Banner
Na Bujštini obilježena 77. godišnjica bitke kod Kućibrega
Hrvatski inovatori osvojili zlatne, srebrne i brončane medalje u Njemačkoj
DP: Covid potvrde za ulazak u Sabor zadiru u ljudske i političke slobode
Arhiv HRT-a do 1990: Kulturno dobro vrijedno milijarde kuna izlazi iz bunkera
Umrla Jelena Brajša, dugogodišnja ravnateljica Caritasa
Božo Petrov pozitivan na koronavirus
Večernji list: Probijen zadnji tunel na pristupnim cestama Pelješkom mostu

  biLJana

Najveća hrabrost na svijetu je prihvatiti sve što život daje

  Biljana Kovačević           22.04.2019.         2695 pogleda
Najveća hrabrost na svijetu je prihvatiti sve što život daje

Danas preispitujem svoju strpljivost. Znam li čekati ili se osjećam iznevjerenom kao oni koji su se uzdali u Krista da preko njega dođu do ovozemaljskih blaga i pohvala. Osjećali su se izdanima kada nije upotrijebio svoju božansku moć da se spasi raspeća ....

ON, sin božji, postavši čovjekom prihvatio je svoj križ a oni koji se nisu mogli pomiriti s tim, cijela tri dana su se nadali da to nije istina i da će ga ugledati živoga i kad ga sretoše, ne prepoznaše ga. I tako ljudi uglavnom hodaju svijetom sa svojom kratkom nadom i slabom vjerom, ne vide ono što kraj njih korača zagledani u svoje bezdane i ponore ne vide druge, ne prepoznaju druge u sebi, ne znaju za jedinstvo i u tom neznanju prolazi im život.

Prepoznati sebe u drugima, vidjeti tuđe slabosti kao svoje, tuđe ranjivosti kao svoje, poistovjetiti se s drugima u suosjećanju to znači uskrsnuti ... Uzdići se u sebi iznad svoje egoističnosti i vidjeti u drugima ono što smo sami. Mi uvijek očekujemo da drugi nas prepoznaju, naše muke, naše tegobe, naše žalosti. Tako rado spominjemo tuđe propuste, očekujemo da nam čine dobro, da nam idu u susret dok mi ostajemo zatvoreni u svojoj sebičnosti.

Danas preispitujem svoju vjeru. Ne, vjerujem li u njega, već koliko vjerujem njemu? Pobjeđujem u sebi svoju nestrpljivost da odmah imam sve. Učim se čekati vrijeme zrenja i ubiranja plodova kada oboje budemo spremni za nositi se s tim. Jer i prevelika sreća može ubiti ako niste spremni za nju. Previše bogatstva izgubite ako se ne znate nositi s tim, drage ljude ispuštate iz svojih života jer ih ne umijete prepoznati ...

Do tada trebam vjerovati i prihvaćati sve što mi dođe na put. Mogu li to, prihvaćam li, vjerujem li? Danas preispitujem to! Na današnji dan u Češkoj je običaj da mladići u jutro probude djevojke prskajući ih svetom vodom posvećenom na Uskrs. Mladost je sinonim za radost življenja, za nevinost, voda za čistoću. Prskati se svetom vodom za mene bi značilo sačuvati tu nevinost duše, iskrenu riječ na usnama, istinu u svome srcu po kojoj živiš da se ne razlikuje od onoga što usnama govoriš i djelovanje koje iz toga proizlazi. To znači biti u trojstvu sebe, kada si usklađen s onim u što vjeruješ i po čemu djeluješ i tada možeš živjeti u radosti. Radostan život jest kada možeš s radošću prihvaćati sve što ti dođe u život bezbrižno , jer znaš kamo pripadaš, jer znaš da sve što dođe da će i proći i da sve što dođe ima neki glas za tebe.

Idi ... ili ... stani! Uvijek te vodi u tebi ta želja da se uzdigneš, iznad svoga križa uzvisiš, da budeš veći, da traješ i da vjeruješ u sebe a onda u druge. Eto, to je Uskrs za mene . Prepoznati drugoga, uzdići se iznad sebe, vidjeti svjetlost radosnog života i istinu zapisanu u srcu koja jedina može ispravno djelovati. Zato preispitujem sebe znam li čekati u vjeri plodove ....

Sretan Vam Uskrs!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije biLJana