Mamini slobodni dani, i pomak iz šnajderaja, mogli su se izbrojiti na prste jedne. Al, ovu proslavu nisu mogli izbjeći. Iako se ni njoj, ni tati nije previše žurilo, sve bi najradije odustali. Mama, jer joj se činilo da svakim izlaskom iz šnajderaja gubi dragocjeno vrijeme, a tata ionako nije bio za pjesmu i zabave.
Trebao je to biti jedan svečani dan, kad se obitelj sastane, razveseli, zapjeva, dobro pojede i fino popije. Samo, koga pozvati, danima je razmišljala Marijana, organizatorica obiteljskog okupljanja.
Jel' baš stric bio poželjan na takvom mjestu? Njemu u životu ništa nije značilo, doli janjetine, piva, Bebe Selimović i Safeta Isovića. Beba zbog, kako je govorio, onih divnih očiju, pa kad zatrepće, da te trnci prođu, bez previše zanimanja za njezine pjesme, a Safet, jer je njegov hit Trepetiljka trepetala naručio, povodom ženidbe sina, na lokalnoj radio postaji, a potom naredio svim ukućanima da naručenu pjesmu moraju slušati koliko god puta bude emitirana.
Al, kako, na istom mjestu i u isto vrijeme, stric, i ujakova nova izabranica, Slovenka Ellse, profesorica na muzičkoj akademiji, školovana na zvučnim konzervatorijima širom svijeta. A baš ona, trebala je donijeti harmoniku, i zabaviti društvo.
Ujak i Ellse doputovali su iz Austrije, a stric je tu, par kuća dalje, ionako navraća svaki dan. Pa, ništa, nećemo strica obavijestiti, on, ionako, radi taj dan drugu smjenu, kao portir u tvornici, neće mu biti do pjesme, bit će umoran, razmišljala je, potpuno naivno, gospođa Marijana.
Poslije večere, i kolača, Ellse, je uzela harmoniku, te polako, tiho i nenametljivo, počela zabavljati društvo. Nije to bio repertoar za okupljene, nešto je tu falilo. Poneka, u narodu poznata kao starogradska, donekle je popravila ugođaj.
Al, i to je bilo sve nešto sjetno. U svim pjesmama akteri su bili ostavljeni, zaboravljeni, lišće žuto već opada, zlatni prsten, tamo nekoj djevi, još uvijek je spomen na nikad prežaljenu ljubav, dok hladan vjetar poljem piri.
Ubrzo su zaključili da će biti bolje ako nastave zabavu prepričavajući zgode i nezgode iz nekih davnih dana, a i bližio se dan Ellsine udaje za ujaka, nije nedostajalo tema za priču i ugodno druženje.
Oko 22 sata, kad se društvo počelo razilaziti, evo ga, stric!
Već s kapije viče:
- Evo mene ranije iz druge! Imal' šta da se pojede i popije? Pjeva li se ovdje išta?
Marijana, domaćica, ponudila mu je, reda radi, ajde nek' nešto pojede i popije, nadajući se da će stric odbiti, jer stol je već bio pospremljen, hrana maknuta, osim kolača.
- Davaj šta ima! Gladan sam k'o vuk! - oblizuje se stric
Iznijela Marijana na stol sve što je preostalo, a stric počeo grabiti iz svake zdjele, kao da mu je posljednji obrok u životu. Okupljeni se počeli meškoljiti, nije im više do priče, a još manje do promatranja strica kako srče i skoro se guši halapljivo proždirući hranu.
- Deder, zasviraj ti nama Prijo moja, kako ćemo! - naređuje između dva zalogaja
- Prijo moja, kako ćemo? Gospon, ja pak to ne znam svirati. Ajde, vi započnite, a ja ću vas pratiti, možda uspijemo. - kulturno odgovara Ellse.
Ono što je tada uslijedilo, teško da će se ikada više ponoviti. Jer, stric je bio antisluhist, za njegovu intonaciju i frekvenciju još nije moderna civilizacija izmislila odgovarajući instrument, budući da je svaku pjesmu izvodio koristeći kao podlogu muziku kola kukunješće, a tekst, ovisno o tome koji mu je hit bio omiljen, pa kad je u sitne sate započeo:
Dok svatovi pjevajuuuui kolo se viiiijeja
ja se maaaalo bliiiiize primaknem do prijeee
Prijo moja, kako cemooooo prijatelju, laaako cemo,
prijo, samo kaziiiii prijateljuuuuu, vaaaaži
Ellse je potpuno odustala od nakane da uhvati njegov ritam, a stric se, sad već bijesan, jer propala mu zabava, podrigujući i prebacujući čačkalicu preko dvojke, gore desno sve do četvorke dolje lijevo, supijano unio Ellse u lice:
- Ma ko je tebi dao diplomu?! Ti ne znaš svirati Prijo moja, kako ćemo?
Marijana je dugo žalovala zbog neuspjelog obiteljskog okupljanja, iako su svi znali i vidjeli da je stric upropastio ugođaj.
A on je nastavio dolaziti, i isto dugo prepričavao, al' ne zbog neuspjelog obiteljskog okupljanja, nego zbog Ellse.
Svako malo je uzdisao:
- Ja ljepše žene u životu vidio nisam. Misliš li ti, Marijana, da me ona pamti?
Doista ne znam koja bi žena mogla zaboraviti tako osebujan način udvaranja, s podrigivanjem, čačkalicom što izviruje iz usta, pogledom mutnim od strusenog alkohola, i nevjerojatnim muzičkim talentom
