Skoro smo dosegli standard jednog pištolja po glavi stanovnika. Kao kiseli grah petkom podgrijavamo mitološku spremnosti za ”ne daj bože”. Svjedoci bezglave jurnjave tatinih sinova u ljutim makinama, haustorskih usluga gimnazijalki za nadopunu mobilnog, jedine istine zarobljenih medija, nešto eura mladim glasačima pred izbore, rehabilitaciju tamnokošuljaša, jedinog vođe koji odlučuje o svemu, sistemu vrijednosti okrenutog na glavu.
Svjedoci smo masovnog okupljanja raznoraznih stručnjaka, onih što traže brza rješenja, videonadzor, detektore metala, pojačanu stražu pred školama, sniženje dobne granice za krivičnu odgovornost, hapšenje nepodnobnih, ušutkivanje glasnih.
Preko tri decenije postupnog doziranja otrova u tijelo ”mlade demokracije”, nakon sunovrata socijalizma, nije ni moglo završiti drugačije. Obrazovanje je prepušteno dijelom lošim đacima, dijelom crkvi, rukovođenje zemlje korumpiranim, potkapacitiranim i nesposobnim političarima, ideali kapitalističkim tekovinama, mediji ”nacrtanim” novinarima.
Kako smo sijali tako i žanjemo. Upropašteno je mnogo generacija. A oni će sutra preuzeti kormilo probušenog broda.
Ima li nade?
Uvijek, samo je potreban temeljiti RESTART. Posebno u obrazovanju. Novi školski programi, novi nastavnici. Nekorumpirano pravosuđe. Slobodni mediji. Vođe s vizijama. Nova solidarnost, novi humanizama i nova tolerancija.
NOVO DOBA!
I novi Duško Radović koji nas onomad upozori: ”Tucite djecu kad primjetite da počinju sličiti na vas!”
