Virovitičko-podravska županija godinama je pri dnu po plaćama, razvoju i demografskim pokazateljima. Dok se vlast hvali gradilištima i statistikama, stvarnost se mjeri odlascima, izgubljenim radnim mjestima i sve većim osjećajem da se odluke donose negdje drugdje. U razgovoru bez zadrške, saborski zastupnik Mate Vukušić govori o porazima koje ne smatra političkima nego ljudskima, o zakonima koji su zakasnili za tisuće građana, o razvoju koji se gradi na papiru i o granici nakon koje bi i šutnja postala oblik suodgovornosti.
Virovitičko-podravska županija redovito je pri dnu po plaćama i razvoju. Trend se nije zaustavio ni ove godine. Možete li navesti jednu odluku Vlade koju ste otvoreno pokušali blokirati jer je štetna za ovaj kraj? Jeste li u tom smislu izgubili političku bitku za interes Virovitice – i što ste iz tog poraza naučili?
- Da, tužna je to činjenica ali, vjerujte, ne drži me to ravnodušnim, uopće. Niti kao oporbenog zastupnika niti kao čovjeka. Mada se prigovara da je nama iz oporbe cilj „što gore, to bolje“!! Nebrojeno sam o toj poraznoj, za vodstvo naše županije, činjenici govorio ali, ovo Vaše pitanje neću komentirati da se „netko“ ne naljuti. To su podaci Državnog zavoda za statistiku, pa da se našalim, pitajte njih.
Odluku Vlade, nit jednu, ne možemo blokirati. Imaju uredno 76 ruku, što svojih, što žetončića. U zadnje vrijeme kupili su, čini se, još nekoliko. Tražio sam za 2025. povećanje naknada za štete od suša, nije prošlo. U rebalansu za 2024. protivio sam se smanjenju novaca za našu brzu cestu za cca 25 milijuna eura, nije prošlo. Butković kaže da je bila nedovršena dokumentacija. A projekt star 29 godina. I nije to izgubljena bitka, niti moja niti oporbe u cjelini. Tu bitku su izgubili građani koji glasaju za vladajuću ekipu a koja ih mulja tolike godine. To su samo dva primjera.
ŽUPANIJA NA DNU LJESTVICE I NA VRHU STRPLJENJA
Koji je, po vama, najveći promašaj aktualne Vlade u 2025. godini?
- Gadno pitanje, puno ih je bilo - osobna asistencija, inkluzivni dodatak, Zakon o gradnji i Zakon o prostornom uređenju. Prva dva, bahatog Piletića, pala su na Ustavnom sudu. Sudbina ovih Bačićevih, o prostoru, tek će se vidjeti jer i tu ide provjera Ustavnosti. Kako god, sva četiri navedena su od iznimne važnosti i utječu na svakodnevni život svih građana pa tako i u našoj županiji. Pogotovo onih koji su preživjeli. Da, koji su preživjeli jer, oko 15.000 građana je umrlo a da nisu dočekali rješenja i realizaciju ova dva Piletićeva zakona. On, naravno, kao i Plenković, ne vide u tome ništa problematično.
Poljoprivrednici su i dalje glasni, tvrde da sustav pogoduje velikima i podobnima. Sve teže žive od svog rada, događa se da im cijena proizvoda ne pokriva troškove proizvodnje. Često ste o tome pričali za saborskom govornicom. Što je u tom smislu obilježilo 2025. godinu?
- Mi, u Hrvatskoj, trudimo se iz petnih žila zakomplicirati i one najjednostavnije stvari pa tako i poljoprivredu. Trideset godina ovu, nakon zdravstva, najvažniju granu upropaštavamo u korist teških lobija, za korist velikih igrača u zemlji i stranih. Srozavamo ugled i ponos hrvatskog poljoprivrednika koji bi trebao biti stup opstojnosti hrvatske poljoprivrede i okosnica primarne proizvodnje i prerade prehrambenih proizvoda. Stup svake države – hranu i vodu, mi smo sveli na tešku nesamodostatnost dakle, ovisnost o uvozu i stranim koncesionarima. Četiri najveća izvora vode u rukama su stranih investitora iz Sad-a, Izraela, Rusije (posredno), Arapa..
