DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Večernji list: U Karlovcu se uselile prve dvije od 10 sirijskih obitelji
Jutarnji list: Dekanica Filozofskog kriva za uzmeniravanje na poslu
Kolakušić na Pantovčaku očekuje plaću od minimalno 70 tisuća kuna
Bernardić: Bilo bi bolje da predsjednički izbori nisu u vrijeme blagdana
Grubišno Polje: Na Sajmu sira 142 izlagača iz 13 hrvatskih županija
Čačić: Narodna stranka - Reformisti podržat će Milanovića

Miodrag Šajatović: Jedna riječ dovoljna je za opis političko-ekonomske kasne jeseni 2019.: Košmar!


  Gospodarstvo           Miodrag Šajatović/Lider           09.11.2019.         334 pogleda
Miodrag Šajatović: Jedna riječ dovoljna je za opis političko-ekonomske kasne jeseni 2019.: Košmar!

Košmar. Tom jednom jedinom riječi možda se najbolje opisuje ekonomsko-političko stanje u Hrvatskoj u kasnu jesen 2019. Gotovo da nema vijesti koja ne pokazuje kako ne postoji sustav vrijednosti koji bi određivao odnos prema događajima, izjavama, prijedlozima zakona... Možda najznakovitija vijest je ona da je Feroimpex (u vlasništvu bračnog para Legac), nakon 21 godine suđenja, na temelju pravomoćne presude Visokoga trgovačkog suda ovršila državnu željezničku tvrtku HŽ - piše Miodrag Šajatović u kolumni Ekonomalije, tjednik Lider.

Sustav antivrijednosti

Zapravo, novac je skinut s računa HŽ Infrastrukture. Posao je Feroimpex napravio 1998. u vrijednosti pet milijuna kuna. Državna tvrtka nije privatnom dobavljaču platila taj iznos. Sada je, s kamatama, dug narastao na 22,5 milijuna kuna. S obzirom na to da je većina HŽ-ovih tvrtki dijelom subvencionirana novcem poreznih obveznika, ispada da ceh, kao i obično, plaćaju građani.
Zanimljivo, prema pisanju medija, unutar HŽ-a ima nezadovoljnika koji optužuju odvjetnike što nisu bolje radili svoj posao. Nitko ne traži bar moralnu odgovornost direktora (i ministara) koji prije dva desetljeća nisu platili što su morali. Sustav vrijednosti toliko je poremećen da je normalnije žaliti što se dužnik naplatio.

Onda je tu zagrijavanje za usvajanje proračuna za 2020. godinu. Nastavak rasta državne potrošnje ima zakonsku pokrivenost u odredbama o fiskalnoj odgovornosti. Koliko je godinu prije rastao BDP smije rasti i proračun. Sustav vrijednosti ministara u Vladi, ali i saborskih zastupnika (među kojima je samo dvoje iz stvarne privatnopoduzetničke zajednice) takav je da nitko nije primijetio kako je 'zaboravljena' mogućnost da bi BDP u nekoj godini mogao pasti. Za takav slučaj ne postoji automatski okidač. To jest jasna odredba da onda sljedeće godine i proračun mora pasti. Umjesto toga, predviđene su zapetljane pravne lambade.
Pa nije čudno da premijer Plenković, uoči predsjedničkih, unutarhadezeovskih i parlamentarnih izbora dijeli buduće uplate poreznih obveznika (velikim dijelom poduzetnika) šakom i kapom.

Mnogi od izvoznika s kojima razgovaramo kažu kako su u B2B sektorima po svijetu narudžbe u pojedinim branšama već pale za 30-ak posto. Koliko god se mi hrabrili da recesije neće biti, odgovorno je promišljati što ako se dogodi najgore. Iskustvo košmara koji je vladao i prije desetak godina daje naslutiti mogući scenarij. BDP počne padati, proračun se počne slabije puniti. Uznemireni premijer i ministar financija smisle novo podizanje PDV-a (zašto ne na 27 posto). Ili ostave PDV, a uvedu krizni porez. Sjećamo ga se iz vremena Jadranke Kosor.

Kad ni to ne pomogne, ide se na plan B. A on podrazumijeva da će država od biznisa musti koliko god može. A državne tvrtke počet će s kašnjenjima u plaćanju prema privatnom sektoru. S obzirom na to da onda neće ostati dovoljno za međusobna plaćanja između privatnih tvrtki, država će presudno vratiti takozvano mekano financijsko ograničenje i tolerirat će povratak neplaćanja. Sve je već viđeno. U međuvremenu se ništa nije suštinski poboljšalo da se scenarij ne bi još jednom ponovio. Sustav dužničko-vjerovničkih antivrijednosti samo je malo zaspao. I čeka da ga neka recesija probudi.

Podgrijavanje afere Borg

Čak i bez recesije, košmar jača. Jedan tjedan ministar financija Zdravko Marić izjavi kako bi država trebala početi prodavati državne tvrtke. Na 'prvom programu' to je u skladu s vjerovanjem da će privatni monopoli biti za građane korisniji od državnih. A u podtekstu da se iščitati panika financministra kako će namiriti milijarde kuna za veće plaće javnog sektora. Drugi tjedan, premijer Plenković odluči otkupiti od Grada Zagreba udjel u tvrtki APIS IT i tako povećati broj tvrtki u stopostotnom državnom vlasništvu.

Kad smo već kod državnih tvrtki, nakon četvrt stoljeća netko je došao na genijalnu ideju. Od uprava tvrtki tražit će se da na papir stave srednjoročne planove poslovanja. Ali će se rezultati poslovanja početi sakrivati od javnosti. Još jedan doprinos košmaru.
Moglo bi se nabrajati još, ali i ove sličice dovoljne su za shvaćanje kako se stvaraju uvjeti za 'oluju svih oluja'. S jedne strane, dugoročno, desetljeća urušavanja i besciljnog ekonomskog lutanja počinju stizati na naplatu. A paralelno raste nervoza premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića hoće li opstati na tim funkcijama. Ulog je velik. Ako ga protivnici unutar HDZ-a sruše, bit će samo pitanje mjeseca kad će netko od pobjednika potegnuti slučaj Agrokor i aferu Borg.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Gospodarstvo



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: