspodjelu i za sada postaje relativno rjeđa zimi, no što je to bila prošlih desetljeća, ali postaje češća u toplijem dijelu godine nego prije. Jugo sada traje dulje i češće je nego proteklih desetljeća. Smjerovi naših dominantnih tipova vjetra se ne mijenjaju značajno, barem u prizemnom dijelu atmosfere, jer su ti smjerovi prvenstveno određeni terenom i geometrijom obale i otoka. Premalo znamo o promjenama brzine vjetra kod nas jer je premalo mjernih postaja na kritičnim mjestima. Apsolutni rekordi brzine vjetra u Hrvatskoj nisu oboreni već 20-ak godina, ali lokalni rekordi svakako jesu; eno u 2023. oboren je rekord za istočnu Slavoniju, Gradište, preko 54 m/s kad je meteorološka postaja bila uništena.

Nastavak pitanja uglavnom izlazi iz domene atmosferske fizike jer naši izlazni rezultati su ulazni parametri za ostale struke poput poljoprivrede, gospodarstva, itd. Sve ljudske aktivnosti, pa tako i ovdje spomenute, trebaju se prilagođavati nametnutim promjenama ne samo novog režima strujanja, već općenito svim klimatskim promjenama što uključuje neravnomjeran porast temperature zraka, vode i tla, preraspodjelu režima oborine, itd. Pri tome, dakako, trebamo se truditi i umanjivati aktualne ubrzane klimatske promjene na niz načina, od racionalnije potrošnje vode i energije, do boljeg zbrinjavanja otpada, povećanja šumskih površina, itd. Tu se ne smije zaboraviti kontinuirano obrazovanje i znanstveno istraživanje klimatskog sustava – gdje je vjetar jedan od ključnih parametara.

Kod nas je počela gradnja vjetroelektrana uz obalu, a razvijene zemlje grade ih i na otvorenom moru. Kakve su prognoze dugoročne iskoristivosti vjetroelektrane, s obzirom na promjene vjetrova i klime?
- Da, to je opet pitanje iz dalje primijenjene fizike, tj. za inženjere i ekonomiste. Mislim da ima više razloga da se u Hrvatskoj vjetroparkovi zadnjih 20-tak godina grade uz obalu, a ne na moru. Lakše je i jeftinije postavljati vjetroelektrane na kopnu nego u i iznad mora. To strani investitori znaju i tako rade pritisak na obalu Hrvatske. Dalje, dno istočnog priobalnog Jadrana je vrlo neravno i uglavnom strmovito, osim oko zapadne Istre i nekih malih sjevernih otoka, stoga je postavljanje platformi za vjetroelektrane uglavnom otežano. Možda je još važnije to da je naš morski dio priobalja toliko kompleksan da zbog pomorskog prometa, turizma i ribarstva, nema prihvatljivog područja za vjetroelektrane na moru. Morske dubine veće od 300 m vrlo su zahtjevne za postavljanje vjetroelektrana.

Nisam vidio službeni atlas prizemnog vjetra Hrvatske za iduća desetljeća i ne znam je li uopće postoji, ali ću se raspitati uskoro. Naime, takve se projekcije skoro kontinuirano poboljšavaju sve finijim numeričkim modelima, posebice gušćom računskom mrežom i, trebalo bi, boljim parametrizacijama turbulencije. Bude li bilo više juga, a manje bure, to bi vjerojatno dalo vise vjetroenergije jer je jugo manje 'divlji' vjetar od bure, a vjetrenjače ne vole jake i nagle promjene brzine vjetra što bura ima...