Među knjigama, rabljenim telefonima i drugim sitnicama izloženima na virovitičkom buvljaku stoji obična kartonska kutija. Na njoj je rukom ispisana poruka: „Donacija za pomoć obitelji Biondić koja je stradala u požaru.“ I upravo je ta skromna kutija ovih travanjskih dana najvrjedniji predmet na štandu obitelji Lukačić iz Bereka kod Bjelovara o kojoj smo u našoj rubrici već pisali u članku pod naslovom Saša iz Bereka: Virovitički Buvljak jedan je od najboljih u ovom dijelu Hrvatske.
Nema velikih natpisa ni glasnih poziva. Samo kutija, nekoliko jednostavnih riječi i nada da će svatko tko zastane ostaviti onoliko koliko može. Euro, dva ili nešto više – svaki prilog znači da obitelj Biondić u svojoj nevolji nije ostala sama.
Njihov život promijenio se na Veliku subotu, 4. travnja. Dok su se brojne obitelji pripremale za Uskrs, u domu Tomislava i Zorice Biondić u Rezovcu kod Virovitice izbio je požar.
U kući tada, srećom, nije bilo nikoga od sedmero članova obitelji. Dim je primijetila Tomislavova majka, nakon čega su pozvani vatrogasci. Brzom intervencijom spriječeno je širenje vatre i konstrukcija kuće ostala je sačuvana, ali je njezina unutrašnjost teško stradala.
Vatra, gusti dim i voda korištena pri gašenju uništili su kuhinju, namještaj i velik dio obiteljskih stvari. Oštećeni su zidovi, stropovi, prozori i instalacije, pa kuća više nije sigurna ni pogodna za stanovanje. Kao mogući uzrok spominjao se televizor ili modem, no konačan službeni nalaz o uzroku požara nije javno objavljen.
Nesreća je bila još bolnija jer je obitelj upravo uređivala svoj dom. Kat kuće bio je obnovljen i opremljen novim namještajem, a za radove su podigli i kredit. Kuća pritom nije bila osigurana.
Tomislav i Zorica roditelji su petero malodobne djece, a otac je jedini zaposlen u obitelji. Nakon požara privremeni smještaj pronašli su u kući svojih kumova koji žive u Njemačkoj. Pred njima su mjeseci radova i troškova – od sanacije zidova i instalacija do ponovne nabave namještaja, odjeće i svega onoga što jedan prostor ponovno pretvara u dom.
Ipak, već u prvim danima nakon nesreće pokazalo se koliko veliko može biti ljudsko srce. Prijatelji i kumovi Mato, Ana i Ružica Pekić pokrenuli su internetsku akciju prikupljanja pomoći, majstori su ubrzo stigli na zgarište, a pomoć je počela dolaziti iz različitih dijelova Hrvatske. U akciju su se uključili građani, lokalna i regionalna zajednica te državne institucije. Preko Zaklade „Hrvatska za djecu“ obitelji je osigurano i 10.000 eura pomoći.
Velike se akcije, međutim, ne grade samo velikim iznosima. Grade se i ovakvim prizorima – jednom obitelji iz Bereka koja je na svojem prodajnom stolu pronašla mjesta za kartonsku kutiju namijenjenu ljudima koje je zadesila nesreća.
Obitelj Lukačić na virovitičkom buvljaku pokazuje kako za dobrotu nije potrebna pozornica. Dovoljni su štand, komad kartona, flomaster i odluka da se pomogne.
Kupci zastaju pred rukom ispisanom porukom. Netko ubaci sitniš, netko novčanicu, a netko će vijest ponijeti dalje i potaknuti drugoga da učini isto. Svaki od tih malih postupaka postaje dio mnogo veće priče – priče o tome kako se nakon vatre dom ne obnavlja samo ciglom, žbukom i novim namještajem, nego i osjećajem da nisi zaboravljen.
Požar je obitelji Biondić u nekoliko trenutaka oduzeo sigurnost doma, ali im nije oduzeo vjeru u ljude. Dok na njihovu kuću dolaze majstori, a pomoć pristiže sa svih strana, na jednom običnom štandu virovitičkog buvljaka polako se puni kutija.
Možda sama neće obnoviti cijelu kuću. Ali će Biondićima prenijeti nešto jednako važno: poruku da u teškim danima uz njih stoje i ljudi koje možda nikada nisu upoznali.
