SLATINA, 31. siječnja – Dario Kokorić, sada jedanaestogodišnji dječak iz Bakića kod Slatine rođen je gluh. U šestoj godini života, prikupljenim mu je novcem omogućena ugradnja umjetne pužnice na kirurškom odjelu Sestara Milosrdnica u Zagrebu. Iako je kao dijete s posebnim potrebama trebao pohađati posebnu školu za osobe oštećenog sluha u Zagrebu, roditelji su ga odlučili školovati u svom rodnom mjestu u predgrađu Slatine. Unatoč životnom hendikepu, uz pomoć roditelja i nastavnika, Dario je postao vrlo dobar učenik. Ove školske godine po prvi je put počeo izbjegavati satove glazbenog odgoja, što je posebno zabrinulo njegove roditelje. Razlog bijegu s nastave su ocjene po kojima nije uspio udovoljiti osnovnim zahtjevima spornog predmeta. Iz ostalih predmeta ima četvorke i petice. "Ne muči me toliko ocjena koliko činjenica da mi se sin nakon toga osjeća utučenim i manje vrijednim. Da je u pitanju negativna ocjena iz prirode, matematike ili nekog drugog predmeta kojeg može savladati, ne bi mi bilo krivo. Ali, gluhoj osobi dati jedinicu iz sviranja, slušanja i pjevanja, neshvatljivo mi je", kaže mama Ljiljana.
Po ugradnji umjetne pužnice upozorena je kako Dario nikada neće moći svirati ili pjevati, ali će u prilagođenom programu moći prepoznati taktove. Takve je vježbe kod liječnika u Zagrebu izvodio bez greške. Isto je predložila učitelju glazbenog u OŠ Eugena Kumičića u Slatini, ali nije naišla na razumijevanje. Dario, kaže majka, nije svjestan težine svog hendikepa i volio bi biti kao i druga djeca, ali mu to ne polazi za rukom. Zbog djelotvornije organizacije nastavnog programa organiziran je prijevoz djece iz područnih u matičnu školu. Iz Bakića odakle je i Dario dolazi osam učenika, Gornjeg Miholjca sedam, Novaka pet, Vaške devet i iz Josipova jedan učenik te čine jednu cjelinu. Tako učitelj glazbenog zbog nekoliko djece ne mora stalno putovati po okolnim selima. Glazbeni se odgoj do trećeg razreda provodi u razrednoj nastavi dok ga u četvrtom počinje ostvarivati učitelj predmetne nastave, u ovom slučaju u Slatini. "Sve je više djece s potrebom za različitim prilagodbama u programu. No, još nismo imali slučaj kao što je Dario. Trudili smo se upoznati njegov problem i potrebe, te smo ga odlično uklopili u redovnu nastavu. Nije vezan uz program i ne mora ga zadovoljiti kao ostali učenici. Program se mora prilagoditi njemu", kaže Božica Majhen, ravnateljica OŠ "Eugena Kumičića" u Slatini. "Učitelj iz glazbenog ne traži puno. Imao je različite djece s posebnim potrebama. No za sada ne razumije u dovoljnoj mjeri što znači imati prilagođen program. Znao je da će jedno dijete s ugrađenom pužnicom doći njemu razred, no uvjerenja je da i takvo dijete mora ispuniti propisane elemente jednako kao i svi drugi učenici iz razreda. Sviranje, pjevanje i poznavanje teorije - elementi su ocjenjivanja u glazbenom odgoju. Savjetovali smo ga po tom pitanju i pokazao se spremnim učiniti promjene. Razumljivo je da mu je, za njemu novi pristup, potrebna prilagodba i vrijeme", kazuje ravnateljica Majhen. "S druge strane možda i majka ima previsoka očekivanja što se tiče djetetovog obrazovanja. Poznam je i vrlo je nadarena osoba, ali nije za očekivati da će Dario završavati fakultet. Dječak bi mogao biti dobar majstor nekog zanata", zaključuje ravnateljica. Dodaje kako je Dario bistar dečko i vrlo logično povezuje stvari. Njegovi će roditelji morati ulagati puno napora u njegovom daljnjem školovanju. Budu li htjeli, na raspolaganju će im i dalje biti kvalificirana stručna pomoć s posebnim metodama poučavanja unutar škole.
"U početku su dolazila djeca iz različitih područja i nisam znao što se s kojim djetetom događa. Dario je samo šutio pa sam mu davao negativne ocjene. Nisam tada znao da me ne čuje. Da je bar majka došla i obavijestila me. Došla je oko polugodišta. Kasnije i s ravnateljicom. Tek sam tada saznao što dječaka muči. Pojma nisam imao što je to pužnica. Kad sam shvatio pokušao sam se prilagoditi. Stavio sam ga u prvu klupu", rekao je Josip Bojagić, učitelj glazbenog odgoja. Iako tvrdi da mu je žao djetetovog položaja konstatira kako dijete koje ne može čuti ne može dobiti ni ocjenu iz glazbenog. Za glazbeni nema prilagođenog programa. Predlaže da dječak i dalje dolazi na satove glazbenog odgoja, ali bez provjere znanja. Razlog je tome što gluha osoba ne čuje – a ono što ne čuje ne može ni znati, mišljenja je Bojagić.
