Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura

  Virkas

Doviđenja, dvadeseti Virkasu

  Marina Mađarević           11.03.2024.         1566 pogleda
Doviđenja, dvadeseti Virkasu

Još jedan povijesni virovitički događaj priveden je svom kraju. Nakon točno mjesec dana 9. ožujka svoja vrata je zatvorio je jubilarni dvadeseti Virkas. Virovitički kazališni susreti započeli su 2004. godine vođeni vizijom i entuzijazmom maloga slavonskoga kazališta i njegova čelnoga čovjeka Mirana Hajoša. Dovelo je to do heterogenoga kazališnoga susreta na kojemu su se, tijekom svih godina, virovitičkim kazališnim daskama prošetala brojna poznata glumačka imena i sva ona koja su to blagonaklonim prolaskom vremena postala.

Osim toga, Virkas je razvio i međunarodni karakter pa su sve češće na našu malu scenu dolazila i inozemna kazališta, uglavnom ona bliskoga nam govornoga područja. Od 2020. godine susrete je u nove pobjede uspješno poveo novi ravnatelj Kazališta Virovitica Tomislav Pintarić (uz podršku svoga prethodnika), a Virkas je preživio čak i kriznu pandemijsku 2021. godinu pa je, umjesto u veljači, započeo u lipnju pod medicinskim maskama.

Ovogodišnji Virkas obilježilo je osamnaest izvedbi, od toga jedna virovitička premijera, dvije predstave za djecu u sklopu Malog Virkasa te dislocirani Virkas koji je ugostio tri predstave u Slatini, Pitomači i Suhopolju.

Najveći pobjednik Virkasa zasigurno je glumac Sven Šestak – za one koji pamte, Onko iz dječje emisije „Dada i Onko“ – koji je nastupio u čak tri predstave („Krivi Billy s Inishmaana“, „Što na podu spavaš“, „Testosteron“), a jedan od najvećih optimista glumica je Leonora Surian Popov kojoj brojne situacije nisu išle na ruku, ali je njezina predstava, usprkos svim nedaćama koje ekipi nisu išle na ruku, od publike dobila najviše glasova publike.   

A kad smo se već dotakli poretka predstava, recimo da su ostvarene sljedeće ocjene publike:

4,94 U ritmu Broadwaya
Predstava je jednostavnošću i vedrinom glavnoga lika (Leonore Surian Popović) te zaraznim ritmovima svjetskih mjuzikala osvojila publiku jer mjuzikl nije česta kazališna forma u našemu gradu. Iako sam mišljenja da talijansko-hrvatski komad proizišao iz koprodukcije Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc Rijeka i B GLAD produkcije više naginje koncertu (i sama najava Virkasa klasificira ga kao „mjuzikl show koncert“) nego kazališnoj predstavi, publika je srčano odlučila da je upravo ova glazbena poslastica najbolja predstava dvadesetog Virkasa.

4,90  Krivi Billy s Inishmaana / Kad svijeće dogore – Ne želim ispasti lokal-patriot, ali „Krivi Billy s Inishmaana“ doista ima sve što jedna predstava treba imati. Kazalište Virovitica i GDK Gavella iz Zagreba (pod vodstvom Dražena Ferenčine) udahnuli su miris Irske na hrvatsku scenu i podsjetili nas na važnost svake osobe i poštovanje koje često zaboravljamo. Predstava je drugo mjesto podijelila s iskusnim duetom Goran GrgićSiniša Popović (uz avetsku prisutnost zajedničke ljubavi koju je utjelovila glumica Iva Mihalić). Iako je njihova glumačka izvrsnost neupitna, osobno se nisam mogla saživjeti s temom i scenografijom.

4,85 Čaruga / Početak – Osječka komedija s daškom nekih davnih kazališnih vremena i uigrani zagrebačko-sisački tandem sasvim su različiti komadi, ali vrlo kvalitetni. „Čaruga“ je prpošan i zabavan, a „Početak“ nam je (gotovo pa) svakodnevica – vođena sjajnim dijalozima.

4,82 Što na podu spavaš – Predstava koja je uspješno na istom mjestu okupila kazališta triju različitih zemalja i u središte postavila jednu tešku temu sama je po sebi zaslužila veliko priznanje. Kapa dolje.

4,76 Testosteron – Predstava je okupila fenomenalnu glumačku postavu, ali je sam tekst umanjio cjelokupni dojam. Gdje se dogodilo moje neslaganje s pogledanim,  teško je reći i vjerojatno neću nikada saznati je li u meni proradio feministički duh, konzervativnost ili jednostavno želja za ozbiljnijim humorom.

4,65 Plišana revolucija – Predstava koja posjeduje zanimljive efekte, okupila je mlade glumce koji će svojim ulogama mijenjati kazalište (neki su to već i započeli, primjerice Nikola Radoš ulogom u predstavi „Zmajevi koji ne lete“ i naše-gore-list Davor Tarbuk u predstavama „U kažnjeničkoj koloniji“ i „Life is a cabaret“), međutim, ova je predstava djelovala konfuzno.

4,63 Tri dana – Zeničko kazalište uvelo nas je u život beskućnika i podsjetilo na društvenu nepravdu (dakako, uz dobru dozu humora koji je povremeno prekoračivao granice).

