Povezivanje stvaranja države sa vođenjem država je potpuno besmisleno. Najviše zato što su oni, koji su sudjelovali u kojekakvim oružanim sukobima, pobunama i općenito fizičkim i tehničkim ratnim radnjama, ne mogu više nikada racionalno razmišljati ni odlučivati zato što su konstantno opterećeni svojim emotivnim doživljajima koji su neizbrisivi.
Države mogu opušteno voditi samo oni koji nisu nikada sudjelovali u nikakvim ratovima, krvoprolićima i ubijanjima i koji nemaju usađene takve slike u svojim sjećanjima. Samo takvi mogu racionalno voditi države, gradove ili županije. Važno je da su takvi i njihovi savjetnici.
Oni koji su sudjelovali u ratovima, a pokušavaju voditi državu i pri tom vuku krive poteze, ne možemo osuđivati jer oni ne znaju što rade. Oni samo misle da znaju ono što ne znaju.
Ako je netko bio sudionik ratnih djelovanja to u životu nije prednost nego nedostatak u javnom djelovanju. Takve ljude treba pustiti na miru da žive svoj ostatak života kako ne bi svojim djelovanjem naštetili i sebi i drugima.
Dakle kad obični ljudi zaključuju: aha netko je sudjelovao u ratu on sigurno zna. To je krivi zaključak i takvi ljudi su zbunjeni i ništa ne razumiju. Ne on ne zna i ne može djelovati objektivno baš zato što je sudjelovao. Ne vidi rijeku onaj tko pliva u rijeci, nego onaj tko stoji na mostu.
Obični ljudi, a takvih je znatan broj, često tvrde da ne mijenjaju svoje mišljenje i odluke su dokaz da takvi ništa ne razumiju. Život je sam po sebi konstantna promjena pa tako, u skladu s tim, treba mijenjati i svoje stavove. Inače će priznati da su na razini malog djeteta i da ništa nisu naučili. Samo kamen se ne mijenja.
