Banner
Prosvjednici protiv protuepidemijskih mjera - Dosta je!
Na Festivalu slobode bačena plastična boca na vozilo hitne pomoći
HLK upozorila: Onemogućavanje pružanja liječničke pomoći je kazneno djelo
Beroš: Poštujem slobodu, no ne mogu podržati neznanstveni pristup Covidu
Milanović: Prosvjed je demokracija; odlazak pred domove umirovljenika je idiokracija
Komora medicinskih sestara osuđuje napad prosvjednika na tim Hitne pomoći
Selak Raspudić: U Saboru ćemo otvoriti raspravu o zakonu o diskonekciji

  Etika svakodnevnice

“I Have A Dream”

  Davor Suhan           22.01.2007.         2228 pogleda
“I Have A Dream”

Bolesnici, beskućnici, obitelji bez primanja, invalidi, podstanari…ovih dana pali su u veliku depresiju i tugu. Taman kada su se ponadali da je Vlada Republike Hrvatske konačno shvatila da u državi postoje problemi koji se ne mogu i ne smiju odlagati za kasnije već se na njih mora reagirati hitno i odlučno kako bi se proces njihovog rješavanja ubrzao, doživjeli su šok – tzv. “rukometni zakon” je povućen!

Ipak ova nenadana Vladina odluka, kojoj su se nadali samo diplomati EU, nije uspjela kod ljudi ugasiti sav optimizam…Nadu u to da odlučnost u ovoj zemlji ipak nije poražena, ulijevaju im prije svega samouvjereni gradonačelnici gradova kandidata kojima ne pada na pamet da se odreknu organizacije Svjetskog rukometnog prvenstva u svome gradu, a među njima su čak i oni koji su do jučer tvrdili da je bez urgentnog donošenja zakona s petom brzinom, vožnja na štopericu nemoguća misija. Međutim, nakon (ne)prospavane noći, unatoč nepromijenjenim nepovoljnim brzinskim uvjetima, nema niti pomisli da se zaustave, prešaltaju u rikverc i parkiraju sa strane.
Razlog tome je spoznaja da bi odustajanje od već zadanih obećanja bila velika sramota – jer čelnici iz Svjetske rukometne federacije nisu hrvatski penzioneri da ih se može poslije samo tako pogledati u oči i kazati hladno: strpite se još koju godinu - a uza sve stoji i činjenica da im je netko rekao kako je vrijednost ovog projekta neprocjenjiva za podizanje sveukupne kvalitete života naših građana…Zato, po tom pitanju, nemaju dileme.
Ako ih pitate, kada će se izgraditi i opremiti nove bolnice kojima prokišnjavaju krovovi, zimi nema grijanja a ljeti hlađenja…neće vam znati odgovoriti… ali za rukometnu dvoranu odgovor stiže kao iz puške: do studenog 2008 sve će biti spremno.

- “Ali, gospodo, ima li doista mjestu takvom optimizmu? Rokovi, investitori, lokacijske i građevinske dozvole, sve je to nepoznato ili barem ne do kraja riješeno. Ne prijeti li opasnost da se ipak u tome ne uspije?” – pokušavaju ih unakrsnim pitanjima zbuniti lukavi novinari, koji se kao nešto puno brinu a u biti jedva čekaju da se to i dogodi pa da mogu pisati o novoj aferi, jer svak’ dobro zna da je njima u interesu samo prodat svoje novine.

- “Sve ćemo to riješiti, budite bez brige!” – ne daju se smesti čelni ljudi naših “rukometnih” gradova, a i sam premijer Sanader ubrzo se osvijestio od naporne sjednice i glasno poručuje: Nema uzmaka…i Vlada će dati sve od sebe da se Svjetsko prvenstvo 2009 organizira. Ne smijemo se osramotiti!!!

