Počinje prikupljanje potpisa liječnika za povlačenje suglasnosti za prekovremeni rad
DHMZ: Djelomice sunčano uz porast naoblake
HAK: Na mostovima i nadvožnjacima moguća poledica
Ribić: Ne očekujem da će Vlada posegnuti za zabranom štrajka
Peović: Hrvatskoj su potrebne korjenite promjene
Sladoljev (Most): Zakon o navijačima je licemjeran i kontradiktoran
Ministarstvo pravosuđa kreće s energetskom obnovom zgrade Općinskog suda u Virovitici

  Gospodarstvo

Miodrag Šajatović: Preuzimanje Kraša - Dobro unovčeno radničko dioničarstvo

  Miodrag Šajatović/Lider           29.11.2019.         332 pogleda
Miodrag Šajatović: Preuzimanje Kraša - Dobro unovčeno radničko dioničarstvo

Veliko finale borbe za većinsko vlasništvo nad Krašem d.d., u kojemu su radnici udruženi u ESOP prihvatili ponudu Mesne industrije Braća Pivac da prodaju dionice po jediničnoj cijeni od 861,20 kuna, a nisu se odlučili za prodaju srpskom poduzetniku Nebojši Šaranoviću koji je nudio više od tisuću kuna za dionicu, još je jednom izazvalo niz komentara u biti vezanih uz četvrt stoljeća održavani model upravljanja najvećom hrvatskom konditorskom tvrtkom - piše Miodrag Šajatović u Lideru, kolumna Ekonomalije.

Gotovo tri desetljeća mnogi konzultanti, analitičari i novinari najavljivali su Kraševu skorašnju propast. Naime, prema njihvu mišljenju, radničko dioničarstvo pod čvrstim vodstvom sveprisutne prokuristice Marice Vidaković zapreka je tvrtkinu rastu i razvoju. Ne ulazeći u posljednje događaje, jer mnoge situacije u fazi borbe za prevlast za sada su nejasne (regulator će imati zadnju riječ), Krašev primjer može poslužiti kao povod za dublje promišljanje o tome kako je najbolje voditi neku kompaniju. I koja je to struktura vlasništva najbolja.

Pogrešna isključivost

Riječ je o svojevrsnom fenomenu. Konzultanti, analitičari i novinari, osobe koje su u slučaju ljudskih sloboda i prava na različitost vrlo liberalne, kad se povede rasprava o tvrtkama, odjednom postaju vrlo isključivi. Pojednostavnjeno, čvrsto se zauzimaju za to da su svrha i zadatak svakog poslovnog organizma maksimirati dobit i što brže rasti. Vlasnici i uprave koji odbijaju prihvatiti taj dvodimenzionalni model predmet su osude, pa i obezvređivanja. Kraš je primjer da je takva isključivost pogrešna. Nema jednog i jednostavnog recepta kako se tvrtke trebaju ponašati (prema bihevioralnoj teoriji, one s vremenom postaju neka vrsta samostalnih organizama, da ne kažemo bića, koji, kao i svi živi organizmi, prije svega teže opstanku). U Krašu je, možda i najdulje u Hrvatskoj, na djelu bilo (neki će reći čvrsto dirigirano, ali i to treba znati i biti umješan) radničko dioničarstvo kao prirodan nastavak samoupravljanja koje se pokušavalo razvijati u posljednjoj fazi socijalizma. I upravo zato mnogi su unaprijed bili spremni osuđivati taj model. I predviđati mu slom.

A pokazalo se da maksimiranje profita i isplata dividendi ne moraju biti preduvjet dugovječnosti i održivosti neke tvrtke. Naravno, tržište je vrhovni sudac i poslovanje bez gubitka neizostavni je preduvjet. Moguće je opstati s odlukom da se višak prihoda nad rashodima usmjerava u plaće zaposlenika-dioničara umjesto da se isti iznos daje kao dividenda. Zanimljivo, sad kad na tržištu u većini djelatnosti manjka radne snage, mnoge kompanije počinju upravo to – smanjivati dobit i taj novac ulagati u privlačenje i zadržavanje zaposlenika. Da stvar bude zanimljivija, čak i 180 CEO-ova velikih američkih korporacija nedavno je potpisalo da slijepo maksimiranje profita dovodi u opasnost same temelje kapitalizma. Kad previše profita završava u premalo ruku, opasnost raste. Pa se onda sustav održava tako da u dvadeset godina svjetski dug s 20.000 milijardi dolara naraste na gotovo 70.000 milijardi. Unutar toga i velik je dio zaduženja tvrtki koje svakodnevno agresivno rastu na temelju akvizicija. Koje mogu financirati samo zaduživanjem u bankama.

Nema jedne ekonomske istine

Zato je zanimljiva i teza da je Kraš trebao biti lovac na druge kompanije, a ne da, kao sada, postane lovina. Hajdemo malo razmisliti. Zašto bi se svaka uspješna tvrtka morala upuštati u akvizicije? Pa se zadužiti u bankama i onda godinama ostvareni profit usmjeravati vlasnicima banaka. Isti oni koji Krašu prigovaraju što nije bio konsolidator prije nekog su vremena Todoriću prigovarali što je išao u previše akvizicija. Zašto neka vlasnička struktura, u ovom slučaju radničkodioničarska, ne bi odlučila da će konzervativno rasti, a da će u jednom trenutku solidno unovčiti to što su postavljeni dobri temelji da neka druga vlasnička struktura na tim temeljima gradi novi model i novu fazu razvoja? I da će pregovorima postići koliko-toliko čvrsta jamstva da će njihova prava novi vlasnik održavati još deset godina? Vlasnički izlazak sličan Kraševu u ovom trenutku primjenjuje niz obiteljskih tvrtki čiji su vlasnici došli u godine kad moraju odlučiti koja im je izlazna strategija. I u njima nisu išli u maksimiranje isplata dobiti vlasnicima. Ulagali su u razvoj i sada to unovčavaju na formalnom ili neformalnom tržištu kapitala. Nema jedne ekonomske istine, nema jedne strukture vlasništva koja jamči uspjeh. U jednoj fazi igraju jedni kriteriji, u drugoj drugi. Zato će sada biti zanimljivo pratiti kako će novi vlasnici, braća Pivac, sad kad su Kraševi većinski vlasnici, kao što su najavili, povećavati profitabilnost i produktivnost. Uz preuzete obveze iz socijalnog sporazuma s ESOP-ovcima

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Gospodarstvo



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.