Mjesto radnje: grad Oulu - Finska. I kad obični čovjek prvi put sjedne u kajak, nije mu baš lako. Treba snage, a kako je nemam, jer po prirodi nisam sportaš, odmah sam se prevrnuo u rijeku Oulujoki (zapravo, trajalo je pet sekundi)! Osim trenera, nije bilo nikoga da vidi taj spektakularni "trostruki aksel" koji bi svojevremeno oduševio i Milku Babović, pa sam opet pokušao. I uspio, iako sam bio totalno mokar na svježih deset stupnjeva, o čemu nisam razmišljao. Tako sam kajakom kao olimpijac preveslao petstotinjak metara i osim kulture, dobre hrane, saune i ljubaznih ljudi i taj će mi vrhunski sportski događaj ostati u pamćenju. Oulu je prekrasno tih grad (šesti po veličini) u sjevernom dijelu zapadne Finske, na obali Botničkog zaljeva - piše Slobodan Kadić u kolumni Pitnike svaštarije, Glasa Slavonije.
Već bijah u Finskoj, ali mi je pažnju zaokupio glavni grad Helsinki i kada sam dobio pozivnicu za Oulu, znao sam da ću otputovati u prekrasnu i uređenu zemlju s divnim ljudima koji vole ljude i koji se trude da život prođe u zadovoljstvu, veselju, smijehu i finoj hrani. Kažu da je grad osnovan 1605. godine i razvijao se s početkom izvoza lososa, krzna i katrana, koji se koristio za zaštitu drvenih brodova. Danas Oulu postaje vodeći centar za cijeli sjever Europe kao grad znanosti i tehnologije, s dvjestotinjak kompanija poput Nokije, Ericssona, PKC Grupe i s više od 5000 zaposlenih u njima, a 2026. grad će biti Europski grad kulture.
Već me na aerodromu dočekalo mahanje Djeda Mraza, ali svi znaju da je to samo marketinški trik, jer djedica nije iz Oulua, nego iz Rovaniemija. Domaćini su se potrudili da sve bude fantastično, pa me dočekala naručena taksi-limuzina kompanije Otaxi, jer kako će se hrvatski novinar gužvati u autobusu nakon dva leta preko Muenchena. Taksimetar je pri dolasku u svratište pokazivao "samo" 47 eura, ali o cijenama u Finskoj, bolje ne pričati. Hotel je bio Nordic Art Hotel Lasaretti, nekad je na tom mjestu bila bolnica, sudeći po mnogočemu, ali komfor je bio zadovoljavajući. Iako je vrijeme bilo tmurno i svaki je dan u Finskoj pomalo daždilo, nisam gubio vrijeme, već sam bez ambrele krenuo u brzi obilazak grada kako bih stekao dojam u kakav sam raj došao!
Prtljagu treba prilagoditi destinaciji, a davno mi je, kao mladom putniku, bilo jasno da se majice kratkih rukava ne nose u Norvešku ili džemperi na Karibe! Tako sam ponio dobre cipele za hodanje, tenisice, trenirke (kajak, bicikliranje), pulovere, vjetrovku i kupaće za nevjerojatno iskustvo parenja u sauni. O pari i sauni na rijeci koju drže volonteri sljedeći ću put jer tematika zahtijeva dublje razjašnjavanje, posebno onima koji su riječ parenje pročitali s krivim naglaskom, iako sumnjam da ima takvih!?
Satu, simpatična Finkinja koja obožava hrvatsko more, bila je zadužena za prvi i treći dan, a drugog dana se o novinarima brinula njezina kolegica Ulla, koja je nekoliko godina provela promovirajući Finsku u Japanu. Poželio sam da ovo putovanje traje duže, ali još ću se ja vratiti na "mjesto zločina" jer u Ouluu žive ljudi koji obične stvari čine drukčije, a, zamislite, tu se razvija 6G mreža i održava svjetsko prvenstvo u imaginarnom, "zračnom" sviranju gitare s porukom mira za cijeli svijet.
Za one koji ne znaju, za natjecanje nije potrebno stvarno glazbeno znanje ni fizička gitara, a trans natjecatelja na pozornici izgleda kao da znaju svaki akord, a važan je i kostim. I sam sam zasvirao "zračnu gitaru" s najboljim učiteljem, imena Markus "Black Raven" Vainionpää – svjetskim šampionom iz 2000. godine. Odmah nakon "muziciranja" ručali smo u restoranu Oula, a jelovnik je bio "Arctic Food Lab", specijalno kreiran za odabrane restorane koji ga već sada nude gostima ususret super eurokulturnoj 2026. godini. A što se to onda nudi? Uglavnom domaći proizvodi, od lososa do janjetine, mesa soba i lokalnog voća i povrća. Gradsko središte krasi statua Toripolliisi, bucmastog policajca koji je davno nadgledao tržnicu i čuvao red, a sada je on vječni motiv za škljocanje aparatima. Finska me oduševila, ovo je tek početak jer nastavak slijedi, a kako mi je bilo u sauni punoj žena, doznajte već sljedeće srijede. U međuvremenu otputujte nekamo, ako već niste, a ako ćete biti daleko od domovine, Putničke svaštarije mogu biti čitane i online na webu Glasa Slavonije! Bujrum!