Banner
Ugostitelji će od 15. veljače moći prodavati sve što imaju u ponudi
Lenart: Novim zakonom o sjemenu čini se šteta najslabijima
Oporba pozdravila popuštanje mjera, ali smatra to nedovoljnim
Za čak 75 posto porastao broj smrtnih ozljeda u građevinarstvu
Večernji list: Tisuće Hrvata žele po cjepivo u Rusiju
B.a.b.e. odgovorile Milanoviću - nećemo trivijalizirati temu seksualnog nasilja
Studija: Mutirani soj virusa mogao bi izazvati više smrti u Britaniji

  Aktualnosti

Obitelj iz Siska utočište od potresa našla u Špišić Bukovici - razgovarali smo sa njima

  Iva Anzulović           25.01.2021.         1043 pogleda
Obitelj iz Siska utočište od potresa našla u Špišić Bukovici - razgovarali smo sa njima

"Preživjela sam rat i granatiranje u Sisku sa dvoje male djece i nisam se bojala ali ova dva potresa su me izbezumila, to je prestrašno", vidno uzrujano nam govori gospođa Đurđica Zgurić iz Siska koju smo posjetili u kući Mirka Blažinčića gdje je sa suprugom i dvije unučice našla utočište nakon drugog razornog potresa koji je veliki dio stanovnika Banije ostavio bez krova nad glavom. "Granatu ste čuli, znali ste gdje ide i kamo će pogoditi, bar od prilike, ali ovo vas protrese ni otkuda, bez najave i ne znate hoće li vas zemlja progutati ili će vam se nešto srušiti na glavu. Nisam više mogla biti tamo i uzela sam unučice te sa suprugom došla prijateljima".

POTRES ZA "DOBRODOŠLICU"

Držeći mlađu unučicu Enu u krilu, gospođa prepričava kako je prvi potres zatekao obitelj na spavanju dok ju je drugi potresao dok je bila na poslu. "Prvi nas je potres zatekao na spavanju. Legla sam na dijete da nešto ne padne na nju a naredne smo tri noći spavali u autu. Naš sin i snaha rade u sisačkoj bolnici i malene su često kod nas. I ja radim u bolnici ali sam aktivirala godišnji odmor jer ne mogu raditi sa ljudima, nisam dobro i potražiti ću liječničku pomoć. Cijela se bolnica tresla kad je drugi potres udario a ja sam bila na četvrtom katu. Otkako smo ovdje, nisam se uspela na kat, samo sam u prizemlju", kaže.

Suprug Stjepan umirovljenik je Hrvatske pošte i najneugodnijim je doživio potres koji ih je zatekao baš onog dana kada su doputovali u Špišić Bukovicu. "Taman smo stigli, nakon tri noći provedenih u autu, i počelo je drmati. To nas je jako potreslo, to je bilo jako neugodno. Satrija unuka je bila u vrtiću u Sisku kada je udario prvi i jako je preplašena zbog vriske djece i reakcije koja je bila tamo tako da sada reagira i na zvuk pucketanja drveta u peći i kada nešto padne na pod."

Gospođa Đurđica još nekoliko godina mora raditi kako bi stekla prava na mirovinu ali ne zna na koji će način ona i njena obitelj organizirati život, svakodnevicu u Sisku kojem se moraju vratiti. Stariji je sin sa tri kćeri i suprugom otišao sa Banije u Pulu gdje je utočište našao kod Stjepanove sestre, dok je mlađi, Mario, sa suprugom i dalje u Sisku gdje radi u sisačkoj bolnici. Posjetili smo ga u općini Martinska Ves nadomak Siska te doznali kako zaposlenici bolnice ne dobivaju nikakve obroke otkako je državni "Pleter" preuzeo snabdijevanje hranom. "Prije smo u bolničkoj kuhinji mogli kupiti obrok ali je ona kompletno uništena, kao i dućani u blizini i nemamo mogućnosti izuzev onih da si donosimo od doma ili kupujemo na obližnjem kiosku skupe namirnice."

