U Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu ove srijede gostuje dr.sc. Vlatko Smiljanić

Ove srijede (21. veljače, 19 sati) u goste Zavičajnog društva Virovitičana (prostorije Društva, Ilica 43) dolazi dr. sc. Vlatko Smiljanić. Vlatko je nedavno doktorirao s temom o Mirku Danijelu Bogdaniću i dio svojih istraživanja i saznanja ispričat će na tribini. Osim toga, predsjednik je Organizacijskog odbora znanstveno-stručnog skupa 'Virovitica 1234. - 2024.: Crkva, kultura, društvo, baština' koji će se održati krajem godine i ukratko će predstaviti koncept skupa. Dr. sc. Vlatko Smiljanić gostovao je u Društvu nekoliko puta s vrlo zanimljivim predavanjima (jedno do njih je bilo Poruka Mare Matočec očuvala je park u Koriji do danas)  i veselimo se novom druženju.

Dr. sc. Vlatko Smiljanić rođen je 1995.godine u Virovitici gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Studij Povijesti upisao je na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a diplomski rad 'Doprinosi Župe i samostana sv. Roka razvoju odgojno-obrazovnih djelatnosti u Virovitici tijekom XVIII. i XIX. stoljeća' pod mentorstvom prof. emer. dr. sc. Mije Korade obranio je 2020. godine.

Tijekom studija bio je student-demonstrator, nositelj stipendije za izvrsnost Virovitičko-podravske županije, dobitnik Rektorove nagrade (2020.), Dekanove nagrade (2020.), Pročelnikove nagrade (2018.) i više Pročelnikovih priznanja. Sudjelovao je u radu Vijeća Odsjeka za povijest, Znanstveno-nastavnoga vijeća, Fakultetskoga vijeća i Vijeća društveno-humanističkoga područja Sveučilišta u Zagrebu.

<<<  Dr. sc. Vlatko Smiljanić: Razvija se mlada generacija hrvatskih povjesničara koja nije opterećena ideologijama

Osnivač je i prvi predsjednik Udruge studenata „Studia Croatica“ (2018. – 2019.) i predsjednik Društva studenata povijesti 'Ivan Lučić – Lucius' (2019. – 2020.). Bio je član organizacijskih odbora znanstvenih, stručnih i studentskih skupova povijesne i kroatološke tematike. Autor je dvije te suautor jedne knjige, više uredničkih knjigâ i zbornika radova, kao i znanstvenih te stručnih radova povijesne i kroatološke tematike.

Akademski naziv doktora znanosti stekao je 8. svibnja 2023. obranivši disertaciju 'Život i djela Mirka Danijela Bogdanića od 1760. do 1802. godine' s najvišom ocjenom (summa cum laude) pod mentorstvom akademika Stjepana Ćosića.

Od rujna 2020. zaposlen je u Znanstvenomu zavodu Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a od 2022. sudjeluje u izvođenju nastave na Odsjeku za povijest. Od 10. srpnja 2023. izvršni je urednik časopisa Kroatologija. Znanstveni interesi su mu hrvatska ranomoderna, moderna i suvremena povijest, kroatologija, povijest znanosti i školstva u Hrvata te povijest Virovitice. Član je Društva za hrvatsku povjesnicu, Hrvatske akademske zajednice, Hrvatske paneuropske unije, Hrvatskoga sveučilišnog sindikata, Matice hrvatske i Zavičajnoga društva Virovitičana u Zagrebu.

Na portalu Virovitica.net od 16. siječnja 2012. do 11. travnja 2014. pisao je rado čitane članke u svojoj rubrici Virovitička povjestica.

Autor je i suautor sljedećih knjiga:

Stjepan Ćosić, Đuro Horvat, Josip Plavšić, Vlatko Smiljanić, Veronika Tomljenović, Martin Vuković, Cerna od prvog spomena do danas 1244. (2021.)

Vlatko Smiljanić, Čaruga: životopis slavonskoga razbojnika Jovana Stanisavljevića 1897. - 1925. (2020.)

Vlatko Smiljanić, Mara Matočec: hrvatska spisateljica, prosvjetno-kulturna aktivistkinja i političarka (2010.)

Urednik je sljedećih knjiga:

Vlatko Smiljanić, Lucius: Zbornik radova Društva studenata povijesti "Ivan Lučić - Lucius", godina XVI., svezak 23., Društvo studenata povijesti "Ivan Lučić - Lucius", Zagreb, 2021.

Vlatka Vukelić, Mijo Beljo, Vlatko Smiljanić, Povijesni razvoj primijenjene psihologije u Hrvatskoj tijekom prve polovice XX. stoljeća: Stanica za savjetovanje pri izboru zvanja u Zagrebu (1931. - 1948.), Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2020.

Vlatka Vukelić, Mijo Beljo, Vlatko Smiljanić, 1918. - 2018. Povijesni prijepori i Hrvatska danas - zbornik radova sa znanstvenoga skupa, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2020..

Vlatko Smiljanić, Sabrana djela Mare Matočec, Despot Infinitus, Zagreb, 2017.

***

Mirko Danijel Bogdanić (Daniel Emerik), hrvatski je astronom i matematičar (Virovitica, 5. 11. 1760. – Budim, 31. I. 1802.). Školovao se u Zagrebu i Pešti (od 1778), studirao u Budimu, odn. Pešti (1782–85). Bio nastavnik matematike i grčkoga jezika na Kraljevskoj akademiji u Velikom Varadinu (madž. Nagyvarad, danas Oradea u Rumunjskoj; od 1785) i mjernik za regulaciju rijeka u Tamiškom okrugu (od 1788). Nastavio studij astronomije na Sveučilištu u Beču (1793–95) gdje se bavio stazama kometa i o tome napisao raspravu O stazama kometa (De orbitis cometarum). Vratio se u Budim, i postao drugi (1796), a potom i prvi asistent (1798) na sveučilišnoj zvjezdarnici. S madžarskim astronomom Ferencom Taucherom (1738–1820) motrio je pomrčine Jupiterovih satelita i okultacije zvijezda, a rezultate motrenja objavljivao je u bečkom časopisu Ephemerides astronomicae (1799–1802). Od 1798. surađivao s Jánosem Lipszkym u izradbi zemljopisne karte Ugarske i susjednih zemalja. U tu je svrhu obavljao astronomska motrenja te izračunavao geografske koordinate mjesta u Ugarskoj i u Hrvatskoj (Rijeka, Karlobag, Dubica, Petrovaradin, Zemun). Podatci su objavljivani u časopisu austrijskog astronoma Franza Xavera Freiherra von Zacha (1754–1832) Monatliche Correspondenz zur Beförderung der Erd- und Himmels-Kunde. Na putovanjima je obolio od tuberkuloze i umro. Njegove podatke iskoristio je J. Lipszky i objavio zemljopisnu kartu Ugarske i Hrvatske pod nazivom Opća karta Ugarske kraljevine i susjednih krajeva Hrvatske, Slavonije i Vojne krajine (Mappa Generalis Regni Hungariae partiumque adnexarum Croatiae, Slavoniae et Confiniorum Militarium, 1806). Rukopis Bogdanićeva dnevnika astronomskih motrenja s budimske zvjezdarnice i putovanja nalazi se u zvjezdarnici u Budimpešti. Ostao je i njegov nedovršeni rukopis Nebeska mehanika (Mechanica coelestis). Bogdanić se bavio i književnošću, poviješću i gospodarstvom. Namjeravao je napisati povijest svijeta na hrvatskom jeziku, a objavio je samo prvi dio, pisan ijekavskom štokavštinom, pod naslovom Dogođaji svieta (1792), koji obrađuje najstarije razdoblje opće povijesti svijeta.