Počinje prikupljanje potpisa liječnika za povlačenje suglasnosti za prekovremeni rad
DHMZ: Djelomice sunčano uz porast naoblake
HAK: Na mostovima i nadvožnjacima moguća poledica
Ribić: Ne očekujem da će Vlada posegnuti za zabranom štrajka
Peović: Hrvatskoj su potrebne korjenite promjene
Sladoljev (Most): Zakon o navijačima je licemjeran i kontradiktoran
Ministarstvo pravosuđa kreće s energetskom obnovom zgrade Općinskog suda u Virovitici

  Virovitička povjestica

Virovitica 1234. proglašena gradom?

  Vlatko Smiljanić           11.04.2014.         4310 pogleda
Virovitica 1234. proglašena gradom?

Prije nešto manje od mjesec dana virovitičkim internetskim glasilila počela je kolati informacija da nam u goste dolazi prvi pisani spomen o Virovitici, a sada je to i potvrđeno. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske je za tu manifestaciju izdvojilo 20 000,00 kuna novčane potpore za održavanje izložbe za nas najvažnijega dokumenta višestoljetne virovitičke povijesti.

Puno prije ove objave u samome središtu Virovitice osvanuo je plakat na zgradi nekadašnjega hotela „Slavonija“ na kojemu je bila istaknuta rečenica: Virovitica, slobodni kraljevski grad od 1234. godine... Ta tvrdnja toliko užasava povijesnu struku, degradira status tadašnjih slobodnih (kraljevskih) gradova, a prvenstveno zato jer je netočna.

Naime, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV., radi bolje obrane relativno mladoga kraljevstva od provale Tatara i drugih neprijatelja je činio ustupke stanovništvu. Počeo je podizati naselja, sakralne objekte i ostalo. Da bi ponovno oživio opustjelu zemlju, poticao je useljavanje stranaca, osobito Nijemaca, kojima je dijelio povlastice..

Počeo je i razvoj naselja, koji su kraljevim povlasticama postajali slobodna kraljevskatrgovišta, te su dobili pravo da sami biraju svoju upravu. Kralj je te povlastice dodijelio u Samoboru, Križevcima i Jastrebarskom, i zagrebačkom Gradecu, a ranije su je stekli Varaždin, Vukovar, Virovitica i Petrinja. Razlog tomu, osim provale barbara, bilo je to da su naselja izuzeta od samovolje velikaša.

 Međutim, u Viroviticu je u travnju 1234. godine boravio herceg Koloman, sin kralja Andrije II. i mlađi brat Bele IV. te je on 6. travnja iste godine Virovitici dodijelio povlastice i sloboštine. Budući da je izvorni tekst povelje rijedak na latinskom transkriptu i nema ga nigdje osim u Codexu Diplomaticusu Tadije Smičikasa (sv.3) ovdje se donosi u cijelosti sa prijevodom Nade Klaić na hrvatski jezik.

 Colomanus dei gracia rex et dux tocius Sclauonie vniuersis presens scriptum inspecturis salutem et omne bonum. Que aguntur in tempore, ne labant cum eodem, prudentum (sagacitas) stabiliuit ea litterarum testimonio roborare. Noscat igitur tam presens vniuersitas quam futura, quod nos hospitibus nostris de magna villa Wereuche tam ad presens existentibus quam superuenientibus talem constrituimus libertatem, ut et libere venire possint cum omnibus pecuniis suis et recedere quo voluerint absque diminucione omnium rerum suarum tam domibus suis venditis quam aliis suis necessariis. Preterea concessimus eisdem, quod si quis sine herede decesserit ex ipsis, possit libere pecuniam suam et omnia quecunque habuerit cuicunque voluerit siue cognatis suis siue pro remedio anime disponere. Item constituimus eis, quod nobis de qualibet porta quatuor pondera persoluere cum statera loci teneantur, siue plurime sint posite mansiones in una curia. Preterea constituimus, quod nullus iudex in causis eorum ipsis possit iudictia fuerint conputati seu destinati. Preterea statuimus eis iuxta cienda iudicia fuerint conputati seu destinati. Preterea statuimus eis iuxta libertatem ipsorum, un in maiorem ville unum ex ipsis quem voluerint eligant et nos confirmamus, relinquentes hoc in voluntate ipsorum, un annuatium probato termine (!) maioris ville eorum deponere possint. Statuimus eciam eisdem, ut tributum in nullo loco dare teneantur extraneo. Item constituimus eis concedentes, quod neque equos neque currus, qui pows vocantur, nec legaciones deferre, nec victualia aliqua, nisi una die pro munere, nec victualia bani que zalusina vocantur dare teneantur. Et ut hec talis a nobis concessa libertas non possit reuocari, consensu et consilio omnium iobagionum nostrorum, videlicet Jule bani filiorumque eiusdem, Jule magistri thauarnicorum, Nicolai comitis de Zala, Opoy comitis de Symigio, Georgii comitis de Wolko et aliorum litteras nostras sigilli nostri munimine roboratas dare concessimus. Datum anno ab incarnacione domini millesimo CCmo tricesimo quatro.

