Nekada bismo, prije nego bi John Wayne zakoračio u mračni salon Dodge city-a i naručio whisky, na velikom platnu lokalnog kina, morali gledati desetak minuta dosadnih “Filmskih novosti”. Te koliko je tona iskopano u Trepči i Kolubari, što se sve pootvaralo od škola do tvornica, gdje se i tko je postavio kamen temeljac, što se elektrificiralo…
Živa dosada.
Zanimljivo mi je bilo tek na kraju vidjeti, na tom ogromnom platnu, golove Slavena Zambate, Dražena Jerkovića, Dragana Džajića…
Danas, srećom, ne dosađuju takvim glupostima.
Nema “Filmskih novosti”, a i kina je sve manje. O iskopavanju (osim kostiju), novim tvornicama i školama da i ne govorimo.
Mitolozi nas vraćaju u pravrijeme…
U koje se, nekada davno, poslije drugog svjetskog rata, godinama postavljalo spomenike i obilježavalo slavne bitke. Dok se nije shvatilo da se od toga ne živi i nije krenulo u ozbiljnu izgradnju jedne (današnjim metrom mjereno) ozbiljne zemlje.
Koju su opet “mangupi u vlastitim redovima” krvavo srušili zajedno s onim spomenicima.
I ostali zacementirani u prvom činu nemuštog antiteatra.
Ni poslije više od trideset godina nisu se odmakli od rova, leševa i falsifikata. Pa mjesto revizionističkih lopata, u ruke upregli osmijeh, praštanje i knjige.
Koprcaju se još u besmislu mitova i svojatanju istine.
Pa, eto, i ovih dana, pred proslavu Oluje ”završaju krov” na kapitalnim investicijama svoje nemoći.
Doći će, kažu, na tu veličanstvenu proslavu desetine tisuća. Orit će se iz svih grla…
Od čega će narod Knina puno bolje živjeti. Posebno onih, preko par tisuća na socijali i onih 25 posto nezaposlenih.
A zamislite…
Dvije i dvadeset šesta.
Kino u Kninu.
Dvorana puna…. počinju one “Filmske novosti”… poslije uvodne špice…himne i par domoljubnih platnom klizi tekst...
“danas će se u Kninu, u povodu oslobodilačke akcije Oluja, a uz prisustvo najvišeg državnog vrha, pustiti u rad novi pogon Tvornice vijaka, TVIK (koja je nekad zapošljavala 3 100 radnika... ...obnovljeno je i Grafičko poduzeće, a tekstilna tvornica Kninjanka može se pohvaliti povećanjem izvoza svojih proizvoda…
Jer...
U Željeznici, jednom od najvažnijih pružnih čvorišta u Jugoslavije nekada je radilo preko 3 000 radnika, a DIP je izvozio proizvode u mnoge europske zemlje. Ukupno je na području općine bilo zaposleno preko 12.000 radnika.
Danas je na istom području (podaci iz 2024.) zaposleno oko 3 800 radnika i to pretežno u hrvatskoj vojsci, hrvatskoj policiji, općoj i veteranskoj bolnici ”Hrvatski ponos”, školi i drugim javnim ustanovama.
Pa - čemu se onda veselimo?
Svojoj sreći ili nesreći drugih?
Ili samo izbijamo kninom Knin?
