Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Packe u školi! Svi se toga sjećamo, nismo ih doživljavali kao zlostavljanje niti su nam ostavile psihičkih posljedica


  Prosvjeta           Sanja Tkalčec           09.12.2018.         2940 pogleda
Packe u školi! Svi se toga sjećamo, nismo ih doživljavali kao zlostavljanje niti su nam ostavile psihičkih posljedica

Sjećam se vremena kada su učenici bili samo nestašna djeca, nastavnici i profesori pedagozi sa autoritetom, a očevi i majke roditelji koji su klince od malih nogu učili pristojnom ponašanju. Jako dobro pamtim svoje osnovnoškolsko razdoblje. Bili smo malen i složan razred, uvijek spreman na nestašluke. One prave dječje, bez imalo trunke i zlobe.

Igranje „Trule kobile“ bilo je obavezno pod svakim odmorom. Ekipa se birala pomno i razvijala prava strategija kako pobijediti suparnike. Kada smo se umorili, preselili smo se do prozora. Virkali smo, dobacivali, znali smo se nagurivati pa je slučajno stradao i prozor. Nitko zbog toga nije dizao pompu. Niti dobio ukor. Snovčali smo se, platili štetu i domar je promijenio prozor. Mislim da čak ni roditelji nisu znali niti bili pozvani na razgovor jer imaju problematičnu djecu.

Sjećam se i razbijene utičnice. Baš tada smo učili o strujnom krugu. Genijalci kakvi smo bili, a i poduzetni, u čas smo se dogovorili da se spojimo na 220. Napravili smo krug, prvi i zadnji su se uhvatili za žice a ostatak ekipe se uhvatio za ruke. Nismo bili zadovoljni, pa smo se zapitali kako bi bilo da se u strujni krug spojimo sa metalom? Neki su imali srebrne lančiće, neki zlatne koji su u času bili skinuti u svrhu višeg cilja. Taman kada smo krenuli sa eksperimentom u učionicu je ušao dežurni nastavnik. Nije bio spojen u strujni krug, ali mu se kosa na glavi digla i nakostriješila. Naprasno nas je prekinuo u našem znanstvenom radu i pozvao domara da popravi šalter. I to je bilo to, opet bez ukora i opomena.

Isti je taj nastavnik ušao u učionicu dok smo pod velikim odmorom nakon jela zapalili cigaretu. Taman sam povukla dim i cigaretu predala dalje. Taj se učenik snašao i bacio cigaretu kroz prozor, a ja puhnula dim nastavniku drito u facu. Samo se nasmiješio, klimnuo par puta glavom i izašao van.

Sat kemije. Nastavnica je na trenutak izašla van iz učionice. Naravno da smo i mi virnuli na hodnik. Kako i zašto je prijatelj iz razreda aktivirao aparat za gašenje požara, to ne znam. Rekla bih slučajnost i radoznalost u kombinaciji. Kat je bio bijel. Nastavnica je ovaj puta pozvala i pedagoga. Provela se istraga. Tu se kolegijalnost pokazala na djelu. Nitko nije htio otkucati prijatelja. Svi su se redom izjasnili da ne znaju počinitelja. Na kraju se ipak prijatelj ustao i priznao. Posljedica? Ostao mu je nadimak - Crni Boro. Tako ga je nastavnica oslovila šokirana kad je saznala da je on taj nestaško. Kazna? Plaćanje vatrogascima punjenje aparata.

To je samo dio naših nestašluka.

A nastavnici? Red je da se osvrnem i na njih. Već kao zaposlena osoba razgovarala sam sa jednom od nastavnica. Pričali smo o našim zgodama i nezgodama. Ona je nama tolerirala naše nestašluke, a mi njoj štrikanje pod satom.

Packe! Svi se toga sjećamo. Nismo to doživljavali kao zlostavljanje. Niti je to ostavilo psihičkih posljedica da nam je trebao psiholog i psihoterapija.

I roditelji su tada bili drugačiji. Odgajali su djecu da poštuju učitelje i starije. Nisu ih stavljali pod stakleno zvono i punili im glavu o njihovim pravima. Tada su djeca imala i obaveze. Tada niste mogli čuti neku od roditeljica da objašnjava svima na roditeljskom sastanku kako je njeno dijete najpametnije, najbolje i najpristojnije, dok razrednik uporno objašnjava da je dijete puno jedinica kao šipak koštica i da se problematično ponaša.

Što ćete, nastupilo je drugo doba. Vrijeme kada učenik učenika ne smije krivo pogledati, a kamoli što reći. Odmah se trči razredniku, alarmira se pedagog i psiholog. Roditelji se gotovo potuku štiteći svoju mladunčad nedopuštajući im da se sami izbore za mjesto pod suncem i naviknu na životne okolnosti.

Klinci urlaju pod satom, gađaju profesore, guraju ih i prijete.

A nastavnici i profesori? Zatrpani kojekakvim pravilima i propisima, svezanih ruku, plivaju u nametnutom sistemu nadajući se da će izvući živu glavu.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Prosvjeta



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: