Riječ.
Izgovaraš rečenicu.
Dvije, tri, pet...
Povisuješ ton s namjerom da zastrašiš slušatelja.
Pričaš, pričaš, pričaš, pričaš...
Jeste li registrirali, promislili o tome što se upravo izgovorili, na koji način? (NE) svjesni ste?
Svaka čast! Vi ste samo jaki na riječima...
Čuli se za provođenje DJELA?!
Danas rijetko viđen slučaj, nikako osjetiti, opipati, uživati nečije djelo za vas, „na vašoj koži“.
Imate osjećaj da samo svi pričaju, pričaju, pričaju...?
I slažem se, jezik je čudo! Posjeduje osjetilo okusa, sudjeluje zajedno s zubima u dobrom održavanju probave, može lagati, može uvrijediti, može biti romantičan, sarkastičan, bezobrazano iskren, dobronamjeran, može savjetovati, „progutati“, može sve, u društvu s našim najbitnijem organom, mozgom? Mozgom, tako je... Ali, zna nekad i sam nešto obaviti brzopleto, a da ne pita prijatelja iznad za mišljenje.
Ljudi uopće ponekad ne bi trebali pričati međusobno o željama, o iznenađenjima, o sukobima, o svađama, samo uradi nešto! Lijepo, ali uradi! Ne pričaj, ne laj, ne obećavaj ono što ne možeš ispuniti, šuti!
„Danas ću prestati pušiti.“ Ovo je banalan primjer jednog okorjelog pušača! 10% osoba ovu će rečenicu ispuniti, ostatak neće. To je samo priča...
„Oženiti ću te.“ Hoćeš, isto kao i Jure Lili u „zauvijek susjedi“ ne pričaj, oženi je!
„Ja sam vrlo pametna osoba.“ Jel jesi?? Blago tebi i uzvišenom mišljenju, ne moraju drugi suditi kakav si, jer ljubomorci sude najgore iako si najbolji, ostavi svoje mišljenje za sebe, čuvaj ga i održavaj ga. Pametni smo? Neka smo, dovoljno je da mi znamo za to!
„Ubit ću se/te!“ Zašto pričaš? Čekaš sažaljenje? Ne čekaj ga, ako nešto čvrsto odlučiš napravi to, (ma da nijedan čovjek ne bi trebao razmišljati o suicidu, ali ima nas svakavih) Ubit ćeš me? Šta čekaš, ajdeeee!!! Uradi to, skrati si muke i idi odležat par godina u zatvor, da se svijet odmori od tebe.
Svašta mi izgovaramo, vrijeđamo se, rasno, krasno, masno, vrijeđamo se nacionalno, materijalno, vrijeđamo se iz zavisti, od muke, od objesti, dosade i na što istraženih i ne istraženih načina. Čemu to?
Čovjek je čovjek, bilo kojeg državljanstva, tipa kože, bilo koje tjelesne mase. Bilo kojeg stajališta, razmišljanja, ako nam se netko ne sviđa, klonimo ga se, zašto bi se vrijeđali? Ne pašemo si, nemamo zajednička gledanja na svijet? Ćao amore! Imaš svoj, put, isto kao i ja suprotni pravac od tvoga.
Skupiti ljude slične sebi, najljepši je osjećaj, podjeliti, upotpunjavati mišljenja, i sad je nađe neki kreten/kretenka, ubacuje se u vaš stil života? Maknite to od sebe! Maknite jalne, depresivne, i „prepametne ljude“ pune sebe od SEBE.
Sve je dobro u malim mjerama, bit ćemo i malo umišljeni, i pametni, i glupi ponekad, bit ćemo i malo ljubomorni i posesivni, i dobri i brižni. Naravno u višem omjeru dobrih vrlina nego navedenih mana, uvijek... No, nekima to baš od nas ne polazi za rukom, ali o tome nekom drugom prilikom.
Vrijeđanja, anonimna, ili osobna? Okej, može. Reci, pričaj, viči, a kome to najviše „skače o stomak?“ Upravo vama, koji to radite. Kad-tad, kako je Edo Maajka davno otpjevao „Sve se vraća, sve se plaća...“
Imamo mi „žutih i crvenih“ minuta u životu, tko ih ne bi imao? Ali, ponekad valja šutjeti, jer šutnja je zlato.
Ili ignorirati, ili se jednostavno svađati i voditi minutne ratove u intervalima. Ostavljam vam na biranje.
I oprosti im, svima... Kreni dalje, oslobođen, ponosan i slobodan, oni ostaju iza nas... I oni koji vam pričaju iza leđa, znajte, vi ste i u tom slučaju ispred njih.
Riječ.
(Gospodine mozak, jel to u redu?)
Izgovaraš riječ.
Dvije... (uraditi ću to!!)
Izabereš određeni ton za određeni tip ljudi s kojima komuniciraš.
Registrirali, promislili, izgovorili, na najbolji mogući način s najboljom namjerom. Svjesni smo! Idemo to uraditi!!
Svaka čast, i vi možete biti jaki na riječima...
Ali i na djelima!
Živjeli!
