U svojoj pjesmi Virovitica Đorđe Balašević je opjevao kako se osjeća u ovom gradu, kako ga je doživio, osjetio, zašto mu se uvijek rado vraćao. Za mnoge prerana smrt ovog pjesnika, kantautora, bezgraničnog umjetnika izazvala je muk. Njegovi kolege ne nalaze riječi kojima bi se oprostili od ovog, prvenstveno velikog čovjeka. Ljudi koji su se nalazili u riječima njegovih balada po mnogim su gradovima spontano našli mjesto uz ulicu, kakav trg, park gdje pale svijeće u znak poštovanja prema ogromnoj ostavštini čovjeka koji je dupkom punio arene, stadione, koncertne dvorane, čije su riječi tako snažno ostavile traga u brojnim generacijama.
Danas je i opjevana Virovitica dobila mjesto gdje građani mogu doći zapaliti lampaš te na taj način odati počast, zahvaliti javno za sve uspomene koje su prožete upravo stihovima Balaševića. Natpis je izradila novinarka Iva Anzulović te zapalila prvi lampaš a nakon nje to je učinio i Josip Novogradec. Iva je nazvala komunalnog redara i obavijestila ga što je postavila na trgu ispred robne kuće te zašto, i obvezala se natpis maknuti u ponedjeljak. Redar je zahvalio na obavijesti uz razumijevanje za ovaj čin.
Na ploči su napisane riječi stiha U Virovitici ne postoje pritisci ali je riječ "ne" napisana tanjim slovima od ostalih. Jasna je to poruka kako danas, za razliku od vremena kada je Balašević uživao u ovom gradu, atmosfera u gradu nije ista.
