Nekada, u Jugoslaviji, kada je industrija velike zemlje bila razvijena ovakvi prizori su, kažu stariji željezničari i ljudi koji žive uz prugu, bili uobičajeni. Dugačke kompozicije teretnih vlakova prolazile su slavonskim prugama gotovo rutinski, noseći čelik, drvo, žito ili automobile iz jedne industrijske zone u drugu. Danas se građani čude, pale mobitele i kamere, a mediji trenutak opisuju kao rijetko viđene scene.
Kompozicija vlaka sa 17 vagona koja je ovog predvečerja ušla u Virovitičko-podravsku županiju, a kasno navečer iz nje izašla dugačka je 550 metara. Na svakom vagonu je po 14 automobila marke Fiat Panda, ukupno njih 238. Kako smo doznali, vlak ide iz Kragujevca, iz tvornice automobila Fiat Srbija (bivša Zastava) za Njemačku. Zbog poteškoća na prugama preusmjeren je s uobičajenog međunarodnog prometnog pravca (Koridor X (Salzburg – Ljubljana – Zagreb – Beograd – Skopje – Solun) na lokalne, magistralne pravce.
Kao i sve što nije svakodnevno, vlak je izazvao pažnju građana, posebno ljubitelja željeznice i vlakova, a onda i javnosti, ako pod javnošću smatramo i društvene mreže. Vijest je vrlo brzo postala viralna. Otvorena su i mnoga pitanja, komentari i odgovori: Kako naši prekratki kolodvori mogu primati tako dugačke vlakove; zašto ovakvi teretni vlakovi najčešće putu noću; mogu li tračnice podnijeti teret i koliko država zarađuje kroz naknade za korištenje željezničke infrastrukture?
Zašto je jedan vlak postao mala senzacija? Možda upravo zato što podsjeća na vrijeme kada je željeznica bila glavna arterija gospodarstva, a teretni vlakovi dugi pola kilometra nisu bili vijest, nego dio svakodnevice.