Ne sumnjamo u to gospodine Premijeru….Da nije bilo intervencije dežurnih tutora iz Europske unije, prošao bi i “zakon” na sjednici Vlade, ali snaći ćemo se mi i bez njega…nego kako…tko smije i pomisliti da se tako nešto neće riješiti, kad je organizacija Svjetskog rukometnog prvenstva događaj od vitalnog interesa za Republiku Hrvatsku. Ako treba, sve drugo ima da čeka!
A, nema nimalo sumnje u to da će pričekati…jer ništa drugo nije toliko bitno da bi se moralo rješavati hitno i radi toga zakazivati izvanredne sjednice Vlade kako bi se donosila rješenja za ubrzanje postupka…Pa čak i te naše nesretne bolnice, u kojima ljudi umiru više od muke nego od bolesti, i one će pričekati s hitnim rješenjima… Čekat će ako treba do sudnjeg dana, jer na prvom mjestu jer rukomet a onda tek zdravlje…Smrt je ionako neizbježna, ljudi umiru od pamtivijeka i umrijet će kad-tad…sa ili bez bolnice…imali ili ne imali lijekove…ležali u toplom ili hladnom…u bolničkim sobama ili na bolničkim hodnicima…To je ionako sudbina svih ljudi…a svjetsko prvenstvo se ne događa svakome. Mi moramo dokazati da Hrvatska to može. I biti će to organizacija na najvišem svjetskom nivou, kako i priliči nama Hrvatima kad organiziramo sportske manifestacije najvišeg ranga. Koliko košta da košta, jer naša riječ i naš ponos nemaju cijenu.

Pogledavši posljednje vijesti tog dana, ugasio sam TV i otišao na spavanje…rekoh, hvala bogu da se ipak od svega toga neće odustati...ali toliko sam bio fasciniram odlučnošću i žarom sa kojim se prišlo rješavanju ovog ozbiljnog problema da ni u snu nisam mogao pobjeći od teme.
Sanjao sam emisiju Otvoreno, u kojoj se opet razgovaralo baš o tome. Taman sam se uključio u najnapetiji dio sna kada Mislav Bago ministrici Marini Dropulić postavlja pitanje iz kojega se vidi da on uopće nije svjestan poretka državnih prioriteta koji se rješavaju po hitnom postupku. Zamislite što on pita: zašto se ovakve stvari rješavaju hitno, a ono što je doista hitno može da čeka?
Izraz lica mu je bio takav da se vidjelo kako ne glumi i ne provocira već da mu to zaista nije jasno. Iskusna ministrica odmah je uspjela locirat cilj njegova pitanja i hineći smirenost lijepo mu objasnila da nije u pravu, ali njegov izraz lica i dalje je ostajao isti, što je značilo da nije shvatio odgovor.

Bago, inače, ima jedan kronični problem u komunikaciji s Vladinim dužnosnicima jer ne razumije neuromuskularnu interpunkciju koju isti upotrebljavaju dok odgovaraju na novinarska pitanja. Naime, radi se o tome da na mjestima u rečenici gdje bi trebao doći zarez ili točka, oni ne naprave pauzu niti mijenjaju intonaciju glasa, nego slegnu ramenima i zaokreću očima, pa je novinarima vrlo teško razabrati svaku misao i povezati smisao izrečenog…Hoću reći, nekim novinarima je teško…ima i onih kojima to nije problem nego odmah shvate što znači kad te netko pogleda i kako te pogleda.

Ja sam isto takav, meni je odmah sve jasno, ali iskreno rečeno, ja i pazim kakvo ću pitanje postaviti. Za razliku, recimo, od Gorana Gazdeka koji niti pazi što pita nit razumije što mu se odgovara…naročito kad mu sležu ramenima… Rođen je za Feral Tribune jer oni kao po nekom ključu biraju samo takve novinare, a njegov kolega Drago Hedl je u tome školski primjer, zato i piše za njih. On je upravo tipični novinar koji teško povezuje smisao u odgovorima, samo što se on u tome još teže snalazi od drugih jer kad on postavi pitanje ljudi uglavnom uopće ne govore nego sve kažu pogledom, što se može shvatiti i ovako i onako, pa Hedl onda napiše ono što njemu paše… a to uopće ne mora biti istinito. Sto puta sam se uvjerio kako je za neke ljude napisao da su dobili po nekoliko godina zatvora a oni već poslije par mjeseci izašli na slobodu…Poslije se pita: kako je to moguće?

Ali, skrenuo sam s teme…Meni se inače događa često da s važnih pitanja skrenem na nešto nevažno, isto kao i naša Vlada…zato ja njih u potpunosti razumijem i nikad oštro ne kritiziram.

