Istraživanjem su bile obuhvaćene veće građevinske tvrtke koje su imale zaposlene radnike iz drugih država, njih 12 ukupno. Broj stranih radnika u tim se tvrtkama kretao od 20 do 350 radnika. Rezultate istraživanja kao i osvrt na aktualnu situaciju u građevini s obzirom na radnu snagu predstavila je potpredsjednica HGK za graditeljstvo i promet Mirjana Čagalj na Hrvatskom graditeljskom forumu koji organizira Hrvatski savez građevinskih inženjera. Forum je zamišljen kao prilika za okupljanje i javnu diskusiju bitnih dionika u sektoru graditeljstva kako bi se raspravljalo o problemima u graditeljstvu i mogućim rješenjima tih problema.
Strani radnici zaposleni u građevini dolaze iz zemalja u okružju: BiH, Srbije, Kosova, Makedonije i Albanije, ali i iz nešto udaljenijih zemalja poput Ukrajine, Maroka, Egipta i Turske, a u posljednje vrijeme sve je više radnika koji stižu iz dalekih zemalja kao što su Uzbekistan, Nepal, Indija, Bangladeš i Filipini. Prema komentarima poslodavaca u građevini, najbolja iskustva imaju s radnicima iz Bosne i Hercegovine te dijelom iz Makedonije i Srbije – jezične barijere nema i radnici imaju potrebne vještine.
Što se zadržavanja u hrvatskim tvrtkama tiče, u najvećemu broju zadržavaju se radnici iz Bosne i Hercegovine, a zatim iz Makedonije, Srbije, Ukrajine i Bangladeša. Radnici iz dalekih zemalja zadržavaju se na radu u Hrvatskoj kraći period od radnika iz regije. Čest je slučaj da određen broj tih radnika vrlo lako i brzo, bez objašnjenja, napušta posao u hrvatskim građevinskim tvrtkama.
"Iako neki ne vide logiku u tome da toliki broj građana napušta Hrvatsku u potrazi za boljim životom, a da se radna snaga uvozi iz inozemstva, za sada je to jedina opcija kako bi se građevinski i drugi gospodarski sektori održali na životu. Na taj način strani radnici pomažu održati postojeća radna mjesta i omogućiti neka buduća radna mjesta", pojašnjava potpredsjednica HGK.
Idući izazov s kojim se suočavaju je postupak ishođenja radnih dozvola za stranu radnu snagu. Problemi su veći u većim gradovima, dok je u manjim sredinama brže ishoditi dozvole. Čekanje na dozvole tako može trajati od tri-četiri tjedna pa sve do četiri mjeseca. Na ishođenje viza također se čeka oko dva mjeseca. Na produženje već izdanih radnih dozvola negdje se čeka dulji period pa se ponekad dogodi da je produženje dozvole stiglo nakon što je radna dozvola istekla pa radnik više nije u Hrvatskoj.
"Iako je uvriježeno mišljenje da je strani radnik jeftiniji pa da zato domaći poduzetnici uvoze radnike, to ipak nije tako. Traženje radnika, trošak dozvola, prevoditelji, učenje i stručna obuka stvaraju određeni trošak koji nije zanemariv. Zbog svih tih dodatnih troškova strani radnik je oko 20 posto skuplji od domaćeg", ističe Čagalj.
Problem u privlačenju radnika građevinske struke u Hrvatsku su i neadekvatna primanja zaposlenih. Naime, prosječne mjesečne isplaćene neto plaće u građevinarstvu znatnije zaostaju za prosjekom.
Čagalj ističe da dugoročno rješenje problema stručne radne snage ipak ne leži u uvozu stranaca. S obzirom na to da nije izgledno kako će se u kratkome roku popraviti raspoloživost građevinskih stručnjaka na domaćemu tržištu, treba započeti s drugim mjerama radne politike. Za početak, imamo neusklađenost hrvatskoga obrazovnoga sustava i potreba na današnjemu građevinskom tržištu.
Utjecaj stranih radnika može se promatrati i kroz produktivnost po zaposlenome koja se zadnjih godina povećava, ali je još uvijek dosta niža nego što je bila u 2008. Najslabija točka hrvatskoga građevinskog sektora svakako je produktivnost rada. Broj zaposlenih u djelatnosti građevinarstva u drugome kvartalu 2023. iznosio je 115.000, što je više od sedam posto od ukupnog broja zaposlenih u RH.
U 2016. godini broj zaposlenih u graditeljstvu pao je na oko 86 tisuća, dok je na HZZ-ovu popisu bila oko 21 tisuća nezaposlenih građevinske struke. U građevinskome sektoru izgubljeno je više od 60 tisuća radnih mjesta. Nameće se zaključak da je upravo u tom periodu veliki broj domaćih radnika otišao raditi u inozemstvo.