Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Deset pjesama Darka Jirouša


  Poezija           Goran Gazdek           11.04.2019.         787 pogleda
Deset pjesama Darka Jirouša

Darko Jirouš rođen je 24. studenoga 1966. godine, a pjesme je počeo pisati u 8. razredu osnovne škole. Nastavio ih je pisati u srednjoj školi kao član literarne grupe. Objavljivao ih u lokalnim listovima Bumerang i Pusa, a možda i u Virovitičkom listu. Nije siguran, ne sjeća se. Svoje pjesme prezentirao je glazbom. Stihove je uglazbio i izvodio u rock grupama SZS, Cresendo, Pogled u tamu, Radosni oblak. Do Roklicerovih večeri pisao ih je za sebe, nigdje nije objavljivao, nikome nije recitirao. Sada ih subotom navečer čita u Caffe baru Cug. Po struci je diplomirani inženjer drvne industrije. Radio je kao predavač stručnih predmeta u srednjoj školi Virovitica te u tvrtkama TVIN, BRESTOVAC, SALUTO i PARK&SHOP.

Ako ti kažem...

Ako ti kažem
kako se osjećam,
da li će to
biti dobro za nas.
Daješ mi podsticaj,
ne želim te izgubiti.

Nekad mi se čini
dobro je na osami,
zapleten mrežama ljubavi.
Niti su sjajne, čvrste.
Pogledom strujiš kroza me’,
kao da čitam ti želje,
sebe iza njih skrivam,
zadovoljan,
potpuno te usvajam.

Ako ti kažem
kako se osjećam,
možda ću te povrijediti,
uzburkati vodu i uzdići ju.

Odletjet ću kao ptica,
sjenkom zaklonit ti oči,
poljubit te nježno,
reči zbogom.

Grad ruševina

Mrak je zavladao
ovim gradom ruševina.

Vrijeme je ubijanja.......

Preživjele olupine osvetu traže.

Vitez, na konju, bez glave juriša,
čitavo more ratnika prati ga.

Jecaju preživjeli generali
nad mrtvim tijelom svojim.

Skelet se diže,
kao da želi nešto reći,
kao da nas upozorava.

Glave

Glavu u blato guraju
glavama tim hodaju
putujemo ne prosvjećenim daljinama
stanje prezira

Mrak gušći davi me
prst pred nosom uspjevam vidjeti
nije uzalud praznina potpuna
žedan tla pod nogama

hodati
hodati
hodati
hodati
hodati

Iluzije

Ne možeš vječno
trčati za suncem,
jednom ipak
zateči će te noć.
Možda želiš
učiniti nemoguće,
biti lice dana,

a noć je
uvijek na tvom tragu.

Ono ispred
uvijek ti je put,
a znaš da u trenu
nestaje sve.

Koliko dugo
čarolija traje?

Ostaju neki podaci,
kao na licu ožiljci.

Izbor

Ne zaboravi,
ovdje je zabranjeno smijanje.

Tu se igra po pravilima,
igra je unaprijed riješena.

Uvijek dijeli stari sljepac,
a sljepci drže aseve.

Karte u rukama nisu dobre,
zato prevari ili izgubi.

Kroz noć

osjećaj treperi
u nama budi se
Dah na vratu
kaže mi da si tu
Uvijek budi tu
Srećo rađaj nas
Ispuni nas dolaskom
Dolazi znam dolazi
prepusti se
Uživaj
Doživljavam se iznova
rađam se u našem rađanju
Želim da se smijem
radost kad ispunjava te
Srećo rađaj nas

Mandarina

Kao mandarina,
oljušti koru,
od soka da pobjele prsti.

Ti kao mandarina,
kao kora,
kao sadržina,
razdjeljena po kriškama,
tako sočna
svježina razljevena
po ždrijelu.

U sebi nosiš sunce,
tvoj miris miris je daljine,
škrte zemlje i mora.

Pun prehlade tvoje kiseline opuštaju,
ti kao mandarina,
kao daljina.

Mojim sjajnim očima

Mojim sjajnim očima,
zbogom reci,
zasjeni me.
Poberi plodove moga vrta,
zimnicu spremi.

Noći su duge,
zvijezde su divlje, hladne,
konji u bjegu,
u izmaglici titra
prekrasni put.

Odsjaje nalazim
na njenom staklenom obrazu,
poljupci su lažni.

Ona je dunja,
opora i tvrda
ili možda divlja jabuka.

Upisujem zlatnim slovima
svoje ime,
u knjigu utiska
njenih doba.

Divim se aktu,
divna je,
moj odraz u njenim očima.

Kako je čedna
u prozirnoj haljini,
korača po površini vode,
bijeli oblaci pročešljani suncem,
oko kojeg sokoli kruže,
zloslutni vjesnici,
uznemireni golubi.

Mojim sjajnim očima
zbogom reci,
razapni jedra,
upravo sada povoljan je vjetar.
Boje su sivo-plave
s tragovima djevičanske krvi.

Nestajem

Nestajem,
isparujem lagano,
drobim se,
raspršujem.

Moram reći zbogom
već dugo ovdje sam,
ne želim više zavaravati se iluzijama.

Viknuo sam glasno u vjetar,
daleko bili su da čuli bi.

Okružen vodom
signale šaljem.
Putnici mašu mi
i odlaze.

Skriven zidinama
sjenku svoju gonim,
govorim joj iskreno,
(miševi to ne razumiju).

Razlozi da ostanem,
magla na suncu.

Niodkuda mi nismo došli

Niodkuda mi nismo došli
Niodkud stigli
Ovdje stavljeni
U Svemir bačeni
i za srećom tragasmo
a pred nosom nam bi

Mi želja malih smo puni
svagdašnjih igara
a možda i velike sne sanjasmo
u nebo gledasmo
i tako hodasmo
noge polomismo
i gdje stigosmo dal cilj je

I zašto odvajasmo zrak od se
zašto ne disasmo punim plučima
duboko
duboko
zašto u dubine ne zaronismo
i što nas to sprijeći
i žašto desi se to
i kada

Zaboravismo možda
ili zatomismo nas
onakve kakve željesmo
kakve sanjasmo
i gdje je ljubav
zar i na nju zaboravismo
zar za njom ne tragasmo
zar ona nije naš san
naše htjenje
naš cilj

Zar dozvolit’ čemo da umre naš san
da dozvolit ‘ čemo
igrama svagdašnjim
pružiti čemo ruku
da nas odvuku od nas
i iza nas dal’ ostat’ će znak
hoće li se i dalje teško
disati zrak
obavit će nas mrak
nestat će glas

Ljubav-znak
Ljubav-zrak
Ljubav-glas
Ljubav-spas

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Poezija



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: