Bila, jedna druga, tri praščića -
Kuhani, Pečeni i Svim mastima premazani.
Znali su se, u veselju, uhvatiti u kolo i zapjevati -
"Život je baš lijep - zavrnut nam rep!"
Papundek, Pikzibner i Picajzla.
I odlučiše oni da, na nasljeđenom imanju,
nakon što gospodin Nerast i gospođa Pigi
stradaše, onomad, na putu između Kulena Donjeg i Velikog Švargla,
sagrade po kuću za svakoga.
Pikzibner se nećkao; kako ćemo, nemamo ni građevinsku!?
Kako vi tako i ja, reče Papundek.
Gradićemo! - prevagnu Picajzlin rokot.
I prionuše na posao.
Pikzibner sagradi svoj dom iz snova - od šiblja vrbova.
Papundek htjede svoj ostavit znamen dvorcem od prešane slame,
a picajzla od betonskih blokova, lijepo,
te je pokrije mediteran crijepom.
Kad jedno jutro, nećeš ti vraga,
pred njihove dvore stade crni rover.
Iz njega, lisičjim krznom ogrnut izađe, inspektor vuk.
Gdje ste pigići, grohotom će vuk.
Hi, hi, hi, tko nam kaže.
Nije ti ovo bakina kuća od kolača i slatkog pruća.
Ha, ha, malo ste pobrkali bajku (pa im opsuje majku).
Samo se vi samnom zajebavajte - i otvori crnu svesku inspektorata.
Do sutra hoću da ovoga ovdje ima da nema!
E, sad se braća malo zamisliše.
Pokušaše naći konsenzus, ali ga ne nađoše.
Osta im samo, slatki dome, da svaki uradi po svome.
Pikzibner grunto i konto pa svoju do temelja srušio,
išao okolo, gunđo, kudio vlast i pušio.
Papundek dvorac zapalio, sjeo i ko Neron zasviro,
a Picajzla, ko Picajzla,
svoju legaliziro.