4,41 Majka i dijete – Izuzetno emocionalno teška predstava koja je iza sebe ostavila poveću količinu tjeskobe zbog nemogućnosti realizacije jedne svete bliskosti, one između majke i njezina djeteta.

4,27 Legenda – Predstava koja je nepravedno pri svršetku ljestvice jer – ljudi dragi, to je Krleža! Braća Eldan vrhunski su ostvarila dijalog Krista i Sjene (uz čašicu Laibacha koji je povećao gorčinu zbog svih nedjela čovječanstava ili onoga što bi talentirani Eldani vjerojatno nazvali „pekelom na zemli“.

4,21 Vidi kako Lokrum pere zube – Vizualno dojmljiva predstava dubrovačkoga kazališta (koje osobito poštujem još od godina kada sam u njemu pogledala svoju prvu Hasanaginicu) koja me izgubila vrlo brzo. Srećom, to je samo moje mišljenje među nizom drugih mišljenja.

 Iako sam mislila da ću uspjeti pogledati sve predstave, dvije su mi izmaknule. Riječ je o predstavi za djecu „Krokodil Marko“ (HNK u Varaždinu) koja je igrana u Virovitici i neprežaljenoj „Julijin balkon“, igranoj u Slatini i Suhopolju. Drvljaci u režiji Vanje Jovanovića i Patrika Gregureca, a u izvedbi Kazališne družine Pinklec (Centar za kulturu Čakovec) zadobili su moje povjerenje zahvaljujući ne samo inventivnim rješenjima u kojima su vješalice postale stabla, već u završnoj analizi predstave koju su ponudili osnovnoškolskoj djeci. Toga nam nedostaje – dijaloga o pogledanim predstavama! „Vla Vla Vlajland Cabaret“ pogledala sam 2021. godine na Virovitičkom kazališnom ljetu (sada je igrana u Pitomači) i sjećam je se kao šaljive, aktualne predstave kojom Ecija Ojdanić vrhunski vlada – svaka čast monodramama!

Također, treba spomenuti i Virkas izvan kazališta koji se 6. ožujka po prvi put održao u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica. Tom je prilikom naš poznati dramaturg, putopisac i profesor Jasen Boko, u ulozi predsjednika povjerenstva za dodjelu Nagrade Marin Držić (u čijem su se povjerenstvu našle i članice Doris Šarić Kukuljica, glumica, te dr. sc. Martina Petranović, teatrologinja) predstavio zbornik najboljih drama za 2022. godinu. Ova nagrada od 1991. godine dodjeljuju se autorima najboljih dramskih tekstova, a sve uz podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Ovaj događaj uveličali su i talentirani studenti treće godine preddiplomskoga studija Akademije za umjetnost i kulturu, smjer gluma i lutkarstvo, koji su pročitali dijelove triju dramskih tekstove (prvonagrađeni tekst „Žena himna“ Davora Špišića te drugonagrađene tekstove Edija Matića i Espija Tomičića, „Vulnere urbis, vulnera orbis“ / „Rane grada, rane svijeta“ i „Ples na broju 60“) te njihova mentorica i profesorica, glumica Tatjana Bertok Zupković.

Tijekom Virkasa, u razgovoru s kulturi sklonim ljudima došlo se do zaključka da bi se neki budući Virkas mogao upotpuniti svečanim zatvaranjem na kojemu bi se javno pročitalo ime najbolje ocijenjene predstave. Tijekom čekanja predstava u kazališnom foajeu, pogled mi je pao na izložene skulpture virovitičkih kazališnih velikana Dragutina Vrbenskog i Stjepana Redera. Zašto Virkas ne bi završavao dodjelom nagrada koje bi nosile ime nekoga od njih? Sretni smo što u Virovitici žive brojni umjetnici i sigurna sam da bi mnogi od njih mogli ponuditi sjajno vizualno rješenje nagrade.

Osim toga, možda bi bilo dobro uvesti i snimku kojom bi se publici poručilo da će predstava započeti i da ugase svoje mobilne uređaje (jer su božićne pjesme u veljači i k tomu netom prije početka ozbiljne predstave apsolutno nepotrebna pojava).

U razgovoru s gledateljima predstava čula sam cijeli spektar mišljenja: od pretjeranih hvalospjeva do pokuda. I to je sjajno! Dijalog, toga nam treba. Upravo zbog različitih mišljenja Virkas je ostvario cilj kazališta. Gledanjem izvedaba (uspješnih i manje uspješnih) gledatelji su razvijali svoje kritičko mišljenje, shvaćali što im se sviđa, a što ne, istovremeno rasli, razvijali se u emotivnom, duhovnom i društvenom smislu.

Ovom prilikom čestitam svim, baš svim sudionicima na sadržajima koje su nam ponudili jer učinili su ono najteže: ogolili se pred publikom i ponudili sebe, svoje likove, trud, rad, tijela, riječi, suze i silne sate potrebne za nastanak jedne predstave. Hvala i virovitičkoj publici što je dokazala da kazalište u našem malom gradu ipak živi (prisjetimo se: ni neka veća središta nemaju kazališta; budimo ponosni).

Zaključak dužega teksta nameće se sam: Virkasu 2025., čekamo te!



Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virkas