Postoje kolumne koje je baš teško napisati. Tako je i s ovom koja bi trebala iznijeti stajalište o inoviranu ekonomskom timu ministara koji će u 2011. igrati u sastavu Kosor - Čobanković - Milošević - Dalić - Popijač.Najjednostavnije bi bilo ustvrditi da sve to nema smisla i da ova Vlada (koja inzistira na kontinuitetu sa Sanaderovim vladanjem u smislu da je izbore dobio HDZ kao stranka, a ne ovaj ili onaj pojedinac) jednostavno nema viziju, a ni snagu primijeniti pravi ekonomski model oporavka - pa bi stoga što prije trebalo održati parlamentarne izbore. Pa neka nova vlada, koja god stranka/koalicija pobijedila, počne četverogodišnji ciklus ozdravljenja nacionalne ekonomije.
Budući da demokracija omogućuje da i nesposobne vlade ostanu na vlasti do kraja mandata, treba biti i ekonomski legalist. Kad ova koalicija već može ostati na vlasti još jednu dragocjenu godinu i kad premijerka Kosor ima pravo u posljednjoj četvrtini uvesti nove igrače, hajdemo im dati 30 dana poštede i pričekati hoće li novi potpredsjednik zadužen za gospodarstvo Petar Čobanković, ministrica financija Martina Dalić i potpredsjednik za investicije Domagoj Milošević iznijeti svoje programe rada i ciljeve koje u 2011. namjeravaju postići.
Da ne bude lošije A dok to ne naprave, ono što je s kroničarsko-komentatorske točke korektno svodi se na artikuliranje kriterija prema kojima bi se novi Vladini stratezi mogli ocjenjivati u idućih godinu dana. Kriterij je jednostavan: bio bi golem uspjeh kad bi osvježena ministarska ekipa uspjela da ekonomija i zemlja u cjelini ne budu u lošijem stanju nego na kraju 2010. Zvuči posve neambiciozno? Nije. Nipošto. To bi značilo da broj zaposlenih na kraju 2011. bude na razini kraja 2010., da vanjski dug ne poveća udio u BDP-u, da se kreditni rejting zemlje ne smanji, da se nelikvidnost još više ne poveća...Od Martine Dalić, nove ministrice financija, očekivalo bi se da napravi nešto izvan svoga formalnog zaduženja. Ona je autorica 'Strateškog okvira za razvoj 2006. - 2013.' na koji se premijerka Jadranka Kosor još poziva. Budući da je u tom dokumentu predviđeno da će stopa rasta BDP-a od 2010. do 2013. biti 7,3 posto, ne bi bilo loše očitovati se o tome što je u 'Okviru za strategiju' u međuvremenu postalo malo 'pasê'.
U realističnoj varijanti od Dalić se treba očekivati da preustroji Ministarstvo financija i da ono postane manje bahato nego u vrijeme njezina prethodnika Ivana Šukera, pogotovo kad je o poreznicima riječ. Kad se ministrica financija u stvarnosti ne bi vodila HDZ-ovim predizbornim interesima, od nje bi se očekivao i rebalans proračuna koji bi osigurao velika sredstva za poticanje izvoza preko HBOR-a i početak bolnih rezova u državnoj potrošnji. Ali to je kriterij koji graniči sa znanstvenom fantastikom.
Plomin kao test Od Domagoja Miloševića u ambicioznijoj bi se varijanti očekivalo da objasni svojoj novoj šefici, premijerki Kosor, kako opet griješi u prioritetu ekonomske politike. Umjesto da ga je imenovala potpredsjednikom za investicije, trebala ga je proglasiti ministrom za izvoz. Povećanje izvoza, a ne nekritičko inzistiranje na investicijama, bio bi pravi odgovor na izazov izvlačenja iz recesije zdravim lijekovima. Ovako, Milošević bi se vrlo brzo mogao naći u nezgodnoj situaciji i shvatiti koje sve zamke i ograničenja donosi poticanje investicija.Uzmimo samo investiciju u zamjenu energetskog bloka u Termoelektrani Plomin. Rovinjski Adris izrazio je spremnost da ga financira, ali to znači da nema javnog natječaja. S druge strane tu je njemački, naglasak je na 'njemački', RWE koji također ima slične interese. A tu su i ostale zemlje iz EU koje štite interese svojih energetskih kompanija. Kako tu sačuvati i ovce i novce (da se ne upotrijebi grublja formulacija), morat će otkrivati donedavni istaknuti član Hrvatske udruge poslodavaca - od kojega se na novoj dužnosti očekuje da malo dublje obrazloži kriterije prema kojima će se poticati investicije i otklanjati administrativne zapreke. Prihvaća li Vlada u predizbornoj panici svakog investitora ili će se gledati da nije riječ o opranomu mafijaškom ili političarskom novcu? Hoće li jednak tret-man imati investicije kojima se postiže monopol na isporuku robe ili usluga u Hrvatskoj ili će se ipak preko reda baviti tvornicama koje će proizvoditi robu za izvoz? Iskustvo upućuje na zaključke, al' budimo ekonomski legalisti. Izbora ionako nema.