Šezdeset poato mlijeka i mesa uvozimo iz EU ali iz trećih zemalja pa i prekooceanskih. OPG-i koji se bave ruralnim turizmom, pogotovo tragično u Slavoniji, u svojim restoranima, „salašima“ prodaju specijalitete od mesa iz Danske, Austrije, Njemačke..
Novi zakon o poljoprivrednom zemljištu najavljen je za jesen 2025. a sada smo u 2026. i ništa. Ni „Z“ od Zakona..
Napravljena je samo dopuna zakona o poljoprivrednom zemljištu kako bi ukinuli reciprocitet i rezervacije na štetu građana Hrvatske a potencijalno u korist stranih investitora članica OECD-a.
Razvojni projekti u županiji često se vežu uz HDZ-ovu infrastrukturu moći – ima li SDP snage suprotstaviti se tom modelu ili se s njim tiho miri?
- Ma ne slažem se s tom konstatacijom! Ako pogledamo pozicioniranost njihovih ljudi na lokalnoj i nacionalnoj razini onda bi naša županija trebala biti u rangu s Istarskom, Koprivničko-križevačkom, Primorsko-goranskom ili Krapinsko-zagorskom županijom. Ali – nije! Što više, jako daleko je od toga, kako ste rekli, na dnu ljestvice prosječne plaće, uspješnosti a na vrhu po potencijalnom siromaštvu.
S druge strane, imamo SDP-ovog načelnika u Novoj Bukovici koji radi izvrstan posao već treći mandat. Od uobičajenih komunalno-infrastrukturnih zahvata do velikog projekta dječjeg vrtića odrađeno je bez repova, pošteno. U interesu svih mještana općine pa i šire.
Gradonačelnik Babac, u Orahovici, naslijedio je grdo stanje s nezavršenim projektima (Jezero Hercegovac Ružica je najeklatantniji primjer s vraćenim EU novcima i izvođačem radova koji je pobjegao, gradska rasvjeta napravljena pred izbore „na silu“ i nekvalitetno, brojni propusti na projektu dječjeg vrtića….), praznu gradsku blagajnu i želja „mali milijun“. Kako vidimo, po prvim koracima, Orahovica je dobila gradonačelnika koji zna što građani trebaju i što napraviti da im to omogući. Ozbiljno se ušlo u završetak projekta Jezero, Vučica je dobila novo, kakvo i treba biti, lice. Krenuli smo, kažem „smo“ jer i osobno sudjelujem u toj velikoj priči, s realizacijom zapadne obilaznice Orahovice s tunelom kroz Papuk. U sportskom segmentu radi se na nekoliko zahvata, od toga jedan koji će dignuti kvalitetu mogućnosti bavljenja sportom na višu razinu svim građanima. Ima toga još, neću otimati Milanu Babcu sve najave u njegovom obraćanju početkom godine.
BRZA CESTA, SPORA BUDUĆNOST
Virovitica je u ovoj godini postala veliko gradilište, vlast se naveliko hvali kako je izdano ukupno 199 akata za gradnju. Je li to stvarni razvoj Virovitice ili samo administrativna brojka kojom se prikriva činjenica da ljudi i dalje odlaze? Može li se uspjeh lokalne vlasti mjeriti brojem izdanih akata za gradnju ako se istodobno ne mijenjaju demografske i gospodarske brojke?
- U Virovitici se radi, gradi, i veseli me to kao i svakog našeg Virovitičana i Virovitičanku. Da li je to stvarni razvoj? Teško mi je na to odgovoriti jer nisam upućen u sve te detalje ali, iz izvještaja pročelnika Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i imovinsko-pravne poslove Grada Virovitice može se čuti da se radi o 58 građevinskih dozvola za stambene zgrade i obiteljske kuće, pomoćne građevine, poslovne, proizvodne, višestambene i poljoprivredne objekte, 26 izmjena i dopuna građevinskih dozvola. Zatim, i posebne uporabne dozvole – njih 86, koje se odnose na objekte izgrađene prije 2007. godine, uključujući i građevine sagrađene prije 15. veljače 1968.