 Koloman, božjom milošću kralj i herceg čitave Slavonije, svima koji će vidjeti ovu ispravu pozdrav i svako dobro. Da sve ono što se zbiva u vremenu s njim zajedno ne nestane, oštroumnošću je mudraca utvrđeno da se osnaži svjedočanstvom isprave.

Neka zna, dakle, sadašnja i buduća zajednica da smo mi našim etnicima iz velikogasela Virovitice, tako sadašnjima kao i onima koji će doći, odredili ovakvu slobodu:

1. Da se slobodno mogu doseliti s čitavim svojim imanjem i odseliti kamo htjednu, a da ne izgube ništa od svojih stvari pošto prodaju tako svoje kuće kao i druge potrebne stvari.

2. Dopustili smo im, osim toga, ako netko između njih bude umirao bez nasljednika da može slobodno svoje imanje i sve što bude imao razdijeliti komegod bude htio, bilo svojim rođacima, bilo za spas svoje duše.

3. Nadalje, određujemo im da su nam dužni po svakim vratima

- bez obzira na to da imali više stanova u jednom dvornom mjestu

-   plaćati 4 pondusa prema težini koja vrijedi u gradu.

4. Osim toga, određujemo da ni jedan sudac ne može presuđivati u njihovim parnicama, osim jedino njihov načelnik - koji bude postavljen - s građanima istoga grada, i to s prisežnicima koji, dakako, zaprisegnuti budu određeni i poslani za to.

5. Određujemo, osim toga, neka prema svojoj slobodi izabiru za načelnika jednoga između sebe koga budu htjeli, a mi ga potvrđujemo, ostavljajući im na volju da ga mogu skinuti nakon godine dana pošto završi pokusni rok načelnikovanja.

6. Određujemo im također da nisu dužni davati tribut ni u jednom stranom mjestu.

7. Nadalje, određujući dopušteno im da nisu dužni davati ni konje ni kola, koja se zovu podvoz, niti nositi pisma ni bilo koje namirnice, niti banu bilo kakav živež koji se zove "žaluzina"; osim jedan dan u ime dara.

l da se takva od nas darovna sloboda ne može opozvati, uz pristanak svih vaših kmetova (dostojanstvenika) - to jest bana Jule i njegovih sinova, Jule, magistra tavernika, Nikole, zaladskog župana, Opoja, šomođskog župana, Jurja, vukovskog župana, i drugih, dopustili smo da im se da ova naša isprava osnažena zaštitom našeg pečata. Dano godine od utjelovljenja Gospodnjega tisuću dvjesta trideset i četvrte.

 Sudeći prema napisanome, kako se samo dade zaključiti da se radi o slobodnom kraljevskom gradu Virovitici? Virovitica je tada, kao što je gore navedeno kao veliko selo (magna villa; prema eng. village = selo), dobila POVLASTICE ZA OSLOBOĐENJE OD VELIKAŠKE NAJEZDE. Virovitičani su to izabrali kao kompromis za borbu protiv stranih pljačkaša, u našem slučaju Tatara pred kojima je Koloman sa svojim svitom bježao. Osim toga, povelju slobodština Virovitici je izdao herceg Koloman. Herceg, a ne kralj. To što se on naziva kraljem čitave Slavonije samo je hiperbola naspram njegove prave titule. Razlika između titula hercega i kralja je velika. Herceg je uvriježen prijevod latinske titule dux kojom se od vremena dinastije Arpadovića označavao kraljev namjesnik u hrvatskim zemljama. Od vladavine dinastije Arpadović herceg je zamjenik vladara (vicarius regis) u Hrvatskoj i potpuno mu je ravnopravan. Ponekad je ban istovremeno bio i herceg. U pravilu bio je član kraljevske dinastije (kraljev sin ili brat), a kada nije bilo hercega od kraljevskog roda, onda bi vrhovnu upravu nad čitavim hrvatskim kraljevstvom preuzeo slavonski ban.Godine svoga vladanja računao je kao kralj, a imao je i čitav dvor te zasebnu dvorsku kancelariju s kancelarom na čelu. Stolovao je u Zagrebu, Kninu i Zadru, a kasnije i u Bihaću. Herceg je vršio u Hrvatskoj sve kraljevske ovlasti pa je tako namiještao banove, sazivao sabore, dodjeljivao plemstvo, potvrđivao privilegije (ali ne i proglašavao gradove jer je tu ovlast imao direktno kralj), zapovijedao vojskom, sudio i imao pravo kovati vlastiti novac.U dokumentima se naziva dux totius Sclavoniae, što označava ujedno i Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije i dukat Slavonije koja se pravno nalazila u okviru rečenog kraljevstva. Unatoč tome, katkad se upotrebljavao i puniji naslov, dux totius Sclavoniae, Croatiae et Dalamtiae. Također, u nekim ispravama i dokumentima primjetno je da se hrvatski herceg titulira kao dux Dalmacie atque Croatie. Budući da je bio ravnopravan ugarskom kralju i upravljao Hrvatskom posve samostalno, u izvorima se oslovljava sa "božjom milošću" (dei gratia ili iuvatus munere divino) "herceško veličanstvo" (ducalis maiestas).

