U četvrtak se na nebu dogodilo nešto neobično. Da nije medija koji su o tome izvijestili, puno ljudi ne bi ni znalo za taj događaj. A kako i bi kada se nije mogao vidjeti samo tako, da ga čovjek ugleda kada pogleda prema gore. Tako je bilo kod nas, no na nekim dijelovima Zemaljske kugle vidjelo se to itekako dobro. Evo o čemu se radilo. Dogodila se prstenasta pomrčina Sunca. Ona se događa kada se Mjesec, koji je u mijeni mlađaka, nađe u svojoj najudaljenijoj točki od Zemlje, apogeju, a prividno se nađe u ravnini točno prema Suncu. To je gledano sa Zemlje. Da smo negdje drugdje u svemiru, to se ne bi dogodilo. Zato kažemo – prividno.
Kako je Mjesec u apogeju prividno manji od prividne veličine Sunca, on tom prilikom ne može potpuno prekriti Sunčevu ploču i oko njega vidimo sjajni prsten svjetla Sunca, onaj koji nije prekriven nešto manjom Mjesečevom pločom. No, mi ovaj puta nismo bili te sreće jer smo se nalazili podosta udaljeni od zone totaliteta. U našem slučaju, Mjesec je tek malo “gricnuo” sunčev “kolačić”. Otuda i takav naslov. Mjesec je Gricko, a Sunce kolačić. Sjeća li se još netko onog starog crtića Sivko i Gricko?
No, pustimo sada crtiće, idemo na pomrčinu. Prije same pomrčine napravio sam redovito mjerenje Sunčeve aktivnosti. To je osnovni zadatak zvjezdarnice Apollo, praćenje Sunčeve aktivnosti. Nakon toga sam pripremio teleskop za snimanje ove naše djelomične pomrčine Sunca. Ako je netko sada ostao zbunjen jer sam gore napisao da je to prstenasta pomrčina Sunca, a ovdje spominjem nekakvu djelomičnu pomrčinu Sunca, to je zato što se iz naših krajeva vidjela kao djelomična.
