Dječji vrtić Zeko u Slatini prijavio je svoju zaposlenicu Dušicu Petričević, prema svim protokolima za postupanje u takvoj situaciji, policiji zbog zlostavljanja vrtičke djece mlađe od dvije godine. Policija je odmah reagirala, ispitala sve odrasle osobe koje su nazočile iživljavanju odgojiteljice nad bespomoćnim mališanima, te Dušicu Petričević prijavila Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici za čak devet kaznenih djela na štetu djece. Djecu je prisilno hranila do povraćanja, bacala na pod, psihološki ih “lomila”, vikala na njih, sve to pred drugim, zaprepaštenim zaposlenicima - piše Tomislav Kukec u tjedniku 7Dnevno.
Dušica Petričević u međuvremenu ne samo da nije završila u zatvoru, pa ni u istražnom zatvoru, ne samo da joj nije počelo suđenje, nego nije ni podignuta formalna optužnica! Štoviše, baš ovog petka Dušica bi se trebala uredno vratiti na svoje radno mjesto, u istu odgojnu skupinu u kojoj su djeca koja već imaju psihičke posljedice njezina zlostavljanja, što je u svojim nalazima spomenulo više psihologa uključenih u slučaj. Roditelji će tako već ovog petka djecu, prije odlaska na posao, morati ostaviti na brigu osobi za koju država 14 mjeseci nije mogla utvrditi smije li uopće biti na slobodi, a kamoli brinuti se o malenoj djeci. Neslužbeno doznajemo kako se ona jutros ipak nije pojavila na poslu navodeći da joj je pozlilo.
Pitali smo o tome apsolutno sve nadležne u zemlji i odgovor je uvijek bio isti – postupak je tajan. Da stvar bude još luđa, s obzirom na to da je samo udaljena s radnog mjesta, dakle nije dobila otkaz jer postupak nije dovršen, Dušica Petričević sve je ovo vrijeme dobivala dvije trećine svoje plaće za svoj (ne)rad.
Grozna priča iz pitomog podravskog gradića, o kojoj već mjesecima bruji cijeli grad, počela je početkom prošle godine. Više zaposlenika vidjelo je kako odgojiteljica, inače osoba srednjih godina koja je u vrtiću zaposlena nekoliko godina, koristi apsolutno neprihvatljive “odgojne metode”. Mnoga djeca, o čemu su iskaze dali i njihovi roditelji, drhtala su u njezinoj prisutnosti, naglo pobolijevala, povraćala, odbijala obroke, nisu htjela u vrtić, dok su se s drugim tetama najnormalnije slagali. Iako su incidenti zabilježeni već u veljači prošle godine, tadašnja ravnateljica Kristina Cerovski o svemu je od svojih zaposlenika doznala tek u ožujku.
S drugim odgojiteljima, ponavljamo, nisu imala nikakvih problema, a otkako je Dušica udaljena s radnog mjesta, djeca koja su inače imala probleme prilagodbe te su, recimo, odbijala hranu, počela su normalno jesti u vrtiću. No, osim djece i roditelja, psihičke posljedice osjećaju i sami zaposlenici vrtića, kojima je, ljudskim rječnikom, “dosta svega”, a tada su se žalili i na glavobolje, umor i mučnine zbog odnosa s navodno nasilnom odgojiteljicom. Tadašnja ravnateljica o svemu je obavijestila Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Prema propisima, odgojiteljicu je udaljila s radnog mjesta, a u DV Zeko stigao je i interventni krizni tim psihologa ministarstva koji je pružio pomoć svima koji su bili uključeni u ovaj mučni slučaj. Odgojiteljica je, dakle, udaljena s radnog mjesta, a nadzor nad radom dječjeg vrtića obavila je i Prosvjetna inspekcija. No njihov je zaključak šokirao sve uključene.
Oni su, naime, utvrdili kako vrtić nije smio udaljiti Dušicu Petričević s radnog mjesta jer ona nije formalno optužena, odnosno nije započet kazneni postupak, niti joj je dokazana krivnja. Naime, prema Zakonu o kaznenom postupku, kazneni postupak počinje formalnim otvaranjem istrage ili potvrđivanjem optužnice. Iako je, ponavljamo, od policijske prijave do danas prošlo više od 14 mjeseci, virovitičko tužiteljstvo nije uspjelo učiniti ništa od toga, kao ni – ako je sve u redu i nema zločina – donijeti rješenje o odbacivanju policijske prijave.
