Obična glasačka mašinerija

Promatrajući zadnja dva mjeseca nakon izbora događanja na političkoj sceni i totalno razvodnjavanje i gubitak idenditeta više oporbenih stranaka, a gledajući nastavak rasprave novog saziva Sabora ne mogu se oteti dojmu da je hrvatski Sabor više nego ikada do sada izgubio na ugledu, vjerodostojnosti i biti onoga čemu bi trebao služiti. Nije to samo zbog novog predsjednika Sabora čiji je imidž više nego upitan, već i zbog toga što saborsku većinu čini šaroliko društvo interesnih skupina i pojedinaca, kupljenih sklapanjem takozvanog koalicijskog ugovora, za koji se koalicijski ugovor već od prvoga dana zna da je njegov najvredniji dio papir i trud koji je uložen na rad na tom korpusu delikti političkog kupleraja, trgovine, nevjerodostojnosti zelenaštva i perfidne providnosti na koju izigrani i prevareni birači više nikako ne mogu utjecati, a kamo li mijenjati.

Čemu toliko glinenih i jalovih pjetlića i kokica kada sve odluke donosi glavni pijevac i premijer?

Današnji Sabor više nego ikada ranije ostavlja utisak da je izgubio svoj smisao, da u njemu ne sjede predstavnici onih koji su ih birali već poslušne ovce stranačkih vođa koje su im omogućile lagodnosti i privilegije života bez odgovornosti i korištenja znanja kojim su zakitili svoj put u visoku politiku, pameti i svih onih postulata koje običnim smrtnicima traži svaki poslodavac, ali ne i Sabor, a koji su postulati sastavno dio životopisa kojim se javljaju na ponudu za posao. Naravno zlobnici će reći, da praksa i životno iskustvo dokazuje da se pisanje životopisa i drugih prepreka može savladati jednostavnije i učlaniti se u HDZ, ili neku od satelitskih prirepaka, čija članska knjižica otvara sva vrata i popunjava radna mjesta bez birokratskih zavrzlama i zanovijetanja.

Danas je Sabor vraćen unatrag u doba pokojnog Tuđmana, te je ponovno pod žezlom jednog jedinog čovjeka, koji je kao nikada do sada uspio pod jednu kapu okupiti predstavnike političkih stranaka i opcija koji zbog vlastitog interesa i osobne gramzivosti izigrali volju birača i sastavili Vladu koja je kao što to prvi utisci najavljuju spremna isisati i zadnju kap krvi iz seljaka, radnika i svih onih koji na bilo koji način sudjeluju u punjenju valova državne vlasti i birokracije, valova iz kojih će si garnitura na vlasti osigurati milijunske prihode.

Danas Ivo Sanader iz vladinih klupa u Sabora otvoreno i bez okolišanja pokazuje da je Saborska većina obična glasačka mašinerija, a ne predstavnici naroda koji ih je izabrao i poslao, a čije će povjerenje izigrati, jer to od njih traži njihov stranački i koalicijski gazda! Naravno postavlja se pitanje zašto smo mi takav narod i kako je moguće da uvijek iznova nasjednemo na lažne dobrotvore. Nije se dugo trebalo čekati u proceduru je upućen prijedlog po kojem će Sanader i članovi njegove vlade imati zadnju riječ u Saboru u kojem su domaćini saborski zastupnici, a sanader i članovi vlade su gosti koji će suprotno svim pravilima lijepog ponašanja imati zadnju riječ u kući domaćina. Jedno je sigurno prođe li ovaj Sanaderov prijedlog, a poznavajući moć glasačke mašinerije kojoj zapovijeda samovolja i diktatura voljenog stranačkog vođe taj će prijedlog proći, Sanader će sabor definitivno pretvoriti u kokošinjac u kojem će njegova riječ biti zadnja! Tako će i jednom i drugom stranom Markovog trga vladati jedna te ista osoba, Ivo Sanader, čime se postavlja pitanje čemu toliko glinenih i jalovih pjetlića i kokica kada sve odluke donosi glavni pijevac i premijer. Ukidanjem sabora uštedio bi se ogroman novac, a saborski bi zastupnici prestali biti ne samo ures demokracije već i teret na grbači vlastitog naroda.