Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud

  Kazalište Virovitica

Davor Špišić: Kad osjetim da sam postigao dobar stupanj identifikacije mojih lica s dušama u publici, onda sam siguran da sam uspio

  Goran Gazdek           21.02.2021.         701 pogleda
Davor Špišić: Kad osjetim da sam postigao dobar stupanj identifikacije mojih lica s dušama u publici, onda sam siguran da sam uspio

Da nema korone virusa i epidemioloških mjera, novom premijerom ("Alabama" Davora Špišića u režiji Darija Harjačeka) već bi proslavili Dan kazališta Virovitica (3.veljače) i uživali u predstavama 17. Virkasa. Festivala ove godine nema, a premijera je zakazana za kraj mjeseca (26.veljače). Tim povodom razgovarali smo s autorom drame Davorom Špišićem.

* Junaci Vaše „Alabame“ su hrvatski emigranti koji, želeći zaboraviti ratne traume, bježe u zemlju koja ih ne dočekuje raširenih ruku. Oni su odbačeni od zajednice i teško se snalaze u novim uvjetima zbog čega i dalje pate. U vrijeme kada je drama nastala bio je to regionalni problem, danas o emigrantima bruji cijeli svijet, a njihovi životni problemi postaju globalni. Koliko je drama danas aktualna?
- Da, prošla je cijela dekada od praizvedbe, a spoljna vizura „Alabame“ se drastično promijenila. Postala je jako globalna po referencama. Emigrantske sudbine ključaju uzduž i poprijeko ovog pomahnitalog svijeta, i prepoznaju se u milijunima kopipejstanih priča. Kastinsko ustrojstvo svijeta u međuvremenu se još više užarilo, nikad više raslojavanja u ovoj bespoštednoj egzistencijalnoj igri. Predatori su sve opušteniji u svojoj pohlepi, ne trude se više ni sakriti metode, nego nam se cere izravno u lice.

„Albama“ je praizvedena u Gavelli 2010., godinu dana kasnije kao radio drama emitirana je na Hrvatskom radiju. Kako su prošle te izvedbe kod kritike, kako kod publike, a kako ste ih Vi vidjeli. Je li Vam kao autoru, ali i kao nekome tko u medijima piše kritike i osvrte na kazališne predstave, važnije što kaže kritika ili kako na sve gleda publika?
- Ja sam iskreno bio prezadovoljan praizvedbom u Gavelli, u režiji Daria Harjačeka. Predivan je bio ansambl predvođen nezaboravnom Marinom Nemet u ulozi Ruže, koja nas je prerano ostavila i otišla put zvijezda. Vječni sam Marinin dužnik što mi je nesebično darovala prvu Ružu. Publika je fantastično tada reagirala, obožavala je predstavu. I kritike su također bile sve sjajne. Odmah nekako uporedo s Gavellom, kultni beogradski Atelje 212 je pokazao interes za postavku „Alabame“, pa su se onda mijenjale uprave i repertoarni planovi, tako da nismo ništa dogovorili. Zaista mi je najvažnije kako publika reagira na moje predstave, kad osjetim da sam postigao dobar stupanj identifikacije mojih lica s dušama u publici, onda sam siguran da sam uspio.

* Za „Alabamu“ ste 2008. dobili prvu nagradu "Marin Držić“. Držića ste dobili još iza „Jug 2“ 2001., „Nebo od gume“ 2015. , „Zidariju“ 2016., „Dječaka“ 2020., a nagrađeni ste i na natječaju Narodnog pozorišta Subotica za novu dramu 2010. (Galeb 2). Nagradu publike Teatra.hr za najbolji dramski tekst„Žene u crvenom“ (praizvedba Teatar Ludens, Koprivnica) zaslužili ste 2014.Za roman "Koljivo" dobili ste V.B.Z.-ovu književnu nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2004.godine. Što Vam nagrade znače i pomažu li Vam kao referenca u karijeri?
- Da se ne lažemo, kao dupli lav u horoskopu imam prilično napumpan ego. Dakle, nagrade itekako griju taštinu, a fiksiraju i reflektore javnosti na vaš rad. Ono što nikako ne smijete dozvoliti to je da vam udare u glavu. Svaki put vraćam starter na nulu i krećem iznova. I svaki put sam na brisanom prostoru, gol kao od majke rođen. Najbitnije mi je da uložim sve snage i umijeće u novi projekt. Događalo mi se da sam stvari onako s pol snage odradio, i tada su i konačni rezultati bili polovični.

* Virovitička publika je do sada imala prilike vidjeti samo jednu Vašu dramu, Kaćuše, u režiji Dražena Ferenčine Kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca. Bilo je to na Virkasu 2009. godine. „Alabama“ je prva koju će igrati ansambl Kazališta Virovitica. Koliko poznajte virovitički teatar i što očekujete od predstave?
- Strašno sam uzbuđen da će mi dramu zaigrati virovitički glumci. Odlično poznajem ovaj sjajni, drčni teatar koji je uvijek imao nešto gerilsko, partizansko u sebi. Svojim borbenim, živim, istraživačkim predstavama na najljepši mogući način rušili su one blesave floskule o metropoli i provincijama.

* Redatelj virovitičke „Alabame“, Dario Harjaček, režirao je i onu zagrebačku, u Gavelli. Vjerojatno će Vam biti zanimljivo vidjeti redateljska rješenja koja nudi danas, jedanaest godina kasnije?
- Kažem, još u onoj prvoj verziji bio sam jako zadovoljan Dariovim bluzerskim putovanjem u „Alabamu“. Radi se o jednom od naših najmarkantnijih redatelja, autentičnog rukopisa, i duboke empatije prema ranjenima i poniženima. Dijelimo puno zajedničkih emocija i ono što se kaže pogleda na svijet. Ponosan sam i sretan da me opet režira i da, jedva čekam da vidim kamo se to ovoga puta uputio s Alabamerima.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kazalište Virovitica



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.