Od HAC-a do HEP-a, bitno je da vi koji ste potpisali ništa niste stavili u svoj džep- poručila je čvrsta i odlučna premijerka i predsjednica HDZ-a okupljenim članovima na proslavi 21. godišnjice splitskog ogranka stranke. Ahaaa! Pa dobro da je rekla. Nismo znali za tu modifikaciju Božje zapovijedi. -Ukradi, ali nemoj strpati u svoj džep- pravilo je koje ostavlja poprilično širok manevarski prostor ministrima, državnim tajnicima, direktorima javnih poduzeća i članovima stranke koji nakon prvog smuljanog natječaja pogledaju svoj odraz u ogledalu i pomisle ne bi li im sljedeća investicija trebala biti u zelene tajice.
Na Ekonomskom fakultetu uče vas kako je uloga države u tržišnoj ekonomiji povećanje efikasnosti kroz borbu protiv monopola, visokih cijena i niske proizvodnje, zatim promicanje pravednosti te poticanje makroekonomskog rasta i stabilnosti kroz smanjenje nezaposlenosti i inflacije kroz mjere monetarne i fiskalne politike. Po tim točkama Vlada dobiva jedinicu na ispitu veliku koliko i iznos štete nastao kroz trilijun afera u lijepoj našoj. No, da kojim slučajem postoji Robinhoodovski poučak o upravljanju državnim bogatstvom Jadranka Kosor sigurna je da bi branila i obranila svaku aferu i svakog prozvanog člana svoje stranke, pa komisiji sveučilišnih profesora ne bi preostalo ništa drugo nego da joj uz odličnu ocijenu daju i pohvalnicu.
Javno prozvani HDZ-ovci, za čije je vladavine iscuclano sve što se iscuclati dalo, mogu reći da nisu muljali radi sebe i svog računa na Kajmanskim otocima, već radi lokalne zajednice. U fusnoti doduše treba stajati da će im zajednica zauzvrat biti sigurna izborna baza, dovoljno čvrsta da ih premijerka ne može smjeniti kada ih se bude prozivalo, ali tko još čita fusnote.
Recimo, nova školska dvorana u selu od 24 stanovnika bila je nužna, a to što je koštala nekoliko puta više od relane tržišne cijene bilo je radi otkupa zemljišta od lokalnog šerifa koji kvadrat oranice cijeni koliko i kvadrat stana na Manhattanu. Treba radi tog projekta uzeti nešto više novca od građana kroz poreze, a kako ni to nije dovoljno mora se posegnuti i u blagajnu monopolističkih državnih poduzeća koja nikako da ostvare dobit. No, što je to sve u suporedbi s dobrobiti naroda.
I dok stranka na vlasti, usprkos svemu, svakoga dana bilježi povećanje broja mladih članova, trebalo bi ponovno emitirati film o engleskom junaku iz Sherwoodske šume ne bi li se javnost, i mladi i stari, podsjetili kako je Robin krao od bogatih i davao siromašnima. Edukacija je očito nužna jer kada se u predizbornoj kampanji krene s obećanjima novih vrtića, škola, bolnica i autocesta, narod treba biti svjestan da neće političari iz svojih (očito praznih) džepova to platiti, već građani sami. I to ne jednom, već dva puta.