 Izvravnu potvrdu ovoj tvrdnji daje znameniti hrvatski povjesničar Rudolf Horvat. On tvrdi da je najstarija isprava, koja govori o Virovitici, upravo Kolomanova povelja. Tada je Virovitica bila imanje hrvatskoga hercega Kolomana koji je naslovno bio kralj Galicije, ali je katično vladao u tadašnjoj Slavoniji, pod kojom se razumijevala cijela Hrvatska od Drave do Jadranskoga mora. Ovdje treba spomenuti da se nigdje ne nalazi izvornik ove povelje hercega Kolomana od godine 1234. Njezin tekst doznajemo iz prijepisa, što ga je učinio kaptol u Stolnom Biogradu, koji je u srednjem vijeku bio povjerljiv ured poput kasnijega javnoga bilježništva. Početkom 1242. Mongoli su provalili iz Ugarske u Hrvatsku. Kralj Bela IV. je bježao iz Zagreba prema Dalmaciji te se po prvi puta zatekao u Virovitici (povratkom u Ugarsku) oko studenoga 1242. Najbolji dokaz tomu je to što je 16. studenoga 1242. u Virovitici izdao Zlatnu bulu kojom je Gradec (dio današnjeg Zagreba) postao slobodni kraljevski grad te je dobio gradske povlastice. Nakon Kolomanove smrti kod Čazme (1241.) Virovitica postaje posjed kraljice Marije, supruge Bele IV.

 Nadalje, Josip Adamček, u svom radu objavljenom u Virovitičkom zborniku objašnjava i spominje termin trgovišta u Virovitici – trgovišta Virovitica. On navodi kako je Koloman Virovitici podijelio gradske povlastice (ali ne i povlastice grada, op.a.). Uz to objašnjava kako su u srednjemu vijeku pravni okviri bitno određivali mogućnosti ekonomske djelatnosti. Tada je uspostavljena i autonomija virovitičke općine. Nadalje Adamček navodi:

 U literaturi se obično navodi da je Virovitica 1234. postala slobodni kraljevski grad. U srednjem vijeku su se po širini povlastica razlikovali gradovi od trgovišta. Kraljevski su gradovi uživali potpunu, a trgovišta ograničenu autonomiju. Grad je bio podvrgnut kraljevskoj kuriji (taverniku) i ljravskom fisku, a trgovište vrhovnoj vlasti vlastelina na čijem se teritoriju nalazio.

 Virovitica se nalazila u vlasti hercega, a nakon hercegove smrti ugarskih kraljica. Ona je podvrgnuta (kasnije) virovitičkom vlastelinstvu. Zbog svega toga držimo da 1234. Virovitica nije dobila povelju slobodnog kraljevskog grada već samo trgovišta.

 I naposlijetku se postavlja pitanje, kada je Virovitica konačno proglašena gradom?

 Akcija oko proglašenja Virovitice gradom (1922.) završena je uspješno, unatoč tome što su radićevci (HRSS) bili protiv svečanosti proglašenja Virovitice gradom naspram tada dominantnih zajedničara (HZ) i komunista. Virovitica je sve do 31. prosinca 1921. imala status trgovišta. Kraljev ukaz o proglašenju Virovitice gradom glasio je:

 Mi, Aleksandar I. po milosti Božjoj i volji Narodnoj Kralj Srba, Hrvata i Slovenaca, na

predlog Našeg Ministra Unutrašnjih Dela, a po saslušanju Našeg Ministarskog Saveta, rešili smo i rešavamo: «Upravna općina “Trgovište Virovitica” proglašuje se gradom u smislu

§-2. zakona od 21. juna 1895. o ustroju gradskih općina u Hrvatskoj i Slavoniji. Teritorij gradske općine Virovitica opseže čitavi teritorij dosadašnje upravne općine trgovišta Virovitica. Sve ustanove zakona od 21. juna 1895, “o ustroju gradskih općina u Hrvatskoj i Slavoniji”, koje seodnose na gradove označene u §-u 2. spomenutog zakona, valjaju ubuduće i za grad Viroviticu. Naš Ministar Unutrašnjih Dela neka izvrši ovaj ukaz.

