Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud
  Odabrao / Davor Suhan           14.01.2009.         2208 pogleda
Susret u breskviku Donjem

Jednom je jedan dječak iz Donjega breskvika, općina Mrsomudište, sreo dječaka s Marsa.

            “Ja sam s Jupitra”, lagao je Mali zeleni.

            “Ah, to je meni baš svejedno”, odgovorio je zemaljski dječak. “Jupiter, Uran, Saturn... Od svih devet najbolja je Zemlja”.

            “Kako znaš“? pitao je Marsovčić. “Nisi bio ni na Marsu, a kamoli na Jupitru ili Uranu”.

            “Svejedno, ja znam da je Zemlja najbolja. Pokazat ću ti – takvih čuda sigurno nema na drugim planetama”.

            I dječak povede Marsovčića u breskvik svojega djeda.

            “Vidiš li ovo stablo? Reci mi, odakle raste”?

            “Vidim, naravno. Raste iz zemlje”.

            “Dobro. A sada uzmi pregršt te zemlje, njušni ga, i reci mi ćutiš li kakav miris”?

            Marsovčić posluša Zemljanina, uze nešto zemlje među svoje zelene prstiće (s plivaćim kožicama), pomiriši zemlju i izjavi da zemlja nema nikakva mirisa. Onda Zemljanin ubere zrelu breskvu, rastvori ju, i prinese Marsovčiću pod nos.

            “Miriše li”?

            “Miriše”.

            “A sada stavi malo zemlje na jezik, i kaži mi je li slatko”.

            Marsovčić i opet posluša druga sa Zemlje, okusi malo zemljice, ispljune, i izjavi da zemlja nije nimalo slatka.

            “A sada žvakni malo breskvice”.

            “Slatko je”, izjavi Mali zeleni.

            “Eto vidiš kakvo je to čudo: zemlja niti je slatka, niti miriše, a stablo koje iz nje raste miriše, i slatko je svojim plodovima. Hoćeš li da te sada povedem u Gornji Šljivik kod moje tetke? Da okusiš šljivu? Pa poslije krušku, kajsiju? A tek jagode i trešnje da kušaš, druškane! A tek cvijeće da vidiš, ortače! Uzmimo samo ružu... odakle njoj crvena, žuta, bijela i tko-zna-kakva boja, kad je zemlja tamno bezbojna? Eto, to ti je dokaz da je naša planeta Zemlja najveće čudo od svih devet”!

 

            Marsovčić je ponio na Mars onaj pregršt zemlje i košticu breskve, rekavši da se sprema posaditi Gornji breskvik na Jupitru.

 

 

Da je na Marsu dobro, bili bismo tamo...

 

 

            Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5. (još neobjavljeno)

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Vesna Krmpotić - još neobjavljeno



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.