Svaki četvrti građanin Hrvatske misli da zbog promicanja ženskih prava diskriminiramo muškarce

U Hrvatskoj muškarci žive 5,4 godine kraće od žena, a pet godina kasnije odlaze u punu mirovinu. Manje od 11 posto muškaraca u Hrvatskoj skrbi o zajedničkoj djeci nakon razvoda braka. Dva od tri samoubojstva počine muškarci. Za svirepe zločine poput ubojstva iz koristoljublja partnera ili partnerice, muškarci se u Hrvatskoj kažnjavaju znatno strože, ponekad na dvostruko dulje kazne zatvora od žena. Prema statistici MUP-a za godinu 2021., 176 muškaraca više nego godinu ranije bilo je žrtvom obiteljskog i partnerskog nasilja, dok je u istom razdoblju stradalo 148 žena manje. Muškarci čak četiri godine dulje žive s roditeljima. Čak 86 posto beskućnika su muškarci. Tek 32,8 posto muškaraca u dobnoj skupini od 25 do 34 godine je visokoobrazovano.

S druge, u istoj dobnoj skupini čak 51 posto žena u Hrvatskoj je visokoobrazovano, prvi put u povijesti žene čine većinu. U Zagrebu čak 65 posto. Žene prosječno u mirovini uživaju čak 26 godina i četiri mjeseca, dok muškarci samo 19 godina i sedam mjeseci. 88 posto djece nakon razvoda braka živi s majkom. Više od 70 posto općinskih sudaca i članova sudskih vijeća općinskih sudova su žene.

Četvrtina građana Hrvatske misli da smo zaštitom žena diskriminirali muškarce

Ovo su samo neka od područja u kojima muškarci nisu ravnopravni ili su diskriminirani. Prema istraživanju stavova o rodnoj nejednakosti koju je proveo Ipsos u povodu ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena, 27 posto muškaraca misli da smo otišli toliko daleko u promicanju ravnopravnosti žena da diskriminiramo muškarce. Na globalnoj razini tako misli čak 46 posto muškaraca. Istraživanja u Hrvatskoj o ovoj temi gotovo da i nema. Ona se provlači samo kao statistika u policijskim izvješćima i na stranicama crnih kronika. Drama se odvija u sudnicama, uredima centara za socijalni rad, na društvenim mrežama. Kroz zadnjih dvadeset godina bilo je pokušaja organiziranja muškaraca kroz udruge za zaštitu njihovih prava u brakorazvodnim sporovima i sudovanjima o skrbništvu nad djecom. No sve su neslavno završile svoj rad. Ona za zaštitu muških prava „Dudeki“, svojedobno je bila predmet sprdnje na društvenim mrežama. Prije svih od strane samih muškaraca.

Istodobno u zapadnoj hemisferi pojavljuju se pokreti za zaštitu muškaraca i njihovih univerzalnih ljudskih prava. U Europi su pokreti organiziraniji na sjeveru i u Velikoj Britaniji. Ismijavanje u slučaju nasilja, nedovoljan angažman policije, premale ili gotovo nepostojeće zatvorske kazne za silovanje, medijska eksploatacija tijela, strože kazne za isti zločin, niže plaće u određenim sektorima, lošije obrazovanje i lošiji ispitni rezultati, manji interes državnog zdravstva za njihove bolesti, samo su neki od razloga zbog kojeg su se prije desetak godina organizirali tamošnji muškarci. Maskulinizam je, tvrde, pokret ekvivalent feminizmu koji će se boriti za njihova prava i istinsku ravnopravnost. Borci za muška prava danas vjeruju da muškarcima više nisu zajamčena ista prava za koja su se žene, barem na Zapadu, izborile na krilima feminizma. Feminizam je doista utjecao na mnoge promjene u društvu: na pravo glasa za žene, na pravo na obrazovanje i zapošljavanje žena, na pravo žena na rastavu braka, na reproduktivna prava i na zdravlje žena, no feminizam se ni u kojem svom dijelu ne zalaže za smanjenje prava muškaraca. No postoje populistički pokreti ili dio muškaraca s konzervativnog političkog spektra, koji takvo stanje iskorištavaju tako da za njih okrive isključivo žene, što je duboko pogrešno. Rodnu ravnopravnost muškaraca i žena nije moguće postići bez većeg uključivanja muškaraca u cijeli proces. Što se sada dovoljno ne događa, posebno u odgojno obrazovnom procesu.

