Banner
U Hrvatskoj 10 slučajeva majmunskih boginja, očekuje se dolazak cjepiva
Hrvatska po stanovniku godišnje baca oko 71 kilogram hrane
Djeci iz Ukrajine darovani bicikli, romobili, role i oprema
Na Makarskom primorju više od 55.000 gostiju
U Međimurju otvoren vidikovac na Mađerkinom bregu s pogledom na četiri države
Njemački predsjednik: Putin vodi rat protiv europskog jedinstva
Neslužbeno: gorivo će pojeftiniti

  Olgine recenzije

Kratko i pametno

  Olga Vujović           27.06.2022.         1348 pogleda
Kratko i pametno

Zbog izuzetnog kulturnog i društvenog života, grad Požega je u 19. stoljeću prozvan „Slavonskom Atenom“ (čitaonica, tiskara, novine na hrvatskom jeziku) što je bila kruna uspona započetog krajem 17.stoljeća utemeljenjem isusovačke gimnazije i veleučilišta. Tom razdoblju blagostanja i mira prethodilo je oslobođenje od turske vlasti o čemu svjedoči neobični kip ispred požeške katedrale posvećen svetoj Terezi Avilskoj, franjevac u mantiji s isukanim mačem. Rijetke su pojave duhovnika i ratnika u istoj osobi kao što je bio fra Luka Ibrišimović – Sokol, predvodnik ustanika koji su, pridruženi carskoj vojsci, savladali Osmanlije na obližnjem brdu (1689.) i ubrzali konačno oslobođenje cijele Slavonije. Dok ljubitelji pjesništva znaju za Antuna Kanižlića i Dobrišu Cesarića, a poznavatelji slikarstva za Miroslava Kraljevića i Matka Peića, filmski zaljubljenici od 1993. prate festival jednominutnih filmova (organizator GFR film-video, Požega).

Za 30.hrvatski festival jednominutnih filmova u Požegi pristigao je 601 film iz 48 zemalja među kojima je žiri (Vaclav Antonin Šimek, Lejla Dedić, Tadija Tadić, Velimir Grgić, Zvonimir Karakatić) izabrao 60 (Gradsko kazalište Požega, 24.6.2022.) i dodijelio pet nagrada.

Šestu nagradu odredila je publika odabravši film „New Age“ Jana Kuske iz Slovačke. Naslov „Novo doba“ na duhovit način pokazuje kako su „stari dobri običaji“ izgubili svoje značenje: postariji muškarac sakriven iza drveta vreba ženu koja prolazi kroz park/šumu zadubljena u mobitel. Kada mu se približila, on je iskočio preda nju i egzibicionistički raskrilo kaput. Žena ga je tek ovlaš pogledala, ali onda se, obgrlivši ga, namjestila kako bi snimila zajednički „selfie“! Pokazavši da je zadovoljna, nastavila je svojim putem, dok je on, zaprepašten, ogorčen i ljut, bacio šešir na pod i napustio svoje mjesto. Iako ovaj film pokazuje mogućnosti nove tehnologije (nekada je reklama za cigaretu poručivala da s cigaretom nikada niste sami; sada to očito vrijedi za mobitel, sa što više aplikacija, dakako) suština je u dubokom otuđenju između čovjeka i njegove okoline - sve je u funkciji dijeljenja informacije, ma kakva bila.

Ideja jednominutnog filma sliči mi na pametne i britke viceve: priča mora biti zanimljiva i brzo odvesti do poante. Najbolji filmovi vrlo često završavaju preokretom i obično pobuđuju emocije, kao što je to primjer filma „Leo“ Moeina Rooholaminija iz Irana nagrađenog s Grand Prix. U početnom kadru dječak „prenosi“ nogometnu utakmicu slijepom dječaku koji stoji pokraj njega. Ubrzo vidimo da su njih dvojica iza žičane ograde i da se, sudeći po barakama, nalaze u nekakvom logoru. Dječakov „prijenos“ prekida vojnik u maskirnoj uniformi, te poziva one koji su igrali da ponovo zauzmu svoje položaje… Priča o prekinutoj utakmici ujedno je priča o prekinutom djetinjstvu ispričana bez gnjeva i patetike, ali s puno tuge.

Iranski autor Kamran Hooshmandian nagrađen je za film „Pandora“ s dvije nagrade: Srebrnom plaketom i nagradom UNICA (za promicanje razumijevanja među narodima). Prikazom lijepe mlade žene čija je polovica lica unakažena (zaključujemo, prema tekstu, kiselinom) autor na jednostavan i potresan način obznanjuje osvetničke metode u svojoj sredini.

Istovremeno komična i gadljiva je priča u filmu „Žanješ što si posijao“ tajvanskog autora Chia-Hung Kao u kojem eksplicitno prikazuje kako plastika bačena u vodu ulazi u ribe a iz nje u naš organizam i zbilja je užasno gledati kako mlada žena iz usta izvlači crnu plastičnu vrećicu.

Neki su se filmovi oslanjali na čisti slikarski pristup (prikaz nastajanja grafita u javnom prostoru u dva filma češkog autora Caer8th ili prelijepi film „Expansion: tree1“ francuskog autora Jean-Michel Rollanda), a prikazan je iznenađujući broj animiranih filmova (među njima je duhoviti film Christine Malandraki iz Grčke „O znakovima“(mentor Darko Bakliža) koji prikazuje neprilike koje mogu zadesiti ljude zbog doslovnog čitanja znakova).

Iako se životni uvjeti već nekoliko godina razlikuju od nekadašnjih, umjetnost prilično sporo reagira na recentnu situaciju, pa je zgodno vidjeti da se „jednominutaši“ ipak bave tim temama: covid-19 komentira se prikazima kućne zabave, kazališnih predstava pred praznim gledalištem ili pandemijom zombija. Nisu zanemarene niti klimatske promjene (prikaz jakog pljuska u filmu Aleksandra Muharemovića „Požega 25.6.2021.ili generalna proba za kraj svijeta“) niti ovisnosti o internetu.

Ipak, kako volim duhovite filmove, izdvojila bih „Osobnost“ i „Žeđ“ hrvatskog autora Zvonimira Rumboldta , „Vlak“ Anne Boronea iz Rumunjske, „Loš pas/loš mačak“ Molly Brown iz Velike Britanije i komičan animirani film Zorana Mudronje (Hrvatska) „Pitanje svih pitanja“. Dakako, drugačija ponuda ili drugačiji ukusi donijeli bi neke druge filmove, ali ponuđeni izbor mogao je, sasvim sigurno, zadovoljiti svaki ukus.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Olgine recenzije