Vesna, Jasna, Gordana, Dubravka, Biljana, Svjetlana, Snježana, Maja i još niz ženskih imena, 70-ih i 80-ih su godina pomalo silazila s liste popularnosti, a počele su stizati Mia, Lana, Laura, Dora, Sara, Karla. Barem je tako bilo kod nas, i u obiteljima naših prijatelja i kumova. Ponekad je doista bilo teško zapamtiti imena novorođene djece, u čemu je moj tata, bio bez konkurencije.
Nakon što je dovezao iz bolnice kuma Josipa, i njegovu kćer, koja je netom rodila, došao je kući presretan, jer, kaže, skoro nije vidio tako lijepo i napredno, bucmasto dijete.
- Kako se zove mala kumica? - upitala ga je mama
Zapalio je cigaretu, zagledao se tko zna gdje, i odgovorio da se ne može sjetiti.
- Ne možeš se sjetiti?! Pa, dovezao si ih doma i ti se ne možeš sjetiti?! - kroz smijeh će mama
- Nešto kao Vesna, al nije Vesna - pokušava tata prizvati ime.
- Pa, je l' Vesna, ili nije? Sram me nazvati, već sam zvala i čestitala, nisu znali kako će maloj dati ime. Al, sad kad su ti rekli, dovezao si ih doma, tek me sad sram nazvati i pitati kako se zove - malo manje je nasmijana mama
- Pitat ću sutra kuma, na poslu, onako, kako unuka, pa možda spomene ime. Sigurno ću zapamtiti - odrješito će tata.
Sutradan dolazi s posla, a od kapije, pa sve do ljetne kuhinjice i šnajderaja, kao da priča sam sa sobom.
- Vanesa! Vanesa se zove - ulijeće u kuhinjicu.
Nedugo nakon razmišljanja o tome kako zapamtiti ime Vanesa, u našoj je familiji rođen dječak, kojemu su dali ime Ruben.
Tata, svjetski prvak, zapamtio je, začudo, u prvom pokušaju, ali tada je fulao samo jedno slovo.
- Pa, jel oni išta misle? Dati ime djetetu po prašku!
