U predstavi Ugledni gost Fadila Hadžića, kojom su završili peti Gumbekovi dani u zagrebačkom Histrionskom domu, jednu od glavnih uloga nosi Snježana Lančić-Prpić. S nagrađivanom virovitičkom glumicom razgovaramo o Fadilu Hadžiću, tajni uspjeha dječjih kazališnih predstava, njezinim dramskim projektima Pričalica i FeDOr , uspjesima virovitičkog kazališta te o političkoj karijeri njezina supruga Siniše Prpića.
Na Gumbekovim danima došli ste s Hadžićevim komadom Ugledni gost. Što nam Hadžić ima za reći o nama današnjima? Tko je inicirao taj projekt i kako ste se našli u ekipi s Miloradom Bunčićem i Vlatkom Petrićem?
Ako samo, u već uključeni google ukucate ime Fadil Hadžić, otvorit će vam se biografija koja vas mora zadiviti. Sve! Posebno kazališne profesionalce. Utemeljitelj je zagrebačkih kazališta Komedija (najprije pod nazivom Kerempuhovo vedro kazalište), "Kerempuh" (isprva "Jazavac") i Vidru. Nezaobilazna je ličnost kulturnog svijeta Zagreba i Hrvatske druge polovice 20. stoljeća, autor više od 50 kazališnih komedija, po čemu je najizvođeniji suvremeni hrvatski komediograf, filmski i televizijski redatelj, te scenarist. Njegove komedije glumci rado igraju a publika ih jednako rado gleda. Već šezdeset godina neprestano je na repertoaru kazališnih kuća u zemlji i inozemstvu.
Komedija „Ugledni gost", iako objavljena 1979. danas je jednako aktualna i „svježa". U svojoj osnovi bavi se fenomenom fasciniranosti poznatim osobama. Situacije i međusobna komunikacija naših aktera podsjećaju nas na slične situacije iz naših današnjih života i čine ih beskrajno smiješnima. Projekt je pokrenuo Igor Rogina iz Zagreba, vlasnik umjetničke organizacije Trag Crveno, a s Miloradom Bunčićem upoznao me Zlatko Petrović koji je i dramaturg predstave. Dogovarali smo suradnju za slijedeći FeDOr, lutke, ulično kazalište... i dogovorili Uglednog gosta.
Kao dramska pedagoginja, unazad nekoliko godina vodite festival dramskog odgoja FeDOr i predsjednica ste udruge Pričalica. Što ste dosad postigli s FeDOrom i Pričalicom i kakvi su Vaši planovi za dalje?
„Pričalica" je udruga prije svega osnovana s ciljem promicanja dramskog i kazališnog odgoja i to nakon uspješne suradnje s dr. Elvirom Koić, psihijatricom, u projektu „Bajkama do stvarnosti". U osnivanju nam se pridružio i moj sin Ivan Slavić, učitelj i također dramski pedagog i moram priznati FeDOr je njegova ideja. Dramske tehnike i metode važan su element u načinu poučavanja a vještinama možete ovladati jedino na radionicama koje su dobro osmišljene i stručno vođene.
Brojne su kulturno-umjetničke udruge, ustanove i škole od prvog festivala partneri u realizaciji. Već prvi festival dobio je nagradu Hrvatskog centra za dramski odgoj. Dvoje djece sudjelovalo je na evropskim dramskim susretima po 14 dana u Belgiji i Turskoj. Prošle godine vodila sam hrvatski dramski tim u Bad Segeberg kod Hamburga u sklopu projekta „Mladi na djelu", a u tim od osmero mladih ušla je i jedna Virovitičanka. Sve to dodatno pozitivno i motivirajuće djeluje na mlade. Vole kad su dio događanja a ne pasivni promatrači, a iznad svega izuzetno su kreativni i vrijedni.
Vratit ću se na FeDOr; radionica koju vodim Igra-Improvizacija-Prezentacija, obrađuje povijesni kontekst dokumenta „Zlatne bule" a samim tim i vrijeme proglašenja Virovitice slobodnim gradom ali i proglašenje tadašnjeg Gradeca , slobodnim gradom baš u Virovitici, sa prezentacijom upravo 16. kolovoza kada je i službeni Dan grada Virovitice. Planiram nastaviti sa istim aktivnostima. Spomenut ću da je logo „Pričalice" i FeDOr-a dizajnirao je naš Virovitičan Davor Šunk.
U Telefonskim pričama glumite s Pavelkom, Zidarom i Blankom Bart. Prema toj postavi može se zaključiti da Kazalište Virovitica za najmlađe bira samo najbolje. Primjećujete li plodove takvog ulaganja?
Da, Telefonske priče, zaista su dobra i rado gledana predstava, rezultat su dobre stvaralačke energije cijele grupe. Upravo smo ih odigrali osam na Vukovarskom proljeću. Mišljenja sam da je kompletan glumački postav našeg kazališta jako dobar i da su drugačije kombinacije u postavu isto dale jako dobre rezultate. Grimmove priče, Vrapčić Francek, Najveća su šteta droga i cigareta, Zlatne basne, sve su to predstave koje su se na repertoaru zadržale više od pet godina a svaka je igrana preko 150 puta na zadovoljstvo nas koji igramo i zadovoljstvo djece. Želim da Telefonske priče puno igraju, da se puno djece dobro zabavi i prepozna igru kao svoju motivaciju. To su jedini mjerljivi plodovi od uloženog.
Nagrade koje se posljednjih godina slijevaju u Virovitičko kazalište dokazuju koliko je kvalitetno. Zna li virovitička publika cijeniti tu kvalitetu? Kako grad živi sa svojim kazalištem?
Virovitička je publika uvijek voljela svoje kazalište. Mnogi će se sjetiti da su se večernje predstave reprizirale subotom 4-5 puta. Posljednjih 15 godina pojavljujemo se na festivalima i nagrade koje su se slijevale dokaz su izvrsnosti koja traje. Mogla bih reći da Grad sa svojim kazalištem živi u interakciji. Neprestano u izazovu, iščekivanju i iznenađenju. Susreti Virkas i Virovitičko kazališno ljeto otvorili su velika vrata brojnim kazalištima i kazališnim skupinama i mogu reći da već dugo zajedno uživamo u bogatoj kulturnoj trpezi.
Kakav je vaš stav prema političkom angažmanu vašeg supruga Siniše Prpića? Koliko ga podržavate, a koliko ste neovisni u svojim karijerama?
Politički angažman mog supruga njegov je vlastiti odabir i ambicija, međutim teme koje obrađuje, probleme na koje ukazuje i rješenja koja nudi daleko su najkvalitetnije od svega što je u ovom trenutku na političkoj sceni ponuđeno. Nesputan je i hrabar, drugačiji od drugih, nije nikome dužan i već je samim tim uspio. Siniša i ja smo se sreli kada smo već čvrsto kročili stazama svojih karijera, ako se to tako može nazvati i apsolutno smo neovisni. Ja se ne namjeravam baviti politikom.