Dakle, htio sam još samo reći to da je san završio tako što je prekinut pucnjavom iz automatskog oružja u mom kvartu. Počinilac tog čina je precizno lociran, brzo razoružan i hitno priveden u policijsku postaju.

Zašto precizno, zašto brzo i zašto hitno?

Zato što je preciznost u lociranju problema, te brzina u donošenju odluka i hitnost u rješavanju prilika, naprosto odlika naših vlasti.
Znajući da je tome tako, samo sam pogledao koliko je sati i nastavio dalje spavati…kao da se ništa nije dogodilo.

A, čujem da se i u Virovitici često puca?…Bez brige, i vi možete spavati mirno… sve je to ista država.


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

29.1.2007. 0:17
Kada bi se svi političari liječili u županijskim bolnicama, ali uz isti tretman kao i svi drugi građani, sigurno bi drugačije razmišljali i brže rješavali pitanje bolesnih, starih i invalidnih osoba.
dream
24.1.2007. 13:27
Eto, uvijek se nađe netko tko ne razumije pitanja ponosa i časti. Pa tko bi se ponosio svojim bolesnicima, njih treba sakriti na tamna, nedostupna mjesta gdje mogu mazohistički uživati u svojim bolima, okruženi vlagom, jaucima i hladnoćom. Bezperspektivnost te skupine je vidljiva i po broju prebjega iz kruga bolesnih u svjetlost zdravih, da nije tako zar bi jedan lijećnik želio svoju karijeru izgrađivati van te bolesne populacije, koja,kad već postoji, služi za zadovoljavanje egzistencijalnih potreba, no ne nudi ni približan sjaj prisustva na nekoj utakmici.
Zdravi i čili momci i djevojke, sretno rastrčani i znojni...
Pa naravno da treba napraviti dvorane, arene se ne rade više! A znojna mlada tijela su uvijek u modi. Uostalom o Starom Rimu znamo po arenama i gladijatorima, a ne po nekim bolesnicima i ubožnicama.
I kako nam te bolnice na kraju vraćaju za taj novac koji smo mogli uložiti u mlade, znojne i ponosne?
Produžavaju agoniju onih koji i tako samo smetaju i kompliciraju, da nije njih koliko umirovljeničkih problema bi imali manje!
Zato; sve za dvorane!
Sve lijećnike za župane!
Sav novac za satove!
Sav mozak za dvije marke (cca 1 euro)!!!
24.1.2007. 0:19
Dok je Vlada HITNO rješavala problem gradnji dvorana, građani su, u isto vrijeme, u suradnji s medijima radili na HITNOM rješavanju problema HITNE operacije jedne djevojčice kojoj je bilo potrebno HITNO prikupiti 25 000 eura za operaciju u Italiji. Na sreću u tome se uspjelo...a na nesreću takve djece u Hrvatskoj sa sličnim potrebama je još jako puno...Stoga, u skladu s temom napisanog članka, postavljam pitanje: Ima li nade da se taj problem regulira zakonom koji će ubrzati postupak i da dođe na HITNI dnevni red Vladine sjednice, barem nakon Svjetskog rukometnog prvenstva, ALI TAKOĐER KAO PREDMET U VRLO HITNOM POSTUPKU kao i "rukometni zakon"!? Ili je možda i to pitanje rezultat ispiranja mozga, kao što netko u svojem komentaru sugerira kao zaključak teksta.
23.1.2007. 19:14
Zašto: "ajme meni"?... "Odrastao, pametan, sa ispranim mozgom"...pa nije tako loše. Moglo je sve biti obrnuto, a to bi mi palo daleko teže. (Davor)
23.1.2007. 17:00
ajme meni,za jednog odraslog,pametnog čovjeka-vrlo ispran mozak
23.1.2007. 6:51
sakaj, ..
23.1.2007. 0:21
može`l kraće a
22.1.2007. 21:42
Hvala na pitanju….Pa, iskreno rečeno 51% je u mojem vlasništvu, a 49% dionica autorskog prava dijele Vlada i šestorica gradonačelnika. Ne smijem o imenima jer je to poslovna tajna. (Davor)
jin i jang
22.1.2007. 20:46
Davore,jesi siguran da si ti to napisao:)?I do sada su tvoji tekstovi bili odlični ali ovaj je fenomenalan!


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.