 A sada s radošću očekujmo dolazak (prijepisa) Kolomanove povelje 658-godišnjakinje u Viroviticu ususret ovogodišnjem Rokovu i čestitajmo Virovitici 780 rođendan. Našoj Virovitici, ne gradu Virovitici.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Mikeš09
17.4.2014. 7:26
@virovitičanka1
odličan odgovor svim ``povjesničarima`` i strukovnjacima...pogotovo ovim našima gdje nema nijedne ``persone``koja bi se ozbiljno pozabavila ovim nesretnim gradom kojim se svi dićimo i svojatamo ovisno o prigodi a zapravo ga svojom ``tolikom revnošću i marom`` razgrađujemo i devastiramo do neprepoznatljivosti.
I s pravom se pitaš kao i ja...gdje su ti ``naši`` tzv. stručnjaci i znalci svo ovo vrijeme bili i što su učinili za ovaj grad da se sačuva njegova reprezentativnost građevina i objasni njegova pisana baština od koje sve i počinje...hiberniraju stotinjak godina...sve što imamo napisao je netko drugi a ovi ``novi`` su samo copy paste...
Jasno je da se radi samo o prvom upisu nekakvog imena na ispravi ali ako su tamo redovito boravile kraljice, vojvode i bila neka kovnica novca ne bih se složio da se radi o nečemu malom i nevažnom kako nam sugeriraju umnici ili zlobnici a možda i ljubomorci a kojih ima sigurno...
Pojmovi gradova i sela u urbanističkom smislu nisu isti u kontinentalnoj i u primorskoj hrvatskoj...
viroviticanka1
14.4.2014. 14:35
Pitanje podjele srednjovjekovnih gradskih naselja u Ugarskoj i Slavoniji već duže vrijeme zaokuplja pozornost mađarskh i hrvatskih istraživača urbane povijesti. Mnogi od njih predlažu i vlastitu tipologiju, međutim do danas nemamo konačno rješenje koje bi ovu raspravu privelo kraju. Problem leži u činjenici da se ponuđena rješenja temelje na podjeli na gradove (civitates) i trgovišta (oppida), što je doista problematično jer su se termini u dokumentima rabili nedosljedno. Tako u ispravama 12. i 13. st koji se odnose na gradska naselja u Slavoniji i šire uopće ne bilježimo pojmove oppidum ili civitas, već samo villa. Kao primjer može poslužiti i najstarija takva isprava-povelja Andrije II gradu Varaždinu iz 1209. godine u kojoj je zabilježeno da su stanovnici koji borave u naselju (villa) Varaždin iskazivali vjernost kralju Andriji, pa im on daje određene povlastice i određuje međe grada. Ova povelja smatra se i proglašenjem Varaždina slobodnim kraljevskim gradom iako naziv villa upućuje da je tada bio na nižem stupnju razvoja te kao takav nije mogao imati važnije gradske funkcije. Kontadiktorno je i to da su Varaždinci 2009. godine proslavili 800. godina svoga kraljevskog i slobodnog grada, iako je dokazano kako je povelja iz 1209. zapravo prošireni falsifikat (acta interpolata) iz prve polovice XV. st. Slična oprečna mišljenja postoje i sa urbanizacijom Vukovara. Njemu je herceg Koloman tri godine prije nego Virovitici, 1231. godine podijelio povlastice, a Vukovarci će reći (što se navodi i na službenim stranicama Grada Vukovara) da je tada proglašen slobodnim kraljevskim gradom. No neki povjesničari (među njima i Nada Klaić) ipak će ga kategorizirati kao slobodna kraljevska varoš od 1231. godine, budući da se nigdje u sačuvanim dokumentima kroz svoju povijest ne spominje kao civitas. A što je sa Viroviticom? Eto kaže naš Gimnazijalac kako je na zgražavanje povijesne struke od strane Grada Virovitice na zgradi bivšeg hotela Slavonije postavljen netočan natpis „Virovitica slobodni kraljevski grad od 1234. godine“. Mene iskreno zanima tko predstavlja tu virovitičku povijesnu struku i gdje je bila ta povijesna struka svih ovih godina kada se trebalo „izboriti“ za povijesni status Virovitice kojeg ona doista zaslužuje? Ono što sa sigurnošću možemo reći je da Virovitica kroz svojih 780. godina u raznim sačuvanim dokumentima bila navođena i kao villa i kao oppida i kao civitas, te da nažalost postoji porazni broj literature koja sa znanstvenog pristupa analizira iste dokumente i nadasve stariju povijest Virovitice, a koja bi eventualno mogla razriješiti ovakve nedoumice.


Još iz kategorije Virovitička povjestica



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.