Slika, piše pjesme, vodi restoran – Sandra Habijanac puna je dobre volje, energije i inspiracije. Mladenačkog izgleda koji ne odaje godine, energična i vedra, nedavno je otvorila svoju treću izložbu slika u Pubu. Rođena je Krapini, gdje je pohađala osnovnu školu i gimnaziju, a zatim u Zagrebu završava školu za dizajn interijera i dolazi u Viroviticu. Bavi se ugostiteljstvom već dvadeset godina i sa suprugom vodi restoran i prenoćište „Slavonska kuća“. Ima dvoje odrasle djece, blizance Dinu i Dunju. Svoje noćne sate posvećuje umjetničkom stvaranju – piše pjesme i slika.
Slike Sandre Habijanac izložene u Pubu izgledaju kao kompjutorske grafike, no nastaju klasičnim slikarskim tehnikama, a autoricu posebno oduševljavaju promjene boja na slikama ovisno o svjetlu kojem su izložene. Po motivima su slične pop-art grafitima koji osvježavaju urbano sivilo – slika mandale, apstrakcije i egzotične strukture, a trenutno istražuje trodimenzionalnost i promjene boja pod različitim osvjetljenjem.
Sa Sandrom Habijanac razgovaramo o njezinoj novoj izložbi, motivima njezinih slika te o tehnikama koje koristi i slikarskim uzorima, a spomenuli smo i restoran koji vodi, doživljaj Virovitice i planove.
Nedavno otvorena izložba slika u Pubu jedna je u nizu izložbi kojima se predstavljate virovitičkoj publici. Po čemu se aktualna izložba razlikuje od dosadašnjiih?
- Ovo je moja treća izložba u Virovitici. Na ovoj izložbi publici sam predstavila svoju novu tehniku slikanja pri kojoj slike mijenjaju oblike i stvaraju 3D efekt, te izgledaju kao da se miču i da su žive. Izložba je u biti igra svjetla i slike pri kojoj dobivamo tu iluziju.
Na vašim najnovijim slikama čest je motiv Afrika i afričke boje. Kako birate motive? Je li presudan likovno atraktivan motiv ili simbolika?
- Šta se tiče motiva slike njega uopće nemam na početku. On dođe sam po sebi. Volim boje, detalje, volim miješati stilove...Jednostavno pustim sliku da me odvede i preuzme riječ. Takvo me slikanje najviše ispunjuje jer ni sama do samog kraja ne znam šta će ispasti od slike.
>>> Izložene nove slike Sandre Habijanac: Igra je to boje i svjetla
Slikate tehnikama koje daju trodimenzionalnost slici. Koristite li kompjutorsku grafiku? Kako nastaje jedna slika?
- Trenutno slikam najnovijom tehnikom koju sam slučajno sama otkrila dok sam prepravljala jednu sliku s kojom nisam bila zadovoljna. Određene dijelove sam ostavila, a druge pretvorila u drugu sliku i skužila da to jako zanimljivo izgleda. Jednostavno slika dobiva svoju dubinu. A šta se tiče reagiranja na svjetlost i UV rasvjetu to sam otkrila dok sam izlagala slike na jednom festivalu gdje su neke moje slike slučajno bile izložene takvoj rasvjeti i onda sam tek vidjela da skroz ludo i neobično izgledaju izložene takvom svjetlu i tako je počelo. Nakon toga sam sljedeće slike počela raditi na taj način. Napravim jednu, pa u njoj drugu, nekad i treću i tako dobijem dubinu slike. Nakon toga slikam u mraku pod određenom bojom svjetla i UV rasvjetom da uspijem dobiti tu iluziju micanja slike tako da kad kasnije upalim reflektore dijelovi slike se miču, vrte u krug ili nestaju. Tako dobijam taj 3D efekt.
Izgleda kao kompjuterska grafika ali nemam veze s njom, to je eto moj novi osmišljeni stil. Ne znam izrađuje li netko slike na taj način, nisam to nigdje vidjela, jednostavno je slučajno nastalo.
Tko su Vaši slikarski uzori? Jesu li uzori isti danas kao i u vrijeme školovanja? Zanima li Vas suvremeno slikarstvo i stvaralaštvo domaćih likovnjaka? Jeste li pratili virovitički likovni klub Nikola Trick?
- Nemam određenih slikarskih uzora, ali ako ću nekog izdvojiti onda mi je Picasso neobičan i zanimljiv. Warhola volim zbog njegovih uvijek veselih slika, Pollock, Dali također su vrlo zanimljivi u nekom svom smjeru te od naših Edo Murtić. Doduše, moj stil nema veze s nijednim od njih. Suvremeno slikarstvo vrlo mi je zanimljivo, međutim ovo što trenutno radim uz pomoć UV rasvjete i reflektora je puno zanimljivije od samog slikanja. Na žalost, ne pratim likovne klubove jer za to nemam vremena, niti sam ikad išla na neki tečaj slikanja. Tako da mogu reći da sam skroz samouka slikarica.
Završili ste školu dizajna, a bavite se ugostiteljstvom. Kako ste slikarstvo uklopili u svoj život voditeljice restorana? Izlažete li svoje slike na zidovima restorana i apartmana koje vodite?
- Završila sam višu školu za umjetnost "Callegari" za dizajnera interijera, ali time se ne bavim. Sa suprugom već 15 godina vodim restoran ' Slavonska kuća". Svoje slike tamo ne izlažem jer moje slike nisu u tom slavonskom starinskom štihu u kojem je restoran pa mi se ne uklapaju.
Za Viroviticu je tipično da promjenu unose došljaci, ljudi koji stižu iz drugih sredina. Koje su za vas prednosti života u Virovitici, nakon odrastanja u Krapini i studiranja u Zagrebu?
- Odrasla sam u Krapini koju jako volim, u Zagrebu završila školu za dizajn, te se nakon tog doselila u Viroviticu gdje mogu reći da mi je vrlo lijepo. Volim ovaj grad, nekako je po mojoj mjeri. Nisam za velike gradove poput Zagreba, ne volim takvu gužvu. U vezi prednosti života u Virovitici, mislim da kako si napraviš tako ti i bude, ako se malo potrudiš svugdje će ti biti dobro. Eto ja sam si napravila da mi u Virovitici bude dobro. Mada mislim da bi se ja snašla bilo gdje, volim raditi, puna sam energije i ideja. Toga kod mene nikad ne fali!
Osim što slikate, pišete pjesme i bavite se kiparstvom. Gdje nalazite inspiraciju za umjetnički rad?
- Osim slikanja pišem pjesme, knjigu, pjesme za uglazbiti, te sam napisala zbirku pjesmica i igrokaza za djecu. Nisam još ništa objavila, ali uživam u pisanju. Jednostavno kad dobijem inspiraciju napišem dio knjige ili pjesmu i to je to. Pjesme pišem od svoje srednje škole, a knjigu već desetak godina, ali još je nisam završila. Jedna od želja mi je da nešto od toga i objavim.
Prije slikanja izrađivala sam skulpture japanskom tehnikom raku keramike i 2-3 godine surađivala s "Neanderthal Museum" u Krapini, te za njih izrađivala suvenire, pa je zatim došla faza izrađivanja skulptura od drveta koja je trajala godinu-dvije. Međutim nekako mi je to dosadilo i tako sam počela sa svojim novim hobijem - slikanjem. Od svih hobija ono me najviše veseli.
Šta se tiče inspiracije nje imam i previše tako da ideja za slikanje uvijek imam, jedino šta mi fali je malo više vremena. Zato je većina mojih radova naslikana u noćnim satima. Tada konačno imam mira i vremena!