Ne zamarajući se oko nedostatka obroka, veći problem vidi u agregatima kojima se grije šator u sklopu bolnice. "Dobili smo šator i agregat od američke vojske no nije prilagođen na ovu struju pa se mora gasiti po sat-dva a onda se smrzavamo i pacijenti i mi", podijelio je sa nama svakodnevne probleme sa posla medicinskog tehničara. "Deka ima dovoljno a ako treba, grijati ćemo se i zagrljajima", govori uz osmjeh kojim pokazuje nepokolebljiv duh kojim odišu mnogi stanovnici Banije ovih dana a u što smo se osobno uvjerili u nekoliko navrata obilazeći teren nekoliko puta.

ČUVANJE STARIH RUŠEVINA VAŽNIJE OD SIGURNOSTI ČOVJEKA

Kako ništa ne očekuju od države potvrdili su nam i Mariovi roditelji trenutno smješteni kod prijatelja u Špišić Bukovici ali i sam Mario. "Kuća bake moje supruge je propala na lijevu stranu i ne može se popraviti nego je treba srušiti ali konzervatorski odjel ne dozvoljava rušenje a popraviti se ne može. Kako može sigurnost čovjeka biti manje važna od stare kuće koja niti nije zaštićena kao kulturno dobro?", pita se Mario koji je od prvog potresa zaposlen i administracijom i stalnom komunikacijom sa statičarima, gradskom Upravom, geodetima i svim ostalim službama čije dopuštenje mora pribaviti kako bi srušio postojeću i izgradio novu kuću baki svoje supruge. Kada smo upitali gdje je baka, odgovara kako je u kući. "Dakle; došli su ovdje u prvim danima, pogledali puknuća kuće i doslovno rekli baki neka ide samo u onaj prednji dio kuće koji nije jako nagnut a da u ovaj zadnji dio ne ide jer je nestabilan i nesiguran. Što, da joj stavimo sijeno pod prozor da iskoči ukoliko ponovno udari jaki potres?", smije se ali gorko Mario kojeg od potresa više brine sporost hrvatske administracije.

Njegovi roditelji spremaju se vratiti u Sisak upravo zbog dolaska službi za procjenu štete na njihovoj kući ali onoliko koliko se raduju svom domu, toliko im on ulijeva strah. "To što je puklo nas ne brine, to je najmanji problem. Da je ljeto, razvukao bih šator u dvorištu, bilo gdje, ali ovako usred zime nemaš kud. Nemaš struje, vode, nemaš ništa a grijati se moraš. U autu si siguran, ne može ti ništa pasti na glavu ali spavati u malom autu nas dvoje i unuke, ne možeš dugo.", kaže Stjepan.

Iako je stariji sin sa obitelji u Puli a mlađi u Sisku, ono što i Stjepana i suprugu mu Đurđicu "drži" sretnima svakoga dana je druženje sa njihovim unučicama te činjenica kako su svi članovi obitelji živi i zdravi. "Kroz dan te nose svakodnevica i ljudi, stalno si nečime zaokupljen, razgovaraš, radiš, ali kada nastupi noć gledamo aplikaciju i pratimo koliko je treslo toga dana i koliko jako. Nisi nikad potpuno opušten, stalno je misao o tome u glavi negdje.", kažu supružnici pred kojima je, svjesni su, dug put oporavka.

Ipak, na tom putu mnogo im je pomoglo upravo prijateljstvo jer su dane provedene u Špišić Bukovici proveli puno opuštenije, sretnije i osjećajući u svakom trenutku podršku prijatelja i mnogih ljudi iz mjesta i okolice koji su ih posjetili, donijeli darove za unučice i činili sve kako bi se što više svi zajedno smijali. Upravo sretne uspomene iz Špišić Bukovice ojačale su bračni par Zgurić da izguraju sve izazove koji su pred njima, znajući kako niti u jednom trenutku nisu u tome sami.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.