Ponekad se nije dolazilo samo radi šivanja. Često su se, baš u šnajderaju, susretali dugogodišnji poznanici, kolegice s posla, a neki, koji su se površno poznavali, ovdje su se upoznali bolje i sprijateljili. Bilo je i obratnih slučajeva. Oni, koji su se nekada davno poznavali, pa razišli, a da su, kako su godine prolazile, zaboravili zbog čega, gledali su se poprijeko, sve se izmičući da se ne bi morali pogledati.
Nije to bilo jednostavno. Šta napraviti, kako reagirati? Mami su svi bili isti, nije se nikome zamjerila, a mušterije su dolazile iz različitih dijelova Grada, tko zna gdje i kada su se zamjerili, posvađali.
Ivana je, i nakon dva desetljeća života u Gradu, zadržala autentični govor rodne joj Dalmacije. Kao i većina njezinih zemljakinja, bila je izuzetno zgodna, visoka i vitka crnka, preplanula tena. Nije bila udana, Al, onako zgodnoj, u Gradu joj nije manjkalo udvarača. Za jednog smo znali. Zoran, lokalni lomitelj ženskih srdaca. Nakon par izlazaka su se razišli, a lomitelj srdaca ubrzo se oženio, i kao na traci, u četiri godine dobio tri sina.
Kako su se planete posložile da istog dana i sata, Ivana dođe na probu haljine, a Zoran po haljinu njegove supruge, neki bi pripisali karmi, neki sudbini ili jednostavno, slučajnost.
Zoran je doveo najmlađeg sina, divnog petogodišnjaka, koji je strpljivo odgovarao na naša pitanja, pa kako je u vrtiću, što su papali, s kim se igra, i sve drugo što se već može pitati petogodišnje dijete.
Ivana, isprva iznenađena otkud Zoran baš ovdje istovremeno kad i ona, nije se dala zbuniti, Sagnula se, pogledala doista lijepog i kulturno odgojenog dječaka, a potom se obratila Zoranu:
- Zorane, mali ti je jako sladak!
A, tada se u Zoranu probudio duh prošlih vremena, i nikad zaboravljeno poniženje, jer Ivana je njega ostavila, kao da je jedva dočekao:
- Ivana, svašta su mi govorili za maloga, al da je sladak, to još nisam čuo!
Pritom je, riječ malog, izgovorio posebno naglašavajući, da je svima bilo jasno da ne misli na dijete.
Ivana, do tada smjerna, smirena, kulturna, bijesno je odgovorila:
- Lipi te vrag odnija!
Mama je povikala da nek prestanu, ako si imaju što reći da nek to bude negdje drugdje, i da ne prostače pred djecom.
- Pa, šta sam ružno rekao? - pravio se blesav Zoran
- Znaš ti jako dobro šta si rekao! Sad uzmi ovu ženinu haljinu, i molim te, ako ona ne može doći, nek mi javi! Pa, rastjerat će mi mušterije! Ili ćeš mi napraviti spisak s kojom si bio, da znam, ubuduće!?