Neslužbeno, u virovitičko-podravskoj policiji bili su, blago rečeno, šokirani jer su sav svoj posao odavno obavili. Od dječjeg vrtića u sklopu izvida pribavljena je i sva potrebna dokumentacija, svjedoci su dali iskaze, obavljene su sve policijske radnje te je utvrđena sumnja da je odgojiteljica počinila kaznena djela prema najmanje devetero djece iz svoje odgojne skupine. Stoga nema apsolutno nikakve prepreke da se ne donese ili optužnica (ili barem započne formalna istraga) ili da se prijava jednostavno odbaci, no to se ne događa. Kako bi nasilnu odgojiteljicu zadržali dalje od djece, Dječji vrtić Zeko uputio je žalbu na rješenje Samostalnog sektora inspekcije Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Početkom ove godine došlo je još jedno rješenje tog ministarstva kojemu je na čelu Radovan Fuchs. Kako virovitički ODO još nije pokrenulo formalni postupak, inspekcija je morala opet izdati rješenje kojim se odgojiteljicu u roku od osam dana mora vratiti na isto radno mjesto. Vrtić je iskoristio i zadnju opciju te je do ovog petka Dušica Petričević koristila godišnji odmor, koji joj sada istječe.
“Ovo je mala sredina u kojoj svi svakoga znaju. Prošlo je puno vremena od te prijave i roditelji se, malo-pomalo, povlače, ublažavaju svoje iskaze, više ni odgojiteljice nisu spremne svjedočiti jer su svi izgubili nadu da će se išta dogoditi. Ta odgojiteljica nalazi se na kavama po gradu s kolegicama, ali i s roditeljima, plače im i moli da ne svjedoče protiv nje jer će biti u teškoj financijskoj situaciji ako dobije otkaz i slično. Svima je više muka od svega”, navodi naš izvor (podaci poznati redakciji). Vrtić trenutno vodi vršiteljica dužnosti ravnatelja Helena Hegediš. Kako doznajemo, nekoliko mjeseci nakon izbijanja slučaja, dotadašnja ravnateljica zbog osjećaja bespomoćnosti dala je otkaz na to radno mjesto. V. d. ravnateljice Hegediš rekla nam je ono što je jedino i mogla – postupak je tajan i ona po zakonima ne smije komentirati sudske radnje, naročito zato što je riječ o kaznenim djelima na štetu djece.
“Mogu vam jedino reći da je u to vrijeme koje navodite DV Zeko zatražio i dobio psihološku pomoć Kriznog tima psihologa”, rekla nam je. To nam je potvrdila i predsjednica Upravnog vijeća vrtića Tamara Palčić. Inače, zaposlenici vrtića i roditelji djece s kojima smo razgovarali kažu kako im je ovakvo ponašanje države u ovako teškom slučaju potpuno neshvatljivo. “Zbog osjetljivosti svog rada, ali i činjenice da vrtića nema dovoljno, vrtići su pod izuzetno pojačanim nadzorom, detaljno su propisane sve procedure i protokoli u ovakvim slučajevima. Vrtić je sve ispoštovao, baš kao i policija koja je 22. ožujka podnijela prijavu ODO-u. Što se čeka i zašto se ovu odgojiteljicu štiti, nikomu nije jasno”, rekli su nam.
Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja o ovom slučaju poslali su nam samo jednu jedinu rečenicu. “Inspekcijski nadzor je u tijeku. Prema odredbama članka 16. Zakona o prosvjetnoj inspekciji (Narodne novine, broj 61/11., 16/12., 98/19. i 52/21.), Prosvjetna inspekcija dužna je kao inspekcijsku tajnu čuvati podatke i činjenice u vezi s inspekcijskim postupkom.” Općinsko državno odvjetništvo također se nije iskazalo. “Poštovani, u povodu vašeg upita o statusu kaznenog postupka protiv okrivljenice Dušice Petričević, obavještavamo vas da na pitanja koja se odnose na postupanja Općinskog državnog odvjetništva u fazi istraživanja, zbog nejavnosti, a osobito zato što se radi o sumnji na kaznena djela iz kaznenopravne zaštite djece, nismo u mogućnosti odgovoriti, a sve sukladno odredbama članka 213. st. 3. Zakona o kaznenom postupku i čl. 115. st. 7. Zakona o sudovima za mladež.”
Kako je riječ o temi koja je od iznimnog javnog interesa, jer što je javni interes ako ne zaštita najranjivijih u društvu, obratili smo se i osumnjičenoj odgojiteljici koja je, umjesto da odgovori na nekoliko jednostavnih pitanja koja smo joj postavili s ciljem rasvjetljavanja okolnosti ovog slučaja, bila uznemirena što je uopće zovemo. Šokirala se kada smo joj rekli da nam je njezin identitet i status okrivljenice potvrđen i u ODO-u Virovitica.
