Na Gradskoj pijaci, osamdesetih godina, moglo se kupiti svašta, pa i ono što se, puno godina kasnije, prodavalo, i još uvijek prodaje, u trgovinama poznatijim kao second hand, ili na buvljaku. Asortiman je bio izložen u poslijepodnevnim satima, na pijačnim klupama, nakon što bi se s istih udaljili prodavatelji voća, povrća i ostalih prehrambenih proizvoda..
Većina onoga što se nudilo, potencijalnim kupcima nije trebalo, al bilo je jeftino, bilo je zabavno otići do pijace i vidjeti, pa ponekad i kupiti.
Mamin rođak Arpad, često je kupovao baš takvu vrst robe, najčešće satove, jer, tih godina kvalitetan ručni sat, iz specijaliziranih trgovina, nije baš bio svima dostupan. Arpad je imao tri kćeri i dva sina, pa mu se nekako najlogičnije učinilo da im poklanja satove, kao nagradu za odličan uspjeh i uzorno vladanje.
Al, jednog je dana Arpad napravio iznimku. Svidjele mu se čizme, postavljene krznom, robusne, čvrste, taman za seoski put do njive. Pa i za rad na njivi. Bile su dva broja veće, nema veze, razmišljao je, navuć' će, za hladnog vremena, dva para čarapa.
Čizme su bile daleko jeftinije od skoro istih u trgovini obućom, dan je već bio na izmaku, prodavatelju se žurilo. Samo, nije dan koji prolazi bio jedini razlog prodavateljevoj žurbi. Ono što je mislio da Arpad neće primijetiti je prodaja falš robe - prodavao je dvije, potpuno iste čizme, za lijevu nogu. Nikako da Arpadu pokaže i drugu. Zagleda, divi se kako mu super pristaju, kao salivene, hvali kvalitetu i dizajn, vidi, bit će to jedan uspješan dan. Arpad već vadi novce, pa ovako jeftino skoro nije prošao. Prodavatelj trpa u vrećicu i drugu čizmu, i tek tada Arpad skonta da nešto ne štima. Hm? Kako odoljeti? Ništa, odlučan je! Kupit će, i baš kako je i zamislio, obut će ih samo dok obavlja radove na njivi, nek noge budu u toplom. A to, što su obje čizme bile lijeve, ta tko će to primijetiti? Do njive će zaprežnim kolima.
Zadovoljan kupnjom, vratio se u selo.
Zajesenilo, pa i zazimilo, došlo vrijeme Arpadovoj novoj obući.
Prije nego je upregnuo konje, i uputio se izvan sela u novim čizmama, trknuo je do dućana, tek je svitalo, ma, neće ga nitko vidjeti. Al, samo je tako mislio.
Par dana kasnije, žena iz sela, koja je prodavala sir i kajmak na pijaci, ujedno i mamina mušterija, zaustavila je mamu i brižnim će glasom:
- Čuj, jel' Arpad zdrav? Mi u selu mislimo da nije s njim nešto u redu. Ide selom, do dućana i na njivu, obuven u dvije iste čizme, za lijevu nogu.
