Nikakve društvene i ekonomske peripetije ne mogu uništiti kazalište, a ljudsko ili vremensko agresivno djelovanje mogu tek nakratko odstraniti javno istaknuti kazališni plakat. Iako namijenjen vizualnoj komunikaciji, privlačenju pozornosti na određeni kulturni sadržaj, plakat ponekad tek ovlaš zagledamo u prolazu (kada zastanemo pred kazališnom zgradom, već smo uhvaćeni) pa da bi se plakate moglo pomnije promotriti, okuplja ih se na prigodnim dizajnerskim izložbama. Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu pokrenulo je godine 2009., na inicijativu Marijana Varjačića, Bijenale kazališnog plakata koje se od tada nastavilo održavati (s izuzetkom 2023.) pa se stiglo do osmog izdanja (24.1.-16.2.2025.). Od 192 pristigla plakata izabrano ih je 50 a raspoređeni su u Izložbenom salonu palače Sermage Gradskog muzeja Varaždin i u Galeriji „Zlati ajngel“ Varaždin (likovni postav Petar Nevžala, Darko Sačić). Plakati su stigli iz Hrvatske, Slovenije, Srbije , Bosne i Hercegovine, Makedonije i Mađarske a žiri u sastavu Ivan Duić (slikar i scenograf), Elizabeta Igrec (slikarica i viša kustosica GMV) i Klara Macolić Kuparić (povjesničarka umjetnosti) izabrali su plakate za izložbu i podijelili tri nagrade „Goran Merkaš“.
Goran Merkaš (1950.-1996.) bio je jedan od najdarovitijih slikara, crtača i grafičkih dizajnera a njegovi su plakati pratili predstave u varaždinskom kazalištu dvadeset godina i odmah su prepoznati kao antologijska ostvarenja (i danas zastanem uz ogradu u Kolodvorskoj ulici kako bih uživala u njegovim plakatima) pa je logično da je nagrada za kazališni plakat nazvana njegovim imenom.
Prvu je nagradu dobio Slavimir Stojanović Futro za plakat predstave „Galeb“ Antona Pavloviča Čehova izvedenoj 2022. u Narodnom pozorištu Sombor na kojem se mrtva ptica ističe na crvenoj podlozi čime se tragičan sadržaj suprotstavlja agre-sivnom privlačenju pažnje. Odlična je ideja da se uz nagrađeni plakat izlože i ostali Futrini plakati čime se ponudila kratka edukacija o dizajnerskom svijetu ovog odličnog autora. Druga je nagrada otišla Jovanu Tarbuku za plakat predstave „Očevi i oci“ Slobodana Selenića postavljenoj u Narodnom pozorištu u Beogradu 2023., u kojem autor ironizira simbol Velike Srbije oblikujući ga od korice kruha. Antonio Dolić dobitnik je treće nagrade za plakat predstave „Ćelava pjevačica“ Eugenea Ionescoa izvedenoj u Zagrebačkom kazalištu mladih 2023. a plakat odlikuje kolorit s odlikama „psihodelije“, kako navodi Klara Macolić Kuparić u vrlo informativnom katalogu.
.jpg)
Praksa mnogih kazališta je angažman jednog ili grupe autora u određenoj sezoni pa se lako prepoznaje likovni jezik kao što je u slučaju izvrsnih plakata Dušana Grobovšeka u Slovenskom narodnom gledališču Nova Gorica ili neobičnih plakata Studija Ljudje za Slovensko ljudsko gledališče Celje. Od pojedinačnih plakata „zapeli“ su mi za oko plakati grupe Foto art Osijek za Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (posebno za predstavu „Let iznad kukavičjeg gnijezda“), Davora Šunka za predstavu „Faust“ u Kazalištu lutaka Zadar, Danijele Grgič za balet „Hamlet“ u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, Andree Aleksić za predstavu „Čelične magnolije“ u Narodnom pozorištu Republike srpske Banja Luka… našlo bi se još nekih zanimljivih primjera (Dobriša Radovanović za seriju koncerata u HNK Ivana pl Zajca u Rijeci).
.jpg)
Za zaključak ponovo navodim Klaru Macolić Kuparić: „Iako je u svojoj biti kazališni plakat tek popratni materijal nekog kazališnog događanja, velik se broj ističe posebnom simbo- likom i vizualnom kvalitetom te oni često izlaze iz domene puke vizualne komunikacije. Kao takvi, neovisno o primarnoj namjeni, postaju samostalno umjetničko djelo. Izloženi radovi ujedno daju dobar uvid u međunarodnu dizajnersku scenu kazališnih plakata, što u konačnici i jest uloga revijalnih izložbi poput bijenala.“