“To su vam dali!? Ne vjerujem!”, vikala je, a kada smo joj rekli da imamo službeni dopis pristigao sa službene adrese Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici, rekla je: “Super, onda ću i njih tužiti.” Gospođu Petričević pokušali smo uvjeriti kako nam nije ni u kakvom interesu naškoditi joj, već upravo suprotno – rasvijetliti slučaj. Sve je vrijeme tvrdila da se protiv nje ne vodi nikakav postupak. No, potvrdila nam je da ju je policija kazneno prijavila. Rekla je da nije privedena te da joj nije određen istražni zatvor.
Optužila nas je da je želimo “politički uništiti”, iako uopće nije politički aktivna pa ne vidimo u kojem je smjeru to trebalo ići, a ustvrdila je i da je “želimo ucijeniti” te da nju “oni namjerno žele ocrniti”, ne precizirajući tko su “oni”. Pitali smo je, ako smatra da nije kriva, nije li onda njoj nanesena nepravda, jer već više od godinu dana ne smije raditi. Rekla je da su to pitanja za DV Zeko. Naposljetku nas je uputila na svoju odvjetnicu, no nije nam, pomalo bizarno, htjela reći tko je ona. Kada smo ju suočili s informacijom da posjedujemo relevantnu dokumentaciju te da znamo kako je njezina odvjetnica Ružica Piličić Šinko, ni tada nam nije htjela dati njezin broj telefona već je ustvrdila da će “odvjetnici poslati e-mail”. Inače, brojevi gotovo svih odvjetnika u RH dostupni su u Imeniku odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, pa do odvjetnice Piličić Šinko nije bio problem doći.
Nažalost, ni ona nije pokazala naročit interes da se u ovom članku objavi istina o događanjima u DV Zeko i mogućnosti da su u tom slučaju počinjena teška kaznena djela koja bi mogla rezultirati trajnim psihičkim posljedicama za djecu. Nju je, zapravo, najviše zabrinjavalo jesmo li mi uistinu novinari, pa je zatražila da pošaljemo dopis sa službene redakcijske e-adrese. Upozorila nas je da odgovor ne očekujemo odmah jer ona mora pregledati spis, iako joj je kao odvjetnici zdravorazumski poznato ili trebalo biti poznato je li njezina okrivljenica ikada uhićivana, je li pokrenut postupak i slično. Postavili smo joj, stoga, pitanja i službeno, ali ne samo ona o detalju slučaja nego i neka općenitija. Zanimalo nas je, naime, kako kao pravni stručnjak, a prije svega i kao osoba, komentira činjenicu da jedno tužiteljstvo u Hrvatskoj 14 mjeseci nije u stanju pokrenuti čak ni istragu za devet kaznenih djela na štetu vrtićke djece. Odgovori do zaključenja ovog izdanja nisu stigli.
Pojednostavljeno, tužiteljima, okrivljenoj odgojiteljici i njezinoj odvjetnici u ovom je trenutku važnije je li ispoštovan članak 7 ili podstavak 8 nego da se utvrdi je li u veljači i ožujku prošle godine jedna žena počinila devet teških zločina prema vrtićkoj djeci. Kako je počelo, ne bismo se iznenadili da djeca iz ove priče već budu u osnovnoj školi dok se Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici odluči postoji li uopće sumnja da su bila zlostavljana još kao gotovo pa bebe.
S drugim odgojiteljima, ponavljamo, nisu imala nikakvih problema, a otkako je Dušica udaljena s radnog mjesta, djeca koja su inače imala probleme prilagodbe te su, recimo, odbijala hranu, počela su normalno jesti u vrtiću. No, osim djece i roditelja, psihičke posljedice osjećaju i sami zaposlenici vrtića, kojima je, ljudskim rječnikom, “dosta svega”, a tada su se žalili i na glavobolje, umor i mučnine zbog odnosa s navodno nasilnom odgojiteljicom. Tadašnja ravnateljica o svemu je obavijestila Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Prema propisima, odgojiteljicu je udaljila s radnog mjesta, a u DV Zeko stigao je i interventni krizni tim psihologa ministarstva koji je pružio pomoć svima koji su bili uključeni u ovaj mučni slučaj. Odgojiteljica je, dakle, udaljena s radnog mjesta, a nadzor nad radom dječjeg vrtića obavila je i Prosvjetna inspekcija. No njihov je zaključak šokirao sve uključene.
Oni su, naime, utvrdili kako vrtić nije smio udaljiti Dušicu Petričević s radnog mjesta jer ona nije formalno optužena, odnosno nije započet kazneni postupak, niti joj je dokazana krivnja. Naime, prema Zakonu o kaznenom postupku, kazneni postupak počinje formalnim otvaranjem istrage ili potvrđivanjem optužnice. Iako je, ponavljamo, od policijske prijave do danas prošlo više od 14 mjeseci, virovitičko tužiteljstvo nije uspjelo učiniti ništa od toga, kao ni – ako je sve u redu i nema zločina – donijeti rješenje o odbacivanju policijske prijave.