Snijeg u Virovitica zadnjih dana nije iznimka u Hrvatskoj, ali je reakcija gradske vlasti koju vodi što izravno, što iza zastora troglavo vodstvo Jopa, Kiro i Andrović, blago rečeno je užasna. Nakon što su lokalne ulice ostale neprohodne, a zimska služba nedvojbeno zakazala, Kiro je problem u plaćenom PR-ovskim intervjuu na lokalnoj televiziji sveo na rečenicu: “Pokvarile se ralice, mislim da smo se kao ljudi ulijenili, preporučio bih svima da se uhvate lopate i to je rekreacija".” Ta izjava nije samo nespretna. Ona je duboko bezobrazna i ponižavajuća za građane koji komunalne usluge plaćaju mnogo skuplje nego u Zagrebu, a županija je treća od straga po visini prosječne plaće. I to ne zato što građani ne znaju uzeti lopatu u ruke, nego zato što dolazi iz pozicije vlasti koja za zimsko održavanje uredno naplaćuje, a zatim odgovornost prebacuje na one koji to već skupo plaćaju.
Zimska služba nije jutarnja fiskultura u vojsci, niti društvena kampanja protiv lijenosti. Ona je plaćena javna usluga. Građani je financiraju kroz komunalne naknade, proračun i cijenu otpada. Kad se ralice pokvare, Kiro veli to je tako sa strojevima, banalizira ozbiljan problem nebrige i neodržavanja voznog parka. Nije to sudba, slučajnost, loša sreća, to je loša organizacija. Još veli da imaju i kooperante koji su spremni, a nisu ih angažirali, zašto?! Zato što vode grad u kojem im nestane 17 milijuna kuna da nemaju pojma i optuže jednog čovjeka, opozicija tvrdi da je šteta zapravo preko trideset milijuna pa sada nemaju za žvake, a kamoli za ralice.
Pa kada nakon svega toga u ovoj situaciji građanima poruči da uzmu lopate jer je to “rekreacija”, tada je jasno da problem nije samo u strojevima, nego u odnosu prema javnoj službi, javnom novcu i elementarnom nepoštovanju vlastitih sugrađana.
Posebno je cinično to što su u isto vrijeme državne ceste bile uredno očišćene. Ne zato što je gradski sustav radio dobro, nego zato što ih održavaju Hrvatske ceste, državnim novcem. Grad taj dio ne financira, ali se rado naslanja na činjenicu da je “negdje čisto”, stvarajući privid da sustav funkcionira. No lokalne ulice, kvartovi i prilazi, ono za što je Grad izravno odgovoran ostali su u kaosu. Drznuo se prozivati i pješake koji lete na prometnice na jednom od njegovih 137 kružnih tokova na kojima se zbog nerada auti vrte kao na seoskom ringišpilu. Strašno.
U tom kontekstu treba promatrati i cijenu otpada. Komunalno društvo Flora VTC ima 126 zaposlenih na oko 20.000 stanovnika, daleko previše, a unatoč tome ne isporučuje razinu usluge koja bi opravdala takav aparat. Taj aparat mora se financirati bez obzira na učinak, pa se trošak uhljebničke kamarile trpa u fiksni dio računa kroz obveznu minimalnu javnu uslugu. Zato samac u stanu u zgradi u Virovitici plaća 13 do 15 eura mjesečno, recimo moja majka, dok moja četveročlana obitelj u Zagreb, uz minimalnu količinu otpada, plaća oko 10 do 11 eura. Po osobi, razlika nije simbolična, nego brutalna, otpad je u Virovitici po stanovniku skuplji oko 460 do 500 posto nego u Zagrebu.
Kad se taj podatak spoji s izjavom o lopatama, slika postaje potpuna. Građani ne plaćaju samo skuplju uslugu, nego im se uz to poručuje da su sami krivi što sustav ne radi. Plaćaju prevelik i loše organiziran aparat pun stranačkih uhljeba, a zauzvrat dobivaju savjet da se sami snalaze lopatama uz opasku da su lijeni. Čista upravljačka neodgovornost, nekultura i ponovit ću – bezobrazluk.
U gradu u kojem zimska služba ne funkcionira, a krivnja se prebacuje na “lijenost građana”, problem nije snijeg već loša gradska uprava. Građani Virovitice ne plaćaju rekreaciju, oni koji žele odu u teretanu, građani plaćaju sustav i to preskupo i imaju pravo tražiti da on radi. No u gradu gdje je proljetos Kiri jedan saborski zastupnik pred pet svjedoka rekao da uzima deset posto za svaki posao koji netko obavlja na njegovom području, a on šeretski odgovorio da uzima 20 posto, možda tu leži jedan od problema zašto para za zimu nema.