Sve više muškaraca traži stručnu pomoć

Zbog svega navedenog sve više muškaraca traži stručnu pomoć. Posebno oni koji su žrtve obiteljskog nasilja, a zbog toga ne da nisu dobili zaštitu, već su doživjeli podsmjeh u policiji i drugim institucijama koje su ih trebale zaštititi. U patrijarhalnom društvu kakvo je još uvijek većim dijelom naše, zlostavljani muškarac nije žrtva, već papak koji je „dozvolio“ da ga žena zlostavlja. Problem je prije osam godina prepoznala Udruga za kreativni socijalni rad i uz pomoć Ureda za socijalnu skrb Grada Zagreba godinu dana provodila projekt „Klub muškaraca“ za pružanja savjetodavne i psihosocijalne podrške muškarcima žrtvama obiteljskog ili partnerskog nasilja. Projekt se pojavio kao odgovor na pitanja i probleme s kojima se susreću muškarci žrtve obiteljskog ili partnerskog nasilja. Sami muškarci žrtve nasilja teško se odlučuju da potraže podršku i pomoć. K tome i ne postoje specifična savjetovališta za pomoć muškarcima žrtvama nasilja. Kroz grupe podrške i individualna i grupna savjetovanja, pomogli su desecima muškaraca žrtava nasilja. Iako su muškarci ravnopravniji od žena u mnogim područjima, njihova prava, često i univerzalna ljudska, erodiraju iz godine u godinu.

Žene su žrtve – muškarci nasilnici

Jesmo li u dobroj namjeri zaštite žena i njihovih prava narušili prava muškaraca? Jesmo li u nekim situacijama već izgradili stavove ili predrasude da je žena u pravu, prije nego smo sagledali sve okolnosti, a sve kako nas ne bi optužili da uskraćujemo ili dovodimo u pitanje prava žena? Iz godine u godinu policijska statistika bilježi rast kaznenih i prekršajnih dijela na štetu muškaraca, a u kojima su počinitelji žene. Uz psihičko i u manjoj mjeri fizičko zlostavljanje, raste broj prijava za mobing i druge oblike zlostavljanja na poslu. Što se želi postići spolnim ili nekim drugim zlostavljanjem muškaraca na poslu? Je li to napredovanje ili uskrata napredovanja? Ima li i tu ucjene, kakva je ta ucjena? Jesu li žene emancipacijom postale nasilnije ili se muškarci češće odluče prijaviti takvo nasilje? Koriste li možda muškarci sve više istu taktiku pa u brakorazvodnim postupcima i postupcima za skrbništvo nad djecom prijave za nasilje koriste kao adut protiv druge strane?

Odgovore na ova pitanja potražio sam razgovarajući sa žrtvama obiteljskog i partnerskog nasilja. Obespravljenim očevima u borbi za svoja roditeljska prava. O rodno uvjetovanom nasilju i nejednakosti muškaraca govore ugledni psihijatri i psiholozi. Odgojiteljica iz vrtića, sutkinja i sudac, policija, poznate hrvatske feministkinje. O zlostavljanjima na radnom mjestu govori direktorica ljudskih resursa velike korporacije, sociolog. Etnolozi, naše bake i mame govore o odgoju i stereotipima koji su dio odgojnog procesa muškaraca i žena. Čitajte za sedam dana.

* Serijal je realiziran je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.