Radi se brza cesta koja je prvi put spomenuta 1986.godine a tek danas je u realizaciji. I ne mogu razumjeti da nije mogla biti u punom profilu, s četiri trake nego samo dvije, što mi djeluje kao „idemo barem nešto napraviti“. Ona će sigurno biti korisna ali nikako žila kucavica Virovitičkog gospodarstva. Studija Prometnog fakulteta u Zagrebu je prije dvadesetak godina rekla da je nužna četverotračna cesta, danas nas uvjeravaju u županiji da studija kaže-dovoljna je dvotračna. Ako je tome tako onda smo jedina regija u Europi pa i svijetu. U kojoj ima manje vozila nego prije dvadeset godina. Rezultat tog razvoja će biti stvarno stanje koje ne možeš „muljati“ niti frizirati. Volio bih da bude pozitivno!
Demografija? To nije broj novih stambenih zgrada, to nije broj vrtićkih mjesta jer ih fali i za dosadašnji broj Virovitičana. Po meni je temelj demografije gospodarska slika grada, a naš grad je izgubio Virovitičanku, Ukus, Poljopromet, Opeco, Tvin ( koji egzistira na dvjesto-tristo zaposlenih), Šećeranu…zamislite koliko je to bilo radnih mjesta? Na prvi pogled, negdje oko 2500 do 3000 zaposlenih. Da to ima, Virovitica bi bila i doslovno, a ne samo povijesno, kraljevski grad. Sad imamo sve veći broj stranih radnika (protiv kojih nemam ništa protiv, što više spašavaju našu ekonomiju) a to nije demografski pomak. Možda s protekom dužeg vremenskog perioda.
Koliko od tih 199 gradilišta ima ikakve veze s privatnim investicijama i realnom ekonomijom, a koliko ovisi o državnom ili europskom novcu koji će presušiti? Što ostaje kad se skele skinu – grad koji zapošljava ili kulisa za političke pressice?
- Neću filozofirati, odgovorio sam na to kroz prošlo vaše pitanje ali, ponoviti ću, volio bih da i ta gradilišta, kakva god bila, rezultiraju boljom zaposlenošću u gradu, većim prihodima, boljom financijskom situacijom što većeg broja Virovitičana. Vrijeme će reći.
Građani često kažu da su ‘dobri samo za izbore’ – po čemu se vaš odnos prema Virovitici razlikuje od političkog folklora?
- A gledajte, građani su uvijek u pravu. Kaže se-imaš vlast kakvu si htio, većina, naravno. Demokracija je, dio smo tog političkog folklora, tu ste u pravu. Međutim, ima razlike. Razgovaram s velikim brojem građana, ne samo naše županije, volim čuti sve primjedbe i savjete. Pa i zahtjeve. Bez obzira na oporbeni status pozicija zastupnika u Hrvatskom saboru je moćna. Nisam u situaciji, kada netko nešto zatraži, zamoli, riješiti kao ovi iz vladajuće ekipe. Čak mislim da to i nije pravi način ali, kada me netko zatraži kontakt u ministarstvu, bilo kojoj instituciji, to riješim i ne, nije mi teško. To je, uostalom, i moja obaveza, dužnost, zato sam biran.
Koja je jedna odluka ili glasanje u Saboru zbog koje danas imate dvojbe ili smatrate da je mogla biti drukčija?
- Pa, recimo, glasanje o temeljnoj vojnoj obuci, koju podržavamo. Međutim, Zakon o obrani koji se mijenja zbog obaveznog vojnog roka nije ono što bi trebao biti. Evo samo detalj-ročnici koji će služiti klasični vojni rok imati će kasnije prednost kod zapošljavanja! Pa zar i do sada nemamo i previše privilegiranih, pogotovo kod zapošljavanja nekih skupina koje imaju prednost nad ostalim građanima iz razloga kao pedesetih godina prošlog stoljeća. HDZ i desne stranke sipaju drvlje i kamenje po onim vremenima a sada rade deset puta goru stvar. To je čisto licemjerstvo i nepravda do neba. I usvojili su takav zakon svojom većinom i žetonima. Zato i imamo demografsku sliku ovakvu kakva jest.
