Počinje prikupljanje potpisa liječnika za povlačenje suglasnosti za prekovremeni rad
DHMZ: Djelomice sunčano uz porast naoblake
HAK: Na mostovima i nadvožnjacima moguća poledica
Ribić: Ne očekujem da će Vlada posegnuti za zabranom štrajka
Peović: Hrvatskoj su potrebne korjenite promjene
Sladoljev (Most): Zakon o navijačima je licemjeran i kontradiktoran
Ministarstvo pravosuđa kreće s energetskom obnovom zgrade Općinskog suda u Virovitici

  Priča

Kreativno pišanje

  Sanja Tkalčec           25.06.2019.         2862 pogleda
Kreativno pišanje

Dobro ste čuli. Nije kreativno pisanje, nego pišanje (nije tipfeler). Fiziološka potreba prilikom koje muškarci stoje, a žene sjede ili čuče, ako su u prirodi.

Baš o tom čučanju je ovdje riječ. Ovako, krenula sam na put sa dva muškića. Put je bio poduži i naravno da nas je sve stisnulo. Prijedlog je bio da se zaustavimo u prvim kukuruzima. ON, tako ću zvati vozaća, pošto sam svečano obećala da ga neću imenovati, zaustavi se na prvoj livadi.

- Halo dečki, pa to je livada! Lako je vama, a ja?

- Pa, budi kreativna, smisli nešto. Eno, imaš tamo neki žbun, kaže mi ON.

- Koji? Ono? Ti to nazivaš žbunom? Pa to jedva da ima deset centimetara visine?! I sad kad bolje pogledam, pa to ti je ambrozija. Gle, vi stanite i pišajte, ja odoh dalje.

Pogledam lijevo, pogledam desno, naprijed, nazad, gore dole..čistina. Ok, tamo negdje u daljini se nazire nešto gdje bih mogla obaviti pi-pi. Prošetat ću se do tamo, a oni nek čekaju. Jest da im se žuri, ali namjerili su se na tvrd orah. Frknuh nosom, i uputim se na odredište, polako sa noge na nogu. Po mojoj slobodnoj procjeni, prevalila sam kilometar i pol tamo i isto toliko nazad, dakle u oba pravca četiri kilometra. Očekivala sam da su dečki obavili što su trebali, da nervozno stoje kraj auta i da će me dočekati rafalna paljba. Ali, ne.. Oni i dalje stoje u stavu mirno i dalje „ žubore“. Kulturna kakva jesam, sakrila sam se iza one ambrozije i čekala da završe. Sudeći prema gestikulaciji, vodila se žestoka polemika. Napokom su završili pa smo mogli krenuti dalje.

Po povratku sa puta smo navratili u jedan od kafića, Cug. Svi znate kavi su zidovi između Wc-a, to vam ne moram objašnjavati. Uglavnom, naručili smo pivo. Kako to biva nakon nekog vremena, mora se.. Shvatim da je u susjednom odjeljku ON.

- O, opet ti?

- Aha, morao sam.

- Baš sad? Nisi baš bio korektan znaš? Danas na onoj livadi.

- Gle, jesi obavila? Jesi. Nego, onaj tvoj nastavak priče, volio bih da ga napišeš. Znaš o onoj nevinosti.

- Ajme, pa jesam. I poslala ti. Pa jel nisi pročitao?

- Jesam, ali nije to to. Znaš moraš pustiti mašti na volju i biti kreativna. Uživiti se u pisanje. Što te briga što će tko misliti. Mašta može svašta.

-Slušam ga, ma nema taj pojma. koja mašta? Pa ljudi vole istinite priće, pomislim u sebi.

Nekoliko mjeseci nakon toga, ON je izdao knjigu. Imao čak i promociju.Knjiga je bila čitana i prodavana, uvrštena u lektiru i nagrađivana. Bio je pozvan i u Rusuju gdje je zaradio vreće novca. A ja? Piskaram i dalje istinite priče koje nitko ne čita.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.