Virovitica se oprostila od jednog od svojih najdugovječnijih kroničara, novinara, sportskog djelatnika i fotografa – Ervina Mačkovića, čovjeka koji je gotovo cijeli svoj radni i životni vijek posvetio bilježenju događaja, ljudi i vremena u gradu kojem je ostavio neizbrisiv trag. Umro je jutros, 8. listopada u 95. godini života.
Rođen 1. veljače 1932. godine u Zagrebu, životni put vodio ga je kroz brojne hrvatske gradove prije nego što je sudbinu trajno vezao uz Viroviticu. Nakon školovanja u Zagrebu, Sarajevu, Karlovcu, Vukovaru, Iloku i Hrvatskoj Kostajnici te završetka Tehničke škole drvne struke, životne okolnosti odvele su ga na različite poslove u Rijeci i Sušaku. Ipak, upravo je dolazak u Viroviticu obilježio njegov profesionalni i osobni put.
Od 1. listopada 1955. godine pa sve do umirovljenja 1990. radio je u Virovitičkom listu, gdje je tijekom 35 godina prošao gotovo sve novinarske i uredničke poslove. Pisao je o poljoprivredi, gospodarstvu, kulturi, društvenom i političkom životu, a posebno se istaknuo kao sportski novinar i urednik. U vremenu kada su lokalne redakcije bile malobrojne, svojim je radom i predanošću pokrivao širok spektar tema, ostavljajući vrijedan zapis o razvoju grada i njegove okolice.
Osim novinarskog rada, više od dva desetljeća bavio se tehničkim uređivanjem Virovitičkog lista i drugih publikacija. Bio je dopisnik Glasa Slavonije, Večernjeg lista, Vjesnika i Radio Zagreba, a četiri godine radio je i kao snimatelj za Televiziju Zagreb. Njegovi izvještaji i fotografije postali su dio kolektivne memorije Virovitice i virovitičkog kraja.
Velika ljubav bila mu je sport. Sudjelovao je u radu brojnih sportskih organizacija, bio tajnik rukometnog kluba Lokomotiva i nogometnog kluba TVIN, a posebno je ponosno isticao sudjelovanje u organizaciji Prvog svjetskog prvenstva u malom rukometu za žene 1957. godine, čiji je jedan od domaćina bila upravo Virovitica.
Mačković je bio i strastveni fotograf. Godinama je fotoaparatom bilježio lice Virovitice, njezine ljude, sportske događaje i arhitekturu. Njegove fotografije našle su mjesto u Monografiji Virovitice, a brojne povećane fotografije povijesnih građevina i danas krase prostorije institucija diljem grada. Godine 1995. priredio je i svoju prvu samostalnu izložbu.
Za svoj dugogodišnji rad primio je više od trideset priznanja i nagrada. Među njima se posebno ističe novinarska nagrada „Miroslav Kraljević“ za životno djelo, uručena 1988. godine u Požegi, kao i priznanja Hrvatskog novinarskog društva te Zlatnu plaketu Grb grada Virovitice, također za životno djelo, 2019.
Ervin Mačković nije bio samo novinar. Bio je kroničar jednog vremena, svjedok razvoja Virovitice i njezinih ljudi, čovjek koji je desetljećima predano bilježio svakodnevicu grada. Njegovi tekstovi, fotografije i sjećanja ostaju trajno svjedočanstvo jednog razdoblja i bogata ostavština budućim generacijama.
Sahrana je u srijedu, 10. lipnja u 14:30 sati na Gradskom groblju u Virovitici. Počivao u miru.