BITKE NE GUBI OPORBA - GUBE IH GRAĐANI KOJE SE GODINAMA MULJA
SDP u županiji godinama ne uspijeva ozbiljnije ugroziti HDZ – je li problem u lokalnim ljudima, u vodstvu stranke ili u nedostatku jasne politike?
- Problem je kombinacija svega navedenog. Na žalost, često se ima stav „ma oni su prejaki, vojna hijerarhija, stranačka stega, pa mi njima ne možemo ništa“. Da, kriva je to percepcija, s jedne strane, od strane nas, članova SDP-a, to mijenjamo a vidi se na primjeru Nove Bukovice i Orahovice da se može. Pa i na primjeru Gradine i Crnca gdje su nestranačke liste i ljudi. Definitivno, sve je na nama, sve u lokalnoj politici ovisi o nama a ne o HDZ-u. Za razliku od nas oni svoju vojsku plaćaju i to tako funkcionira godinama. Nema tu ideologije, nema tu ljubavi i domoljublja. Samo interes. Ti meni-ja tebi. Krenuli smo s nekim novinama u radu SDP-a, biti će jasnije i očitije nakon lokalnih izbora u stranci, ubrzo.
Što je minimum koji biste vi osobno smatrali neuspjehom – granica nakon koje biste rekli: ‘Nismo napravili dovoljno za ovaj kraj’?
- Neuspjeh je odustati, bez obzira kako to izgledalo u realizaciji. Nema nemogućeg, pogotovo u politici, svaka ideja, svaka borba, svaki poziv-razgovor ima smisla i daje rezultat. Nekad bolji nekad manje dobar. Neuspjeh je ne pokušati, neuspjeh je odustati nakon prve prepreke. Trenutno u Hrvatskoj sve funkcionira na način da li imaš svog čovjeka „gore“, da li je iz našeg kraja ili ne. To nije normalno funkcioniranje države. Zastupnici su tu da artikuliraju potrebe svoje izborne jedinice a Vlada da to složi u jedan dokument. Onda imaš gospodarsku strategiju i spravno bi bilo da sve ide onda ide prema toj strategiji gospodarstva Hrvatske, svake županije. Da se radi po principu ravnomjernog razvoja svake regije u Hrvatskoj, svake županije, grada, općine. Tada ne treba „moj“ čovjek. Tako bi trebalo biti a nije.
Prošle godine nastavljena je represija prema novinarima i građanima koji otvoreno ukazuju na probleme, nepotizam i kriminal u vlasti: kolegica Iva Anzulović osušena je na kaznu zatvora, kolega Ivan Žada je dva puta hapšen i s lisičinama u policijskoj marici vožen na sudska ročišta; građanka Bernarda Jug je protivno svim propisima danima bila zatočena u zatvoru?
- Za svih troje sam pisao zastupnička pitanja ministru pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Habijanu-odgovor je da on nema s tim ništa, u slobodnom prijevodu, onda ministru unutarnjih poslova Božinoviću, u tijeku je provjera postupanja.
Sva tri slučaja su specifična, svi su vezani uz suđenje za klevetu istog saborskog zastupnika. Za novinarku Anzulović sam pitao državnog odvjetnika da li bi ju primio na razgovor vezano uz informacije za tragičnu smrt Siniše Palma, ostalo je bez odgovora.
Hapšenje građanke Jug je apsolutni nonsens u postupanju policije, koja je vjerojatno odradila prema naputku, pitanje je samo po čijem. U nekoliko navrata su prijavljivane teške nepravilnosti u radu Virovitičkog suda, radi se o indicijama vezanim, između ostalog, i za ovaj slučaj na koje Habijan nije odgovorio.
Hapšenje građanina Žade, novinara, koliko znam imati će također epilog na sudu zbog načina postupanja i policije i sudaca virovitičkog suda. Nadam se da će pravda ugledati svijetlo dana po sva tri slučaja.
Nema veće vrijednosti od sloboda. U ovim slučajevima, i svakom laiku je jasno, teško su prekršene.
Jer, dozvoliti da se građane hapsi kad se nekome prohtije, bez opravdanog razloga najteži je oblik ugrožavanja ljudskih prava i sloboda.
