Dossier Nokaut

Ne usuđujemo se ni zamisliti što bi se desilo kad bi se netko od govornika s jučerašnjeg skupa, uspio približiti nekoj društveno odgovornoj dužnosti. Vjerojatno bismo pomislili kako onaj nokautirani nesretnik iz važne državne agencije, koji ne priznaje da su ga nokautirali da ne bi izgubio posao, možda ipak nije najtragikomičniji primjer hrvatskog državnog službenika.

Zašto je Vujiću trebao i drugi nalaz, kojeg je uz liječnicu potpisao i ravnatelj bolnice Dinko Blažević? Sve podsjeća na slučaj čuvenih stepenica u Dvorcu kada je trebalo zaštiti Josipa Đakića također bilo mijenjanja dijagnoza u režiji virovitičkog zdravstva.

Svakodnevno gledamo kako oni misle da mogu i smiju više nego je dopušteno i dolično, kako uporno zaboravljaju na pristojnost, kako bezobzirno grabe tuđe, i sve su neumjereniji, sve nezasitniji. Čitati kako je jedan takav dobio šaku u nos bilo je ugodno, gotovo iscjeljujuće. Virovitičkog bi domara valjalo poslati i u Sabor, Vladu, DORH, USKOK, HGK, Narodnu banku, Inu, Hrvatsku poštu i Hrvatske željeznice, da gadove sve redom lema.

Očevici kažu da je riječ o klasičnom nokautu zbog kojeg Vujić deset minuta nije mogao doći k sebi. Od udarca je počeo krvariti, a liječnicima je rekao kako je ozljeda nastala od pada. Nisu mu povjerovali, obavijestili su policiju.