Čestitke i pozdravi su kao što to čini i sve drugo, pa i mi sami, evoluirali s vremenom i adaptirali se ovisno o situaciji, novim navadama, podražajima i poticajima (ne mislim na one za lješnjake). Kako u miru tako i u nemiru. S „Bok“ ili „Bog“, kako već tko, se onomad prešlo na „Zdravo“, pa se opet vratilo na „Bok“. Kao i s gospodina na druga, pa opet nazad.
Ovaj rusko-ukrajinski rat vraća nas, kao i svaki drugi rat, u mračnija vremena ljudske povijesti. Pa nas prisjeti, svojim promicanjem retrogradnih ideja iz naftalina ( ili formalina) starih, ali još uvijek dobro očuvanih vojničkih pozdrava.
Od onog davnog rimskog, poznatog i kao „Saluto Romano“ (kasnije preoblikovanog u „Saluto Fascista“) kojeg su osim Italijana prakticirali i falangisti u Španjolskoj.
Nacisti su za „onoga rata“, a i prije, uzvikivali „Sieg Heil!“, „Heil dem Fuhrer!“ ili „Heil Hitler!“, što nije bilo samo kurtoazno. Zanemarivanje usklika je za posljedicu moglo imati otkaz s posla, društvenu izolaciju, pa čak i odvođenje u logor. Danas je to tamo zakonom zabranjeno, za razliku od nekih pozdrava slične melodičnosti koji to nisu. Da sad ne spominjem.
Kod „nas“ se za onoga rata ruka savijala doticavši malim prstom rub vojničke kape, a „mjerači kukuruza“ (Zdrug) su na meniju imali „Bog i Hrvati“ i „Za Dom spremni“.
Kad bi se partizani pozdravljali, što bi Nišlije rekle, s drug, prislonili bi šaku na slijepoočicu, tik ispod trogrbe kape i uzvikivali „Smrt fašizmu – sloboda narodu!“
Rusi su se od vremena Sovjeta spominjali s „Zdravstvujte tovaršč!“ i „Slava Rossii“!, a u novije vrijeme u Ukrajini i s „Za Pobedu“ ili jednostvano slovom „Z“ koje je postalo simbol tog besmislenog rata.
Ukrajinci „šapuću“ Slava Ukrajini! i Slava herojima!“, isto onako kako su to činili njihovi djedovi i pradjedovi iz OUN-a. Ne radi se o organizaciji ujedinjenih nacija (što valjda više i ne postoji), već o Organizaciji ukrajinskih nacionalista.
Pripadnici Azov Brigade, bivšeg Azov Bataljuna (Bojne), tradicionalno koriste“ forearm handshake“ – stisak podlakticama, prilikom susreta ili pozdrava. Riječ je o gesti s istaknutom simbolikom bratstva i iskrenog prijateljstva, a vuče korijene iz antičkog Rima.
A kada bismo se malo našalili s ovim potonjima koji, kažu, broje par tisuća dobro naoružanih vojnika partije, i koji su navodno pod upravljanjem ukrajinskog medveda, mogli bismo im posuditi slogan:
A-zovi! Samo A-zovi!
No, kako novo vrijeme nosi i nove bojne pokliče, red je da osvježimo znanje iz najaktualnijih.
Idemo to, što Borna reče, pogledati na tabli:
U Izraelu nema nekog jedinstvenog „U boj!, U boj!“ već se koristi nekoliko uzvika što dižu borbeni moral.
"Am Yisrael Chai" (Živio narod Izraela), "Rak Kah" (Samo tako), "Beḥokhmah vetahbula" „Mudrošću i lukavošću”
U Iranu ima onaj opći, svima poznat, "Allahu Akbar", ali i "Marg bar Amrika" (Smrt Americi), "Marg bar Esra'il" (Smrt Izraelu), i "La ilaha illa Allah" (Nema boga osim Boga).
Što reći? Koju „posluku porati“?
Svi se kunu u vjeru i boga, a on (ili ona) propagira i poziva na mir. Bar tako crne knjige kažu.
